| |
|
Ukupno poruka: 54349 :: Ukupno korisnika: 1391 |
Online: 18 |
| |
Online > |
|
|
|
|
|
|
|
|
|
ne volim profesionalni sport. mislim da nema smisla.
ne vidim da pridonosi nekom općem napretku, niti ičemu for that matter. jedino ako se sjebano koljeno i koješta broji pod napredak…
plakali ste kad se janica spustila prva i kad je blanka skočila. zašto?
zato što su se odricale svega, trenirale cijelo vrijeme i sve to ni u kakvim uvjetima?
zato što ste vidjeli kako su bile sretne kad su osvojile prvo mjesto nakon svega?
isplatio im se sav trud i sad su sretne pa sam i ja sretan. za njih. ok, razumljivo.
ali ono što mi definitivno nije razumljivo kako je moguće da plačemo samo ako je riječ o nekom sportašu koji je nešto postigao?
zašto na tv moramo gledati samo ako ova skoči prva? zašto ne gledamo nešto drugo osim sporta? sumnjam da u drugim granama SVEGA ne postoje ljudi koji su jebeno uspješni. koji su se isto tako odricali i trudili do kraja neba.
Zašto nitko ne pušta suze kad netko osvoji svjetsko u matematici ili čemu već?? zašto je ovo važnije? Naravno, reći ćete- ljude, masu ne zanimaju neki matematičari, ali na kraju krajeva, koga je briga za išta? Apsolutno me se ne tiče niti blanka niti neki matematičar, a emocije (sreća nakon truda koji se isplatio) od jednog i drugog se na mene prenose jednakim intenzitetom. Jednako mi je drago i zbog jednog i zbog drugog što su uspjeli.
Zašto je onda malog matematičara dočekala mama i baka, a Janicu tisuću milijuna ljudi po zračnim lukama i trgovima? Mislim, ako već ljudi s televizora pucaju na to da ćemo popušiti emocije, što ne bi malo proširili dijapazon.
S čime se jedan dubravko, jedan ante i jedan nikola poistovjeću kad gledaju blanku vlašić? Zašto vam je to toliko intezivno iskustvo, za razliku od nečijeg drugog uspjeha? Ne mogu se sjetit nikog osim malih matematičara/informatičara od prije par godina zato što svaki put u novinama i na televizoru gledam isključivo požare, silovanja, ubojstva, samoubojstva, pljačke… tu i tamo pojavi se neka blanka vlašić.
sad nek vlado kaže- ti to ne shvaćaš. pa da završimo ovu priču.
|
|
|
|
|
|
|
Zato sto mediji diktiraju sto je bitno,a sto nije.
Zato sto ce informaticari dobit kvadratic 2x5cm u Vecernjem, a Blanka ili XY sportas ce dobiti naslovnicu. I svi smo manje vise podlozni onome cime nas mediji hrane i oni nam govore nad cime cemo plakati od srece ili tuge.
A mediji opet serviraju sto masa zeli "pojesti". Tako da je to prilicno zatvoren krug.
Identificiranje sa nacionalnim junacima jako stara i poznata socioloska pojava.
Ta ista Blanka ce dobit medijskog prostora podjednako kao i jedan Dinamo koji je izgubio obje utakmice.
Zasto? Zato jer i unutar sporta postoje oni atraktivniji i oni manje atraktivni...
a na kraju ipak je najvaznije da fudbaler gol zabije
the more you try to erase me
the more that i appear
|
|
|
|
|
i u kebab s njim i u kakao
|
čuj, stvar je stvarno jednostavna.
ja sport intenzivno pratim od 5. godine.
od tada, naime, čitam filozofsko štivo zvano "sportske novosti".
za matematiku nemam nikakvih afiniteta. al znam da su naši klinci opet dobili neko svjetsko natjecanje. zaista, to respektiram; to je veliko postignuće za koje se čovjek i te kako treba potruditi.
no, velim, to kod mene ne izaziva emocije. ne osjećam se krivim.
ja naprosto volim sport, volim luđake poput kostelića i vlašića. i ivaniševića i malevića i dražena petrovića.
volim kad mali brazilac koji sa 16 godina doputuje bez ikoga i ičega svoga u neki zagreb na kraju završi u arsenalu.
kad sam ga vidio na onom emiratesu sa dresom...jebiga, došao sam do ekrana, stavio pusu na prst i priljepio mu na glavu. rekoh, budi dobar dudu!
