Forum

jedan srpski pisac veli: prošlost je kao odsječena noga: može da zasvrbi, ali je počešati više ne možeš.

to bi bio uvod u temu: bivši frajeri/cure.

ja danas našla svoje stare dnevnike koji vrve zapisima o tipu koji mi je nekad bio iznimno važan u životu, a danas živi jako daleko, rijetko se čujemo, još rjeđe vidimo i zapravo mi više nije ništa, tek znanac, a nekad mi je bio tako bitan.

ja bih rado da sam mogla ostati prijateljica sa skoro svima s kojima sam nekad hodala (jedan-dvojica su bili bezveznjaci, za njih me nije briga). i rado bih da mi dolaze doma i da mi na neki način traju i danas, ali u nekom drugom okviru i kontekstu. ali to mi nije pošlo za rukom.
iako mislim da mi je najbolji s kojim sam ikad bila - muž, opet su mi nekako dragi i svi ti koji mi nisu uspjeli postat muževi :)

di su vaši bivši, jesu li vam dragi? je li vam žao što su vam bivši?

Tema ja dobra. I često razmišljam o tome, ne zbog nerješenih stvari iz prošlosti, već zbog tog osjećaja prolaznosti, kako u biti sve blijedi, poprima drugačiji oblik....Dobra stvar je, da nekakvo iskustvo proizlazi iz toga. Ne iskustvo nužno tipa: "sad sam pametniji". Nego iskustvo proživljenog....Nešto lijepo, nešto ružno, ali nešto ....Što je sigurno puno bolje od ništa....:) Odlaziti dublje u ovu temu, samo sa bliskima...Svejedno, dobra tema.

moje bivse, one kojima nije bila intencija da budem inferioran u vezi s njima (momire, hoce li danas biti bolje?:), jesu ostale moje prijateljice. stovise, s njima znam pricat ili mailat o "zivotnim mudrostima" satima. to se fakat moze, ali sve ono sto dolazi s vremenom, poslije veze, cisto prirodno, te odvoji od negdasnjih. ako nije bilo sranja, u biti, i dalje su to neke vrste lijepih soft ljubavi.:)

nisu nimalo važni.
tek onaj neki slatkasti osjecaj kojeg se sjećaš da si gajio prema tim ljudima iako se danas pitaš - a zašto ono uopće? (vjerojatnije je da se više sjećaš same zaljubljenosti nego tih ljudi)
jer više nitko drugi nije bitan.

druga mene stvar plaši - povijest se, između ostalog, i ponavlja... i teško mi je zamisliti da to što ti je u jednom trenutku toliko važno u drugom više nije. I s pozicije u kojoj se trenutno nalazim mi je to nezamislivo, iako je već postojala jedna takva situacija na koju se danas mogu samo nasmijati. Jednom sam, baš na nekom prelazu zanesenosti, u dnevnik zabilježila: što je danas važno, sutra više nije.....i sad kužim da mi danas te riječi ne predstavljaju moguću utjehu, već golem strah..

btw, lovebirds got engaged, samo što se presten stavljen mi na ruku strgo u paramparcad....mora da je fimo ipak bio prestar :)

evo, čak nisam u stanju to ni ispravno napisati :) (zanimljivo da je baš u toj riječi tipfeler, hihi)presten=prsten

što uopće znači biti zaručen?
zaručili su se. ovo je moj zaručnik.

.
i want a verb and you give me a noun

pogledaj kod kljaića.

l & d - čestitam! :D

to znači da se od sada uvijek moraju (moramo) držati za ruke. pogotovo kad se prelazi cesta.

ili nije bio dovoljno dugo u pećnici ;o)

fimo ekspert! :)

onda je ono pusa cestitke.

a na temu:
ja sam mlad.

čudno je s bivšim curama.
koliko god ti se one, osobito prve, čine najprekrasnijim i čudesnijim stvorenjim što ih imaš privilegiju poznavati, kad se ohladiš i sve to prođe skužiš da su ti bile drage, ali ih nisi volio, bar ja ove svoje nisam. teško mi je to bilo sam sebi priznati, jer ipak, najlakše je glumit ostavljenog/odbačenog i tako imati alibi za sve one poteze koje bi tako i tako najradije povukao. biti pijan. nadrkan. slušat depresivnu muziku. bit pijan.

tako i tako, voli se samo jednom, zar ne?

ma glavno da ja ovako kenjavim dok slušam 'trenera' 56. put zaredom. i nosim oko ruke gumicu za kosu jedne djevojke za koju se nadam da ću jednog dana zavoljeti. iskreno.

prikladan mi je nadimak. ocito sam nekad nekako nesto sjebao jer...bozic je zavrsio. prije nego sto je i zapoceo.
aj bok
pusa