Forum

Matea, to sam bila ja!

u jednom trenutku sam stajala do matee jocić i darka (mislim). al mene je teže prepoznat jer mi ime ne piše na majci. :)

hej, Mateja, ako mislis na curu na kraju tocnije poslje koncerta, to bijah ja..
da, nakon sto zakljucih da ne dajes znakove prisutnosti odlucih te ostavit sa tobom i svemirom ;)

Jesi ti ona Iva koja je na svakom koncertu gdjegod bio....u prvom redu i uvijek dijelimo cigarete?;)

evo i ja nesto naskrabao. uporno to radim. :)

Link

pa da nastavimo s tizerima:
dodjela ordena
Link

S obzirom da sam ja papak, šupak i razmaženac, nakon svih ovih oduševljavajućih izvještaja, ipak bih otisnuo svoje viđenje.

A trebao je to biti koncert nad koncertima. Čini se da je velikoj većini ljudi oko mene i bio. Meni nije. Kada pokušavam shvatiti što se dogodilo, zašto je prijem na nekoliko posljednjih koncerata bio dogodljiv, a ovaj puta ne, neprestano mi se vrti podatak o broju ljudi u prostoru. I ne mogu se oteti dojmu da je količina isforsirana. Kada sam ulazio, bilo je još točno 6 karata. Čini mi se da je taj broj nestao već minutu iza mojih leđa. Isto tako mi se čini da je broj karata naglo postao prilagodljiv potrebama pa makar iste bile nevidljive. Taj zaključak isprovocirala je gužva u dvorani koja nikako nije bila podnošljiva i sposobna podnijeti najavu da će biti moguće otići do wc-a. Iz moje perspektive nije bilo.
A sve je počelo super. Odlična opuštenost, natoč izostanku minimuma prostora. Tolerancija je bila na nivou, ma sve je u redu. Malo odeš lijevo, malo desno, bez nekog pretjeranog percipiranja. Ma jebeš ga što svi okolo puše, a moje oči i želudac nisu pretjerano otporne na takve atmosfere. Sve se to mentalnom sugestijom umije isključiti.
Ma zar je moguće da to bude bitno, pa oko mene su ljudi iz makedonije, sarajeva, slovenije, zadra, rijeke, valpova, oko mene je gotovo cijela postava sa foruma, prva, druga i treća. I onda trenutak kada većina istih odlazi negdje. Pretpostavljam da odlaze na stage, i odlaze. Dobivaju priznanja, ponosan sam na njih.
Ipak, gužva oko mene je sve veća jer sve veći broj pijanih otpušta kočnice tolerancije prema bližnjima. Možda zato što je subota, ili koji kurac već, no sve češće na leđima imam ponekog usputnog prolaznika ili susjeda. Minimum minimuma sve češće dolazi u pitanje. Pomišljam na svoju ohlofobiju. Tolerancija opada, kontakt sa sadržajem lagano blijedi,
Jednostavno je previše ljudi. Počinje nogomet, atmosfera moje neizdržljivosti kulminira s obzirom na agresiju onih iza. Počinje `dan, mrak`, a ja se osjećam savršeno prikladno, a da nije riječ o mentalnoj poistovjetnici sa pjesmom, nego čisto fizičkoj. Ne mogu više, gubim interes. Trebalo bi otići, ali kako se probiti kroz sve te mase jer je potrebno doslovce ući u ljude. Ipak uspijevam. Na izlazu sam, a u pozadini svira `na putu prema dole`. Odlazim.
Pipsi su očito opet in, ali da je barem sto-dvjesto ljudi ostalo out (uzmimo u obzir da je barem toliko ljudi ostalo u kafiću ispred pored dvorane).

Hodamo vukovarskom, stojka i ja, doma nas čeka dijete, doma nas čeka svijet koji je savršeno moguće ukomponirati u svijet iza leđa nam, ali ne u ovakvim uvjetima. Jebi ga, podsjetilo me to na onih nekoliko koncerata po kazalištima kada je minimum bio i više nego zadovoljen. Sjetio sam se i svih klupskih koncerata prije, i nisam se mogao sjetiti ovakve atmosfere.
Da li se samo radilo o groznici subotnje večeri ili koji kurac, ne znam, no znam da mi je bilo previše.

Dan poslije bili smo u hrvatskom glazbenom zavodu. Tko zna koji puta po redu, `virtuozo`, koncert studenata klavira. Gledao sam te stare, dosadne ljude oko sebe i po tko zna koji puta doživio povraćanje na njihov iluzirni elitizam, neukus oblačenja i smrt. Ozbiljnost kao dosada, neinteresantnost kod izvođača, iako su mladi, ali toliko šablonski, toliko ukočeno i odraslo… a opet, dogodio se taj jedan mali eksces; mladi violinist marco graziani došao je i odjebao im majku svima redom. Kakav prkos, strast i mladost, kakva jebena svirka. Na trenutke sam opet oživio. Sjetilo me to dana prije. Nisam vi&#

u biti, zelio si rec da vise nisi mlad, lud i otkacen. ;))

pavle,
sve je ok, kužim te.