kćer me neki dan vidjela kako iz čistog mira usred razgovora s njenom mamom, a mojom suprugom - odjednom počinjem plakati za onim herojskim dečkima što su izginuli gaseći travu u pripizdini...jebotipasmater da ti jebopasmater.
a danas sam opet plakao zbog blanke. i dijete valjda razlikuje te dvije vrste suza.
o tome se nema što raspravljati; to sam ja i moje emocije, ne sramim ih se i ne dovodim u pitanje!
|
|
|
|
|
|
|
aha. al nije baš to pitanje.
meni je malo čudno što većinu ljudi zanima ista stvar. skakanje u vis, skijanje...
baš se fino poklopilo da baš u tim disciplinama imamo tako genijalne igrače.
|
|
|
|
|
|
|
ista stvar. mislim da je najbitnija emocija. kod mene barem jest.
ja sam tako odgajan. stric je sjajan sportaš i dan danas sa svojih 57 godina igra boće i izaziva strahopoštovanje
i moram reć da je i sjajan pedagog. stari mi je veliki ljubitelj sporta, također. jebiga, meniskus mu je pomrsio neke račune :(.
s godinama su to prenijeli na mene i na mlađeg brata. tu ljubav prema sportu, općenito. a ja sam taj koji sam simpatizira neke hrvatske sportaše, koji su mi na neki način uzor i inače je gušt kad prepoznaš veličinu nekog sportaša koji primjerice skače skok u dalj, pliva 50m delfin, banalno bubam sad i kasnije kad taj isti ostvari neku značajnu pobjedu kao recimo blanka danas, ja sam presretan. a hrvate(većinu), vjeruj mi, opet boli kurac, daj im nogomet da gledaju. ok, volim i ja nogomet, al jebote blanka kad sjebe ne može reći kriv mi je sudac ili suigrač, ni ljubo ni mario ne mogu, zato cijenim njih više od naše nogometne i drugih repki, iako sam navijač svake od njih.
jebiga, moj najbolji prijatelj svako jutro kupi sportske, ne neki matematički časopis gdje piše kako su matematičari osvojili prvenstvo. svaka im čast, al jebote, ja nisam u tome. ja sam u sportu svaki dan, mislim u razgovoru s ljudima koji su mi ili susjed, prijatelj, familija i naravno da će moja reakcija biti takva kakva jest. i sam sam trenirao tenis i nogomet i ponešto naučio o treningu, pobjedi i porazu. svašta sam sad napisao, al kako mi je dolazilo tako sam pisao, možda nema smisla, jebga, ne mogu drukčije razjasnit, matea.
|
|
|
|
|
|
|
evo danas je jedan dječačić:), niko peraić(18) u prvih jedanaest hajduka zaigrao. taj dječačić je prije par godina trčkarao meni uz bok po raznim pripizdinama. i ja sam sretan zbog toga
|
|
|
|
|
|
|
halo? pa jel ja kupujem sn pa zato znam za blanku i ostale?
po čemu je blanka (ili tko) važniji od nekog drugog koji ima isto tako impresivne rezultate u kojim god se područjem bavio? a očito da je kad je svugdje.
|
|
|
|
|
|
|
ne kažem ja da je blanka važnija odnosno da bi trebala biti, općenito. al meni jest, jebiga.
|
|
|
|
|
|
|
ne vidim da je itko napisao "blanka je važnija, bla bla..."
po čemu je tvoj pes važniji od mog? al ti plačeš za svojim pesom, a ne za mojim kad rikne.
isto tako ne bih se složio da su sve to konstrukcije medija.
sportaši su heroji još od starih grka, kakvi kurčevi mediji...
no, time nikako ne potcjenjujem svakoga tko u svom zanimanju pomiče granice, pa makar za sebe, nije presudno da povaljuje vasceo kozmos.
isto tako, potpuno razumijem ljude, a ima ih dosta, koji uopće ne prate sport, nisu fascinirani ni visinama, ni daljinama, ni brzinama.
ni sportskom inteligencijom koja je dio svakog uspjeha.
