Forum

Nikola Visković, profesor na splitskom Pravnom fakultetu, komentirao je u prošlom broju Feral Tribunea stanje izraelsko-palestinskog sukoba koji se naknadno proširio.
Intervju je vodio Vladimir Matijanić:

«U ovoj gadariji od sukoba Palestinaca i Izraela svjetski političari još jednom pokazuju kako ne znaju ili ne mogu pravodobno intervenirati, i to na principima koji su djelomično opće objavljeni, a djelomično ignorirani.
Ti principi su: pravo na siguran opstanak izralske države, zatim pravo Palestinaca na stvaranje svoje države na čitavom područjusadašnje Cisjordanije, uz povlačenje svih kolonija koje su Izraelci u njoj izgradili, te, konačno, povratak svih 2 milijunapalestinskih izbjeglica u naselja iz kojih su istjerani- bilo da se nalaze u Cisjordaniji ili u sadašnjem Izraelu.
Riječ je o Palestincima koji su za pola stoljeća prebjegli u okolne države, a kojima je taj povratak jednako ili više prirodno pravo nego što je to stalno dolaženje novih židovskih useljenika.
Pod ovim pretpostavkamamir između zajednice Palestinaca i Izraelaca bio bi siguran, a samim timi mir između Izraela i susjednih zemalja i prestali bi postojati svi razlozi za terorizam kako palestinskih ekstremista, tako i izraelske države. U protivnom, ako se ta tri principa ne ostvare, oba terorizma djelovat će do beskraja.

Mislite li da će se to dogoditi?

Ne, jer međunarodna zajednica nije sposobna nametnuti takva rješenja. U tome ona kasni neizmjerno teže i duže nego što je kasnila u balkanskom sukobu,sve dotle da čak podnosi neviđeno nasilje Izraela nad njegovim protivnicima i danas nad čitavim Libanonom u kojemu ima, to treba konačno i reći, elemenata nekog posebnog rasizma.
Naime, kako se drugačije može tumačiti da se zbog jednog zarobljenog (zarobljenog, ne ubijenog!) vojnika već čitav mjesec razara podučje Gazei ubija već preko stotinu osoba, uglavnom civila, i da se zbog dva zarobljena vojnika već pola mjeseca razara Libanon,s već preko 400 poginulih i pola milijuna izbjeglica, nego sa shvaćanjem izraelske ideologije da su njihovi vojnici neka vrsta nedodirljivih übermenscha čije zarobljavanje u gerilskom ratu ili čak terorističkim napadima zaslužuje odmazde protiv svegaokolnog stanovništva.

Nemoguće je zaobići i odgovornost SAD-a?

Da. neki komentatori danas s pravom ističu da su SAD i Izrael sebi dali povlašteni položaj izuzetka od moralnih i pravnih međunarodnih pravila, tako da ono što oni rade od Iraka i Guatanama, do Libanona i Gaze, ne podliježe nikakvoj međunarodnoj osudi, dok svaki drugi sličan balkanski ili ruandskičin podliježe moralnom i sudskom haaškom progonu. To je novi tip rasizma i nova vrsta totalitarnih međunarodnih odnosa pred kojima svjetska politička javnost- uključujući, na žalost, UN, koje naročito SAD škrope- ne samo što nema hrabrosti da protiv toga išta učini, nego nema hrabrosti da o tome čak i progovori.


Ovaj sukob, po svemu sudeći, nije krajnji cilj. Krajnji cilj vjerojatno je upetljavanje Sirije, a potom i Irana u rat.

Oštrina ovoga sukoba ide na to da se stvore uvjeti za daljnje ratove sa Sirijom i Iranom. Tu je i interes petrola,pa suniti i šiiti… Arapska liga šuti, jer se prestrašila šiita, a većinu arapskih država vode suniti… Oni kao da ne vide da ovo što su SAD učinili u Iraku najviše ide u prilog šiita, jer Amerikanci su porazili Saddama, ali su doveli šiite na vlast.Saddamova vlast bila je laička tiranija, a sada kad su njega odstranili, Irak je postao faktor međunarodnog terorizma.