gledam onih 53 skunde popravka... na poslu, kad vec nemrem doma. da i taj posao bude za neku korist (iako sam ilegalno na netu, al ovo je vanredna situacija). uglavnom... mislim..ne, uvjerena sam da ce mi to biti najdraza/bolja pjesma pipsa ikad.. sve nove su super, ali ova me tak probada... rijetko osjetim tako nesto.. tako da, TRIX, NE BUDI LIJEN, SALJI MUVI, MAMUTI!

lolly, pod pauzom sam ti dolazim na posao s cd-om. i popravkom. do dovršetka dvd-a.
tizer za omot za butleg:
Link
sadrzaj je izmijenio/la - trixy u 20.02.2007 u 10:44:42

ima li sanse da ja to dobijem na kucnu adresu? bio bi prevrlo zahvalan. :)

ah ovo perje me podsjetilo da ga ovaj put nisam puhao jer ga nije puno bilo. nis, ocerupam kokos za sljedeci koncert. :))

ne, ti ne :o)

Evo Poštara...ove crne rupe su posljedica ovog o čemu Pavle piše. Kaos! :-) Link
SNimano mojim malenim fotoaparatom..nije neka snimka al vidi se atmosfera.
Imam i puno neoštrih razdrmanih fotki...a da mi neko objasni kak da to izšeram s vama!?

ja bi da imam devede na kojem je cijeli koncert (može i popraćen komentarima benda :)) i da ga puštam dok se ne izliže. i onda nabavim novi. i ispočetka... :)

tvoj maleni aparat ima jako dobar mikrofon! super je zvuk. a od ovih crnih rupa što ih spominješ imam muskulfiber. trebalo je držati kameru visoko skoro 2 sata

,,,,
recimo šinec da ga komentira, onak, u off-u.
to bi i ja htio!

gospodnetić, majstore
uopće nije bitno što nije neka kvalitetna snimka
jer svejedno mene prolaze trnci kad gledam ovo... još onaj šinecov završetak na poštaru.. strava!

ne znam, meni je atmosfera bila fenomenalna, nije mi bilo zguzvano moglo se normalno kretati s jedne strane na drugu, nitko me nije laktao (mozda sam ja udjelio tek poneki zgaz po necijoj nozi dok sam skakao bacajuci konfete :) ).
ali meni se cesto dogadja da ne skuzim ak nes ne stima na pcvc koncertima. uzmimo na primjer stereo dvoranu - kazu svi da nije bila ni dobra atmosfera u publici niti je bend bio skroz u elementu. a meni je sve bilo savrseno. tak da ono...

a ova snimka postara - vau kad se sjetim joooooj ja bi ponovo sve to! :)

Ja sam se naježila dok sam gledala.:)))

Backdifter vidim da si dobro. Ozbiljnijih trauma nema.:)
Možda se izvučem nekažnjeno.

Meni je sve bilo ok. Vrlo lako sam se probijala kroz ljude i išla kamo sam htjela. Mislim da sam bila u svim djelovima dvorane osim na balkonu. I gdje god bih došla poznata faca s kojom se zagrliš i "skačete visoko u zrak sigurno metar i dvajst".:)

Zaključila sam da najviše volim biti u prvom ili drugom redu, jer tada redovito vidim (opasnosti od dvometraša je znatno manja)i moram paziti da me ne zgaze sa barem jedne strane manje.:)

Ok i sad opće ne kužim zašto sam ovo sve napisala.
Ah, znam...da ne moram učiti.:)

ja isto volim imat malo svog intimnog prostora na koncertu pipschips pogotovo u momentima kad svira narko ili bog
i zato su meni super bili koncerti u rijeci recimo, gdje nije bila tolka gužva a opet je bilo savršeno.
ali ova gužvetina ovog puta nije smetala, presretan sam bio kad sam vidio daddya iz one relativne sredine kroz sve podignute ruke dok je pjevao 'plači', vidiš mu sjaj u očima čovječe, vidiš da je sretan pa si i sam odmah sretniji

DMdjevojko sve je ok. lagana si ti. :)

gume sam tako jako jako htio cuti lajv. i evo ostvarilo se. sjajno!

bas me zanima hoce li biti jednom i u rijeci guzva...

eto mi donio trixy popravak.
jel se smije plakat na radnom mjestu?

meni je na koncertu bilo lijepo.
povremeno mi je prilazio muž, da vidi kako sam i da čuje poneku pjesmu, a onda se vraćao u birc piti pivo i družiti se s dečkom ane r. on, moj muž, nikad nije shvatio koliko su pipsi velik bend. to mu je ujedno jedina ozbiljna mana. ali nedovoljna da se razvedem.

najlošiji trenuci koncerta su bili kad mi je dva puta otpala plastificirana kartica "važan gost" i nestala pod nogama gomile. pomagali su mi tražiti čumi, dečko ane r. i kjutova tanja. ovim putem im od srca zahvaljujem jer bih bila jako tužna da sam to izgubila.