|
|
|
|
|
|
|
nitko to nije napisao, ali je gogolj napisao ovo:
"jebiga, moj najbolji prijatelj svako jutro kupi sportske, ne neki matematički časopis gdje piše kako su matematičari osvojili prvenstvo. svaka im čast, al jebote, ja nisam u tome. ja sam u sportu svaki dan, mislim u razgovoru s ljudima koji su mi ili susjed, prijatelj, familija"
moj zaključak- za blanku vlašić znamo svi jer ona nije u specijaliziranim novina nego u "normalnim" koje bi se valjda trebale baviti više-manje svime(??), ali ako poželimo saznati nešto o matematičarima (ili kome) trebamo čitati "matematički časopis"
iz toga je meni logično zaključiti da je blanka važnija od matematičara jer dolazi u novine s velikim rasponom tema, a ne samo u specijalizirane časopise.
tu negdje bismo onda mogli ugurati i tu konstrukciju medija.
|
|
|
|
|
|
|
te blanke se sjecam kao jadova
koja je skakala po strunjacama
po kojim sam i ja u dvorani za
fizicko jos tamo od prije rata.
za bit prvi u sportu treba imati muda.
ne vidjoh nikad da kakov matematicar
place kad medalju osvoji (mada postivam osvajanje!).
ja o sportu urijetko razgovaram.
kad ronaldihno prodje
6 igraca u 10 sekundi, njemu
u glavi ne stoji kont i znanje
lajbnica, kosija, lagranza, laplasa
i mora drugih. ronaldihno sam,
sa svojeg 95% samostalno izgradjenog
znanja i vjestine prodje 6
sebi ravnih. blanka je prosla sve.
a i za te matematicare (opet, postivam!)
znam da kad dodju s olimpijade njih jedno 300 dobije neku vrst zlatne medalje. sve je tu rasplinuto.
ko trenutna situacija s kosarkom i 16 liga i kupova.
bas moras biti bjedov pa da u jednoj(m) ne budes
bar medju prva tri.
na blanku je fokus: najbolja medju najboljim.
ali nije mi samo zbog blanke drago. drago mi je
i zbog onog lika to je u zadnjoj seriji osvojio zlatnu u skoku u dalj.
|
|
|
|
|
|
|
matea, načelno ti dobro razmišljaš, ali teško da možeš shvatiti o čemu se ovdje radi ako nisi odrasla uz sport, a kamoli ako unaprijed imaš negativan stav o istom.
mislim da se u sportu ispoljavaju one niske, duboko u čovjeku ugrađene strasti. tu mislim na ono ko može brže, više ili jače. to je prirodno. to je shvatljivo masi. jer, nije li zanimljivije, lakše, prirodnije, gledati kako netko preskače 2m u vis, nego kako netko rastura matematiku (kako se to uopće može gledati). a biti najbolji u bilo čemu, pa makar i u svojoj ulici, pogotovo ako si to postigao radom i predanošću, je vrijedno poštovanja. i još jedna stvar; blanka, janica, goran, dražen (pa i mirko), su model za uspjeh na svim poljima (model je naravno: rad, rad i rad). možda tebi ili meni, takav model ne treba, ali velikoj većini treba.
|
|
|
|
|
|
|
Klečim, gledam Blanku, na rubu suza, ona skače, preskoči, ja dižem ruke...
I onda skužim s desne strane, da moj Filip cijelo vrijeme skače sa stola na kauč tako da padne bočno - kuiš, frajer skače... ko što sam ja skakao na Sjeberga.
Onda sam se stvarno rasplakao.
Sport ima svoju svrhu. Rekreacija, fizička aktivnost, a posebno ciljano bavljenje ovim ili onim sportom znači zdravlje. Zdravlje je jako bitno, znaju oni koji su bili bolesni.
Vrhunski sport, kao i svaka "vrhunska" aktivnost u našoj civilizaciji jest podređena profitu, što znači da se vrhunski sportaš, vrhunski odvjetnik ili menadžer kljukaju drogama otprilike jednako. Jebiga, to je tako...
Opet, treniranje sporta donosi puno saznanja o sebi, svojim granicama, najmanje fizickim, a puno mentalnim...
Sjećam se određenih basketa kad sam bio u zoni, u kondiciji, utreniran, kad zabijaš koševe kako hoćeš, kad letiš prema košu a vrijeme stoji, iako se radi o milisekundi, ja u njoj saznam sve, gdje su mi protivnici, ko je skočio a ko nije, gdje su moji, kome mogu dodat...
I imam svo vrijeme ovog svijeta - u toj milisekundi.
To je užasno čudno i malo promijeni stanje percepcije u glavi...
