Milana Vuković Runjić : Centrom Zagreba vladaju slastičarnice umjesto knjižara
Kako je kod nas i dalje neizvjestan omjer između slastičarnica, zbog kojih nam grad više nalikuje na neko zabačeno ljetovalište nego na metropolu, te knjižara koje postoje i funkcioniraju u strogom centru, nadam se da će naša knjižara doprinijeti prevagi nekih pametnijih sadržaja... Računamo s time da će knjižara koju otvaramo, poput naših knjiga, stvoriti svoju publiku, ali i naslijediti one koji su hodočastili u Teslinu 16, u mitska „Moderna vremena“.
*
Baš kad se proteklih mjeseci intenzivirala rasprava o knjizi u Hrvatskoj u kojoj se konačno počelo insistirati i na statusu knjižara, stigla nam je jedna dobra vijest. U središtu Zagreba, u Teslinoj ulici na broju na kojemu su do nedavno bila Moderna vremena, otvorila se ponovno knjižara - nakladnika Vuković i Runjić. Nakon što su krajem 2004. godine u Mesničkoj ulici započeli s radom knjižare „Kod izgubljenog vremena“, Milani Vuković Runjić i Borisu Runjiću to je druga knjižara u Zagrebu. I u njoj će se, sudeći prema najavama koje obećavaju neku vrstu knjižarskog 'slow fooda', rado 'gubiti vrijeme' u potrazi za knjigama.
Barbara Matejčić : Prema nekim se podacima u proteklih godinu dana u Hrvatskoj zatvorilo preko 20 knjižara. Očigledno Vas to ne obeshrabruje?
Milana Vuković Runjić : Kada smo se suprug i ja počeli baviti nakladništvom, ono je također proživljavalo svoju 'crnu uru' s PDV-om na knjige i vrlo slabom izdavačkom djelatnosti. Danas, niti sedam godina kasnije, teško je izračunati koliko je u Hrvatskoj izdavača i koliko se knjiga objavljuje mjesečno ili dnevno. Kao što me onda nije smetalo što knjiga tako loše stoji - premda je teško ustanoviti je li sada mnogo bolje - tako me ni sada ne muči stanje u knjižarstvu. Računamo s time da će knjižara koju otvaramo, poput naših knjiga, stvoriti svoju publiku, ali i naslijediti one koji su hodočastili u Teslinu 16, u mitska 'Moderna vremena'. Uz to, koliko god se knjižara zatvara, toliko ih se i otvara, primjerice Algoritam i VBZ upravo su u procesu otvaranja novih knjižara. Neke su knjižare odumrle, ili su se, na svoju sramotu, pretvorile u jeftine kineske papirnice, neke više i ne postoje, no ne možemo negirati nicanje novih.
Smatrate li da knjižara koja funkcionira kao kulturološko središte, na što Vi ciljate, ima izgleda u Hrvatskoj?
Apsolutno. Samo, da bi se nešto tako dogodilo, mora postojati centar grada u kojem je više takvih knjižara, kao što je slučaj u brojnim metropolama od Washingtona do Istanbula. Kako je kod nas i dalje neizvjestan omjer između slastičarnica, zbog kojih nam grad više nalikuje na neko zabačeno ljetovalište nego na metropolu, te knjižara koje postoje i funkcioniraju u strogom centru, nadam se da će naša knjižara doprinijeti prevagi nekih pametnijih sadržaja.
U nekim svjetskim knjižarama izdavači plaćaju da bi im knjige bile u izlogu. Biste li Vi pristali na takvu praksu?
Kada bi se takva praksa u nas uvela - zašto ne. No, nipošto je ne bih uvodila sama, za svoj izlog, dok drugi ne naplaćuju. Naši su izlozi previše zatrpani, što kupca više zbunjuje nego privlači. Nađu se tu lovački priručnici, hit-izdanja, atlasi i kuharice, što ne pomaže ni jednoj od tih knjiga da se proda. Vani je običaj da se s jednim ili s dva nova naslova napuni cijeli izlog, koji se nanovo uređuje nakon tjedan dana
