Pips, Chips & Videoclips, Kult, Varaždin 07.12.2007.
GROUPIE - Glazbeni portal
Link
12. prosinac 2007. 10:42:07 Izvještaji s koncerata
Već je bilo prošlo 20h kad sam se uputio sa stana sresti se sa svojom večerašnjom pratnjom. Odmah da vas razočaram, nije bilo riječ o nikakvom tinejdžerskom stvorenju (možda ako se broj godina podijeli sa dva) čak nije bilo riječ niti o ženskoj osobi. Prijatelj Hadžo (u krugovima digitalnih bespuća također poznat kao Master Groupie) je dolazio u Varaždin pa se skupa uputismo na Pipse.
Specifična je moja prošlost s tim bendom. Slušam ga još od vremena Shimpoo Pimpoo i Dernjave. Tada sam se oduševljavao s brzim pjesmama bez puno značenja i još uvijek mi je žao što nisam bio ni na jednom koncertu gdje su svirali «Prvi joint u ustima» ili neki od svojih prepjeva Clasha. S izlaskom Freda Astairea su i njihove pjesme dobile na svom smislu. Znate taj smisao? Ne možete točno odrediti ali ipak znate što se mislilo reći, sve ima smisla i savršeno ide jedno uz drugo, nešto što je itekako karakteristično Ripperovim pjesmama. Tad se pojavio Bog i moja želja da te pjesme vidim uživo se još povećala. I naposlijetku, bila je ispunjena. U sklopu Fenomenalan dan turneje, Pipsi su dolazili u Varaždin kako bi održali koncertu u HNK! Da, u Hrvatskom Narodnom Kazalištu. Naravno da sam se nacrtao tamo i zauzeo strateško mjesto u prvom redu. Pazite, kada u ovom slučaju kažem «u prvom redu» ne mislim da sam bio naslonjen/naguran među prvima na ogradi već doslovno «u prvom redu» u gledalištu HNKa. I kakav je to koncert samo bio... Uh, naježim se kad se sjetim. Sjedalice su na kraju tog koncerta samo smetale ljudima jer su se svi ustali te pjevali i/ili plesali s bendom.
Zašto vam to govorim? Zato što je igrom slučaja, to bio posljednji samostalni koncert Pipsa kojem sam prisustvovao. Sve do prošle subote. I sve me podsjećalo na taj prvi jer je ovaj put koncert bio zakazn u dvorani MMC Kulta u Varaždinu. Dvorana koja služi za kino projekcije, predstave pa eto i koncerte. I da, dvorana ima sjedalice/stolice koje se ne mogu maknuti. I samo da napomenem, dvorana nije toliko ni velika, možda nekih 80ak sjedalica i nešto prostora oko njih. U suštini volim koncerte u malim prostorima jer imaju mnogo intimniju atmosferu, zvuk se ne rasipa kao u velikim dvoranama, kompaktniji je a i raspoloženje među publikom je uglavnom jednako na svim mjestima, bez pozadinskih statista. I to se ovaj put pokazalo kao dvosjekli mač.
Predgrupa Pipsima su bili Woodoo Lizzards, lokalni dečki za koje se nikako ne može reći da su početnici. Ni na sceni a bome ni u glazbenom smislu. No, nijedan njihov nastup koji sam gledao prijašnjih godina nije u meni probudio želju da ih zovem na bis pa nisam baš lio suze što nismo stigli pogledati i njih jer smo se zadržali gledajući lokalne znamenitosti. Zapravo, uz takve znamenitosti, i na mnoge druge bendove ću kasniti. Ali obećao sam sam sebi da ću prvom prilikom pogledati ih od početka do kraja.
Negdje oko 23 sata se na pozornicu penju Pipsi. Ovaj put bez skafandera ali svejedno jednako odjeveni. Čak im je pozornica bila i premala da se na nju njih sedam smjesti. I oni kreću. Bilo me strah da će im ovo biti koncert kojim promoviraju novi album, malo stari i tek pokoju pjesmu sa starijih albuma ali sam se prevario. Itekako sam se prevario. Kad se sve zbroji, svirali su 4 ili 5 stvari sa zadnjeg albuma dok su Drveće i rijeke bile zastupljene samo sa Gorostasom. Ostalo je