Volimo sport jer je poprilično egzaktan. Život nije.
Procitajte dio mejla moje frendice iz Vodica...
"Ti su klinci isli skupljati glasove na Kornatima,
tim vise sto je predizborne kampanje na Kornatima vec bilo kad
je stradala sachica ovaca, sto se btw dogadja svako, svako ljeto!
Nesrecha je i u tome sto je u isto vrijeme bio i jedan pozar u
blizini Vodica. Teren na Kornatima je ziva katastrofa. Znam.
Bila tamo. Upala i u skrapu, pa me maltene izvlacio jedan
hrvatski ovcar koji me vodio u setnju u unutrasnjost Kornata u
sijecnju 2005. Nesrcha je i to sto su se decki htjeli provozati
helikopterom...
...
Ali je netko kriv sto nisu bili odjeveni propisno. Isli su u
kratkim hlacama i majcama. Neki. Ne svi. Nisu imali niti vode za
piti, a kamoli za gasenje pozara! Imali su karnister s benzinom,
ali nisu imali vode uz sebe!!!!!!!!!!!!
...
Da sam ja ta koja je kriva, odgovorna, pozvala bi sve novinare,
molila za nemoguci oprost obitelji i javno si prosvirala glavu,
pa neka me vrag odnese tamo gdje je Adolf i sva ostala gamad
ovoga svijeta. Vjerojatno bi tamo zatekla i pokojnog
predsjednika.
...
Nesrecha je dakle sto su za dva mjeseca izbori, sto je sezona u
tijeku i sto su htjeli izbjeci da se oni wanna-be jahtasi koji
su taj dan bili u KOrnatima ne pokupe, da ne pobjegnu glavom bez
obzira. UZASUZASUZASUZAS!
...
Idem. Moram jos u shoping. Nemam nista crno u ormaru, jer vec
godinama ne nosim crno. A trenutno mi se nosi crno. Hodam u
najtamnijem sto imam. Predstoje mi sutrasnji dan i za sada dva
sprovoda u Vodicama, iako ce sigurnoi umrijeti i moj XXXXX
XXXXXXX... Da si vidio kako je to pametno i lijepo djete bilo.
Starci su mu bili djankiji. Mama je ovo proljece bila u komuni u
Spanjolskoj. XXXXXX je odrastao na ulici, ali je izrasato u
pravog decka. Bio je dobar djak, vatrogasac i svi su ga voljeli.
Moji vodicani koji su vec mrtvi i oni koji ce sigurno umjerti
bili su odlicni decki. Nisu se drogirali, bili su ekipa, bavili
su se glazbom, ljetne noci su provodili na plazi s ekipom i
gitarom..."
|
|
|
|
|
|
|
mnogi ovo ne znaju: medalje na matematičkim olimpijadama ne dijele se po istom principu kao na sportskim natjecanjima. pola svih učesnika dobije neku medalju, a zlato, srebro, bronza dijele se otprilike u omjeru 5%Z, 15%S i 30%B. dakle, ako neko osvoji zlato na matematičkoj olimpijadi to ne znači da je najbolji na svijetu već da je u cca 5% najboljih.
a za blankom i sportistima generalno plače se jer im je djelatnost opštija i lakša za poistovjetiti se prosječnom čovjeku. mediji s tim nemaju veze. da postoje cjelodnevni prenosi matematičke olimpijade sa orgazmičnim komentarom bože sušeca, opet bi matematičare dočekivala samo uža obitelj.
|
|
|
|
|
|
|
ajde shvatite da sam napisala matematičri isključivo zato što se ne mogu nikog drugog sjetiti. mogla sam napisat bilo koju drugu "djelatnost" u kojoj je netko tako uspio.
ali jedini uspjeh o kojem slušam na televizoru je onaj u sportu. tako da ne znam za nikakve druge ljude.
jučer se navodno ništa dobro nije dogodilo osim 2,05. ovi umiru, ovaj urla u kameru, tamo gori, ova s nožem stoji na balkonu i hoće se ubit..
pro sport mi se ne cini baš toliko zdrav. puno droga, a ako i nema droga onda u 35-oj godini života možeš reć byebye koljenu i kaj sve još ide uz to.
ajde da i netko napokon kaže kak ja to niš ne kužim.
nekih godinu, dve sam išla na košarku. jedno razdoblje sam se intenzivno rolala na rampi. i volim igrat tenis(al ga nikad ne igram). jel imam plus?
|
|
|
|
|
|
|
Je li sportski uspjeh vazniji od matematickog? Jest. Ako je mjerilo broj ljudi kojima je vazniji. Nisu za to krivi mediji jer je tako bilo i kad nije bilo masmedija. Eto, jednostavno kao i sam sport.
