|
|
više se ne sjećam pitanja.
1. al mogu reći da je medalja blanke vlašić stoput važnija od medalja matematičara, fizičara, postolara itd.
čisto zato što cilj kvalitetnog obrtnika/znanstvenika/umjetnika nije pobijediti na nekakvom natjecanju. njihov uspjeh mjeri se nekim drugim mjerilima i može biti ekvivalentan blankinom, no osvajanje zlatne matematičke medalje ne može se mjerit s blankinim osvajanjem zlata jer dobrom matematičaru ta medalja nije konačni cilj u profi životu, a blanki je.
2. zašto blanka dobija toliko prostora? prvo, mislim da se lako poistovjetit sa sportašem. sve je na površini, i odricanje, i trening, i suze, i talent, sve je vidljivo golim okom. i jednostavno je. i neki ljudi, jebiga, jednostavno mogu raditi uobičajene stvari na neuobičajene načine (što će reći da imaju karizmu), a to druge, one koji to ne mogu, nikad neće prestati oduševljavati. u znanosti to baš i nije vidljivo golim okom. i znanost nema tu natjecateljsku komponentu. drugo, mislim da je tu puno toga naučeno, i da ima puno projekcije. e sad, zašto klinci hoće bit sportaši, a ne matematičari, pa mislim da je to sasvim očito.
3. profi sport zdrav? moš si mislit... dovoljan je jedan pogled u statistike pa da se skuži da je upravo obrnuto. i ne moraju u tu jednadžbu uopće bit uključene droge, tjelo se pod konstantnim naporom troši. ode hrskavica, odu koljena, odu zglobovi svih vrsta, puknu ligamenti, odeš na par operacija... ima mehaničkih ozlijeda kolko hoćeš. sport je zrdrav, al profi sport nije.
|
|
|
Moja ljubav prema sportu usadjena je odgojem i tu nema nikakve duboke filozofije. A brijem da tu ima i nekih genetskih predispozicija! :-) I kod mene su Sportske lektira od ranog djetinjstva.
Negdje sam procitao da antropolozi vele kak je sport zapravo neki civilizacijski nadomjestak za rat. Na prvi pogled to je malo sumnjiva teorija. Zadnjih par soma godina nije bilo dva dana da negdje na našoj planeti neko nekog nije klal, pa se baš i nemre reći da postoje rupe koje popunjava sport kao civilizacijski "nadomjestak" za rat. No brijem da antropolozi briju na nekaj drugo. Sposobnost ratovanja duboko je ukorijenjena u svakom od nas, to je nama naša evolucija dala. Jednostavno, jedino smo tak kao vrsta mogli prezivjeti u nekim davnim vremenima. Ljudska vrsta definitivno nema vise vanjskog neprijatelja protiv kojeg treba ratovati, pa se, logicno, okrenula protiv sebe same. Na mikroplanu se to vidi kad se na utakmici repke, na sjevernoj tribini koja je krcata iskljucivo navijacima Hrvatske, grupica od pedesetak Hrvata pošora međusobno! :-)
Da se primijetiti da se jos relativno nedavno, pred par soma godina, u rat islo puno masovnije nego danas. Danas imamo profesionalnu vojsku koja cini mali postotak ukupnog stanovnistva, a u vremenima kad smo prezivljalali kao vrsta ili kad smo se tek počeli trajbat međusobno, u vojsku smo isli svi. Zato se to valjda tak duboko i jako usadilo u sve nas. Ako je vjerovati antropolozima, mozda se i tu krije djelić razloga zakaj je danas sport tak zanimljiv velikom postotku populacije.
Razlika između rekreativnog i profesionalnog sporta je ogromna, iako u obje skupine, kod ljudi koji se njime bave zato jer to osjecaju kao poziv, naslucujem jednu vrlo bitnu poveznicu. Pobjeda je tako slatka. Podsjećam, nekad davno pobjeda je uistinu značila život, preživljavanje. I svi sportaši koji uprežu svoje tijelo i sve što mogu da se domognu te pobjede, meni su fakat zanimljivi. Pogotovo oni koji se bave sportom za koji ja brijem da ga kužim a ma baš ono...totalno.
Sad sam malo zastranio...no kad sam poceo o profesionalcima i amaterima, htjedoh istaknuti osnovnu razliku. Mediji. Mediji čine tu razliku i jedino su oni odgovorni za sve ove nepravde koje spominje Mateja. Meni su ti matematičari jednako sportaši kao šahisti ili igrači pikada, pa zapravo kao bilo koji sportaši. Mogu si nekak predočit da koristeći tu svoju vještinu i znanje kada se natječu, oni žele pobjediti kao što to žele bilo koji sportaši. Meni je to dovoljno da postanu ravnopravni sa svim sportašima. Sve što nam mediji ikad serviraju, svoj medijski prostor dobija isključivo zbog love i moći. Zbog toga profesionalni sport uistinu i postaje odvratan, nepravedan i negledljiv svakom čovjeku koji tu zbroji dva i dva. Sport nije jedina tema o kojoj mediji razglabaju, no prilično dobro oslikava princip na kojem funkcioniraju. No ja ipak brijem da pravi sportaši nikad u tijeku svoje utakmice, natjecanja i sl. ne briju na lovu i sve ovo o čemu sam ja sad trkeljao. Oni žele pobijediti! Pobjedaaa se slaavi na zeleeeeenoj travi! :-)
|