kad smo se penjali na stejdž, ja sam bila toliko uzbuđena pa se onog boravka pod reflektorima skoro ni ne sjećam. znam samo da sam na odlasku zgazila neku kardinalovu papučicu i da sam mu se ispričavala. inače sam stalo strahovala da se ne sapletem o kabele i ne padnem. to bi bilo meni slično.

na zadnjoj pjesmi sam sama stajala kod šanka i otplakala svoje. mislim se, kad mogu neki na stejdžu, mogu i ja.
koncert mi je više značio kao fanu, nego privatno. hoću reći, puno me više zanimalo da taj koncert usreći bend, nego mene samu. ako me kužite.

goran pavlov na ruralnoj gorili:

"
Bilo je točno 22.28 u subotu navečer, barem po mome mobitelu, znam jer sam taman bio dobio poruku, kada se koncert koji je po svemu sudeći trebao biti tek još jedan standardno odličan koncert Pips Chips & Videoclips (da mi je znati gdje li se zarez samo dao) pretvorio u daleko najbolji koncert benda na kojem sam bio, a odgledao sam ih barem dvadesetak. Jednostavan li sam ja čovjek – za najavljeni preobražaj bile su dovoljne dvije riječi. 'Mala fufica'!!!!, najavio je Ripper i bend se sunovratio u šubidubi 60's pop svoje prve singlice kao da ga i dalje sačinjavaju isti članovi od prije petnaest godina, te kao da je regularno svira na svim svojim nastupima. Da imam više vremena, odmah bih objasnio i zašto više vrijedi jedno Ajde proć nego sav ovaj blago iritantni prog-pop posljednjih radova, ali nemam, jer su usklike oduševljenja kojima je pjesma pozdravljena naglo presjekli gitarski tonovi koji otvaraju ulaz u, tako mi svega, najbolju hrvatsku pjesmu svih vremena, himnu mojih srednjoškolskih godina, te pjesmu kojom si je Ripper još i prije pravog starta benda nabio tolike količine kredita da ih nikad neće potrošiti. „Gume na kotačima, jak motor, Puno si mi značila, pravi otrov, Jako sam te volio, pričao bajke, Kleo se u bogove, anđele, majke, Kad bi procjenjivali, onako od oka, Ja bih ispo magarac, a ti koka, Nikad nisam lagao, pa neću ni sada, Kosa mi je otpala, a narasla brada, REFREN!!!!“ – jebiga, stvarno sam izgubio svaku nadu da ću 'Gume na kotačima' ikad ponovno čuti uživo, što je bilo posebno frustrirajuće u svijetlu činjenice da se kolektivna želja publike doista mogla prstima opipati na svim klupskim koncertima koje su Pipsi odradili zadnjih pet-šest godina. Stalne promjene u postavi nisu ohrabrivale, jer je bilo očito da se nekakav izbor u katalogu benda mora napraviti kako bi novi članovi što prije bili koncertno osposobljeni, pa kako je Ripper na brojne povike iz publike koji su tražili da je sviraju uglavnom odgovarao nezainteresiranim osmijehom, tako sam se s time bio definitivno pomirio. Ali nije ni Ripper toliko kul da može vječno zanemarivati svoju maturu: „Čekao sam proljeće, a stigla je zima, Po zraku leti monoksid, ko frak pingvina, Jako sam te volio, pričajo bajke, Kleo se u bogove, anđele, majke“. Već drugi put u dva tjedna osjećam se kao da imam petnaest, ali što ja sad tu mogu: „Zvala bi mene na kavu ili sok, Pozdravio bi je sa zdravo ili bok, Igrali bi na rijeke i gradove, Na kraju sam dobio polupane lončiće“. Nakon toga, a bilo je to pri samom početku, mogla me iznenaditi samo 'Ja sam sve što vole mladi' ili 'Svaku noć sam pijan', koje su, naravno, ostale ostavljene u prošlosti grupe.



Situacija se ubrzo vratila u normalu sjajnim verzijama 'Plači', pjesme kojom je Ripper na direktan način pokazao kako je autor dostojan usporedbe sa svojim uzorima i pjesme u kojoj se nalazi njegov najljepši stih; te 'Rosite Pedringo', pjesme koju su po objavljivanju 'Boga' svi obožavali mrziti, ali smo zato mi pravi fanovi konačno došli na svoje njenim kanoniziranjem na poziciju jednog od pečata benda, pjesme koja puno toga govori o onome što Rippera zapravo i pokreće, te pjesme koja je kao poručena za ulogu prečice ka mojim sumnjama kako bih ovaj obožavani bend uskoro mogao prestati toliko obožavati.



Naime, šminkerska pop ljevica kao da zatvara oči pred činjenicom kako su sve nove pjesme, koje bend svira već neko vrijeme, zapravo bezvezni eksperimenti bez pravoga emocionalnog uloga, a da je ponovni angažman Davea Fridmanna tek nedovoljan nadomjestak gubljen

a ja od srca zahvaljujem dju na poklonjenoj karti. bas sam se jako ugodno iznenadio saznavsi. jako jako lijep poklon. hvala dju!

hihi

ja kužim.
:-)

back, i drugi put!