Ova prica o drogama i koljenima nema ama bas nikakvog smisla, tj. ta prica je potpuna besmislica.
E da. Specijaliziranog casopisa za matematcira (npr.) nema jer ga ljudi ne zele. SN ljudi zele, tj. kupuju ih i to je sva filozofija. A nespecijalizirani mediji imaju posebne odjeljke za sport a ne za matematiku (npr.) jer znaju da pola njihovih citalaca kupuju i te novine (npr.) samo zbog sport dok bi im odjeljak "matematika" oduzela previse prostora a zauzvrat donjela premalo citatelja. Cista matematika je kriva sto matematika nije popularna...
|
|
|
|
|
|
|
e pa ako si rolala na rampi, zar se ti ne diviš nekom tony hawk-u ili kome već, kada vidiš što čovjek izvodi s tim istim rolama na toj istoj rampi. i ne, nije mu to palo s neba. čovjek je posvetio svoj život toj (možda banalnoj, ali ipak...) stvari. i to je vrijedno divljenja.
i ako blanku (a i ove ostale koje sam prije naveo), staviš u kontekst uvjeta u kojima su oni radili, ja im skidam kapu do poda. i neka bude prva vijest u novinama, dnevniku, internetu, jer jedna je od rijetkih koja to i zaslužuje.
na kraju krajeva ovdje se radi o curi koja je skočila 3. (ili 2.?) rezultat SVIH VREMENA!
|
|
|
|
|
|
|
a u pauzi izmedju nogometa uskoro ocekujte reklame za musko donje rublje. koje nose zene. oooo da. Link
|
|
|
|
|
|
|
ja ne razumijem višu matematiku, no stoga me još više privlači i oduševljava. skakanje u vis razumijem. banalno je. nije banalno doći u poziciju u kojoj je jedna blanka, ali to što ona čini, zaista može shvatiti svako trogodišnje dijete. treba samo da ne padne ta letvica i to je sve. čini mi se da svaki sport ima tu svoju dimenziju jednostavnosti koja je dostupna svakome. svirka jednog pogorelića, roman krleže ili predstava jednog vilima matule, nemaju tu jednostavnost zbog koje bi mogli biti prihvaćeni u širim masama.
zašto bi inače domet jedne blanke vlašić bio važniji od dometa jednog matematičara? nije li i jedno i drugo na privatnom planu genijalno, ali kakve to veze ima s nama hrvatima, što nas kod nje čini tako ponosnima, a kod onog šmokljana (ispričavam se na izrazu, ali nekako si mogu zamisliti da bi to tu ipak trebalo staviti u ime općeg mnijenja) matematičara ne?
čini mi se da ljudi imaju potrebu da pripadaju. i što im je život osobno neuspješniji (a svi smo mi na ovaj ili onaj način neuspješni sportaši, ma koliko i danas negdje u sebi vjerovali da bi ipak mogli čuda, kada bi, naravno dobili priliku) to je veća potreba za poistovjećivanjem. primitivizam čopora nikada nije mogao narasti na nečem kompleksnom. morala je tu biti neka jednostavna ideja. baš kao i u muzici. što je ideja jednostavnija, poklonika je više. vrlo jednostavno. ne seri, ne filozofiraj, tabu je koji ne smije biti nadiđen.
i čemu onda raspravljati o sportskim novostima (debilana koja se ponavlja iz dana u dan, iz godine u godinu... uvijek ista pitanja, isti odgovori, iste floskule, iste mitologije, nafuravanja na zavjere protiv nas nedužnih), o debilizmima sportskih komentatora (koji bi po mom mišljenju iz desničarskih središta itekako trebali dobiti plaću za nacionalistički doprinos), o ponosu što je tamo neka isključivo „NAŠA“ opet pokazala svijetu kako smo samo genijalni mi hrvati. i naravno da takvi izabrani i sveti mi (zna se tko nam je kraljica, da se razumijemo) nikada nismo mogli raditi zločine, nikada nismo krivi za dosuđene penale i crvene kartone (ma koliko time ne želio umanjiti mišljenje da se tu stvarno ima o čemu pričati) i nismo mi zapravo ti koji u navijačkom smislu rade sranja gdje god stignu kao najprimitivniji barbari (a postoje i frakcije koje su ponosne istima!).
