|
|
hvar, korčula, komiža tour, iliti, grande fafenštajn
moram primijetiti da do sada i nisam bio na koncertu pipsa na kojem nije bilo ljudi. možda zato što sam uglavnom sve koncerte pipsa gledao ili u zagrebu ili u osijeku (uz iznimke ljubljane i đakova što je također bilo ispunjeno), a u oba grada bend je uvijek dobro stajao. ipak ova posljednja tri koncerta, na kojima sam završio zahvaljujući dobroj volji starijeg gospodina igora (iako bi bliže bilo reći zajebanta) koji je pristao da budem dio ekipe kao tzv. volonter HUHIVA, zahvaljujući i sestri koja je do sada nekoliko puta sudjelovala u njihovim akcijama. i tako se mi u četvrtak zaputili u karavanu koja se imala zvati antiaids tour. uz odgođeni koncert u rabu, i onaj u puli u centru grada, te dobro posjećeni u rijeci, mini tour se trebao nastaviti po otocima. hvar, korčula i komiža. u tri dana, tri koncerta. a karavana je činila prilično impozantan broj, s obzirom na posjećenost. sva oprema, ozvučenje i light, plus videozidovi sa promo antiaids filmovima, sve je stiglo iz zagreba. to je imalo značiti da je ozvučenje bilo zapravo prilično odlično što je omogućilo zaista odličnu svirku.
i to je ono što je bilo najzanimljivije. ma koliko malo ljudi (ili da preciziram slučajnih prolaznika (što bi se moglo, barme dio, pripisati i organizaciji jer smo u tri dana vidjeli čak dva plakata, jedan jumbo na izlazu iz zagreba i jedan u komiži) bilo, bend je zapravo zvučao više nego odlično. usviranost, odličan zvuk i međusobna zajebancija na razini sekte, interna zabava benda, tek poneki povik „seronjo“ ili dobro staro, ovaj put posprdno „sviraj dinamo“. i sve u stilu, kako je to dubravko rekao prije koncerta u korčuli, bili su to pravi „samo sebi svira bend“ koncerti. od male dječice, koja su posebno bila oduševljena pomalo prostim filmićima, te besplatnim kondomima (posebice je bio zanimljiv dječak koji je napunio vrećicu kondomima uz komentar da će sve to on dobro unovčiti ovog lijeta kada dođu stranci), bezbrižno plešući uz ritmove pjesme „seks u školi“ ili „supermama“, pa sve do barem jednog frika po koncertu (u hvaru je tip prazninu od 50-ak metara između publike i benda iskoristio za samopromidžbu pa je odradio nekoliko brejklegdens točaka, uz poesbno upečatljivi čin izvršavanja helikoptera, u komiži je pak bio neki u bijelo obučeni „mogu_napraviti_špagu tip pa je istom pokušavao zadiviti svaku curu u blizini, a u korčuli je neki tip sastrane jednostavno bio kroner), bila je to stvarno raznolika i nimalo namjenska publika. igora iz HUHIVA to i nije previše jebalo, kao niti smeće od letaka koje smo svakodnevno ostavljali za sobom. meni se više činilo da se radi o snimanju spota pa se ljudi našli zatečeni. otkud sada ovi tako glasni i bučni, nasred ulice. posebice zanimljiv dio bio je prijevoz od hvara do korčule, a potom i od korčule do komiže. naime, radilo se o dva mala glisera, po sedmero u svakom, uz činjenicu da je većina benda ipak bila u onom sa nekim smiješnim, ali ipak prisutnim zaklonom od sunca. „mi“ iz huhiva, plus zdeslav i levi, ostali smo osuđeni na najjače sunce oči u oči, i to oba dana krenivši u 12. pa ti sada objasni zdravstvenoj organizaciji i njihovim preporukama. mene je to koštalo opeklina tko zna kojeg stupnja po nogama.
što se mene tiče, bi sam oduševljen načinom na koji su sva tri koncerta odrađena. iako nisam fan ponovnog slušanja pjesama poput „guma na kotačima“, „ljubav“, „mala fufica“, „sup
|