volim pogledati utakmicu, volim se igrati emocionalnog poistovjećivanja sa klubovima iz obiteljske emocionalne baštine, i vjerujem da je itekako prisutna kinestetičko-tjelesna inteligencija u svih tih vrhunskih sportaša koje mi je ponekad zaista gušt gledati, a posebice volim raspravljati o notornom šovinizmu u sportu, od pivskih reklama do one famozne „odigrat ćemo mušku utakmicu pa što bude“.
htjedoh samo reći da se u potpunosti slažem sa mateom.
|
|
|
|
|
|
|
crveni karton:
nadrealisti, skec, sinhronizacija prenosa
izmedju norveske i jugoslavije.
bazdarevic satire nordijca nasred terena.
dobiva crveni karton.
prilazi suigrac njegov (jugin) sucu, sinhroniziran
od strane neletovog brata (btw. nele skoro
bio na kosevskom brdu, posjetio komsije incognito
- pukla prica po mahali da je kazo kako svaki
dan pati za sarajevom):
- a sta je uradio?
:DDD
zato napisah da urijetko razgovaram o sportu.
vizavi positovjecivanja.
iz istog razloga napisah da sam se
radovao i sreci zlatnog u skoku u dalj.
|
|
|
|
|
|
|
I ja se slažem s Mateom, ali mi je misao koja me tjera na to nekak' kraća.
|
|
|
|
|
|
|
Ja bi ukinuo profesionalni sport.
Uveo bi povećanje broja satova tjelsnog odgoja u škole, vrtiće, fakultete, besplatno rekreativno bavljenje svim sportovima...
Profesionalni sport je debilizam, definitivno nije zdrav, nagledao sam se debilnih (pre)ambicioznih roditelja kako maltretiraju svoju djecu....
Prisustvovao sam i razgovorima u kojem se raspravljalo na koji će sport roditelji upisati djete jer je tamo dobra lova....
Isto tako mi jako ide na živce kad se hvali npr. Janica a Ivicu se ne spominje jer nije u vrhu trenutno a trenira i trudi se možda i više od Janice al je eto možda malo manje talentiran, konkurencija je veća, itd...
Cijenim vatrogasce 500 puta više jer rade nešto za opće dobro a ovi sportaši rade sve zbog sebe, a još pritom ako je neki veliki Hrvat prijavljen u Monte Carlu, bože moj....
bla bla....
|
|
|
|
|
|
|
telleru, što je najtužnije, ti se vatrogasaca ne bi nikad sjetio da se nije dogodila ova tragedija. ni ja ne bi, žalosno je to.
i btw ne ide ta usporedba, vatrogasci-sportaši.
|
|
|
|
|
|
|
Baš super kaj profesionalni sport razvija spoznaje o sebi, naročito mentalne, a i pomiče granice. To posebno dolazi do izražaja kad se profesionalci prestanu baviti sportom, pa u tridesetpetoj ne znaju kaj bi sami sa sobom. Jebiga, kad život nema dimenzije 2,05 x 400 metara i ne traje devedeset minuta. Profesionalni sport pun je licemjerja.
A zakaj su vatrogasci u ovoj temi?
|
|
|
|
|
|
|
Zato sto sam ih ja spomenuo, zeljeci objasniti da volimo sport jer je egzaktniji od zivota. A kao dio zivota naveo sam dio mejla frendice iz Vodica koja pise o tim vatrogascima... To je neshvatljivo, sport je shvatljiv. I to tako vec par iljada godina sluzi ljudima za zabavu, pa i nama...
Licemjerje? Kao i u ostalim ljudskim aktivnostima.
Problem nije postojanje profeionalnog sporta, vec nepostojanje amaterskog - rekreacije.
|
|
|
|
|
|
|
Ma da.
Koje je to opravdanje - kao i u drugim stvarima u životu?
Sada se priča o profesionalnom sportu, a ne disko plesu.
A svaka aktivnost izdvojena za sebe je egzaktnija od života. I šiljenje olovke.
Kaj to znači - egzaktnije od života?! Pa svaki dio života je egzaktniji od njega samoga.
Laku noć.
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