Dakle, može se z

naivno.

možeš li malo detaljnije?

hir iz vot aj tink. konačni cilj sad-a je stvaranje stabilne demokracije u čitavoj bliskoistočnoj regiji. zašto? zato jer je amerika u recesiji. što znači da je potrebno otvoriti novo tržište. a kapitalizam, ko što jako dobro znamo, može izvrsno funkcionirati isključivo unutar sistema koji jamče individualnu slobodu. elem, u demokraciji.
kako su bliskoistočne zemlje mahom teokracije, i to muslimanske provincijencije, sasvim je jasno da unutar takvih sistema kapitalizam nikad neće procvjetati svojim prekrasnim cvatom.jasno je i to da je izrael oduvijek bio satelit - država sad-a (koje su je naposljetku i stvorile, što ne bi trebalo iznenađivati s obzirom da zidovska manjina posjeduje goleme financijske rezerve sad -a, a samim time i politicku moc) spreman da izvrši sve naredbe koje mu velki brat naredi. mišljenja sam da su sad odlučile da konačno izvedu stvari na čistac (s obzirom na stanje u iraku), i baš zato se uvelike tolerira (javno) i podpomaže (malo manje javno) napad na libanon, koji će zasigurno završiti uključenjem sirije u sukob. to što se pritom krše sva moguća ljudska prava i čine ratni zločini je potpuno nebitno, jer ljudska prava su ionako uspostavljena samo zato da bi se omogućilo skladno funkcioniranje kapitalizma.
budimo realni, humanistički nagoni kod ekipe koljača koja je projektirala čitavu francusku revoluciju, elem jedan od najkrvavijih i najnehumanističkijih događaja naroda u zadnjih biljun godina, proizlazili su ipak iz racija, a ne iz herca. pa se i sad ponašaju skladno tome, i ne obraćaju pažnju na ljudska prava budući da je konačni cilj bigger than life. naravno, europu koja je ipak imala antičku grčku, prosvjetiteljstvo, reformaciju i slične druge gej humanističke nazore to malo zbunjuje, no još uvijek nemaju snage opizdit šakom po stolu i reć dosta je tog krvoprolića, jebem vam mater licemjernu! i un mi može dat sliku.
nafta ima jako malo veze s tim, ona je samo bonus.
al to je samo moje mišljenje, pa ono... samo me strah da sve ne eskalira fino u tri pičke materine. eto, prošlo je već 60 godina od zadnjeg veselog velikog klanja, pa bi se opet mogli fino svrstati u blokove i pobit 500 - 600 miljuna ljudi. veselje svud!
riga mi se od svega.

Nek se nosi cijeli svijet u Lepušića šest.

;)
vidi se, da...
sadrzaj je izmijenio/la - electro cute u 02.08.2006 u 12:48:34

Cute, mislim da si totalno fulao ovaj dio o kapitalizmu.

http://live8.unit9.org/

pismo Shmuela Meiroma, izraelskog veleposlanika u Hrvatskoj, glavnoj urednici Ferala:

Poštovana urednice, s velikom pažnjom pročitao sam prijevod vašeg članka koji me zainteresirao ne samo zbog svog sadržaja nego također zbog činjenice da sam zaslužio da me zapazite na tako ironičan način. pristranost vašeg članka navela me da vas upitam: zašto uplakane oči libanonskog djeteta ostavljaju na vas daleko jači dojam nego uplakane oči izraelskog djeteta? Zašto vas pogled na mrtvo tijelo libanonskog djeteta čini daleko ogorčenijom nego pogled na tijelo mrtvog izraelskog djeteta? Zašto bazirate svoj članak na pogrešnoj koncepciji da se akcija u Libanonu provodi samo zbog otmice dvoje vojnika? Dozvolite mi da vam pojasnim nekoliko činjenica.
Tijekom proteklih 6 godina od izlaska izraelskih snaga it sigurnosnog pojasa na jugu Libanona, teroristička organizacija Hezbollah izgradila je svoja uporišta na tom dijelu zemlje. Ova organizacija koja je produžena teroristička ruka iranske Vlade s podrškom sirijske Vlade, dobila je od tih dviju zemalja oko 12000 projektila i raketa uključujući i dalekometne «zemlja-zemlja» projektile (usput rečeno: da li znate za i jednu drugu terorističku organizaciju na svijetu koja posjeduje projektile zemlja-zemlja?). svakih nekoliko mjeseci bez ikakve provokacije s izraelske strane, ova organizacija ispaljuje salve projektila na sela sjevernog Izraela i «uspijeva» ubiti po kojeg Izraelca. Tijekom zadnje provokacije, da bi skrenuo pozornost Izraela, Hezbollah je lansirao rakete i tek nakon toga oteo vojnike. Ovoga puta Izrael je odlučio stati na kraj povremenim ispaljivanjima raketa s juga Libanona koji su često organizirani po nalogu Teherana. Želim vas podsjetiti da je posljednji napad na Izrael započeo dva dana prije sastanka zemalja G-8 u Sankt Petersburgu gdje su vođe osam zemalja trebali raspravljati o iranskom nuklearnom programu. Ovoga puta, Iran je odlučio upotrijebiti Hezbollah za skretanje pažnje svijeta s nuklearnog programa i moram reći da mislim da je u tome u potpunosti i uspio. Postoji još jedna činjenica koji ste zaboravili spomenuti u svom članku, a to je da postoji rezolucija Vijeća sigurnosti UN-a koja zahtijeva razoružanje svih milicija u Libanonu, ali naravno, Hezbollah to nije učinio niti ima namjere učiniti. To je također jedan od razloga zašto nastojimo ovu rizičnu organizaciju odstraniti s naše granice. Naravno, Libanon kao zemlja domaćin ove terorističke organizacije pati zbog naših vojnih akcija.
Da zaključim, vrlo je dirljivo što pišete o očima libanonskog djeteta, ali vas molim da razmislite o izraelskom djetetu koje uplašeno od detonacija Hezbollahovih raketa isto tako sjedi u skloništu, jer je njegova kuća uništena od tih istih raketa.
S poštovanjem,
Shmael Meirom,
Veleposlanik Države Izrael u Republici Hrvatskoj

Odgovor Hani Erceg, glavne urednice Feral Tribunea:

Poštovani gospodine ambasadore,
kako to već biva, i ovoga je puta život bio mnogo ironičniji od moga teksta, kako ste ga vi, makar sasvim pogrešno, doživjeli. Jer samo dan nakon što ste poslali svoje pismo Feralu, izraelska je vojska bombama ubila još trideset i četvero djece u Kani na jugu Libanona. U njihovim očima više, ni vi ni ja, nećemo moći vidjeti ništa, pa ni tugu.
To su činjenice, sveo ostalo obijesna je politična pragma,
S poštovanjem,

Intervju sa Uri Avneryem , 83- godišnjim nevladine organizacije Gush Salom (Mirovni blok). Osim što svakodnevno organizira antiratne demonstracije, Avnery na web-siteu (http://zope.gush-salom.org) objavljuje lucidne komentare u kojima secira poteze izraelskih militarista i zagovara rješenja koja nisu po volji ni tamošnjim jastrebovima, ali bogme ni tzv. golubovima. Uri Avnery je i masakr nac civilima u Kani nazvao ratnim zločinom, kazavši kako je vrhunsko licemjerje izgovarati se da je civilno stanovništvo upozoreno da napusti svoje domove, kada se zna da izraelska vojska od prvoga dana bombardira ceste i na njima ubija čitave obitelji. «Stanovnici Kane su zaključili da im je sigurnije ostati u kućnim skloništima negoli se kretati po cestama, a zapovijednici koji naređuju bombardiranje naseljenih područja trebaju znati da se ovakve nesreće pritom naprosto moraju dogoditi», kaže ovaj veteran izraelskog mirovnog pokreta.

Tko pobjeđuje u ovom ratu?
- Petnaestog dana rata Hezbollah funkcionira i bori se. to će se u analima Arapa voditi kao sjajna pobjeda. Kad se boksač perolake kategorije suoči s boskačem teške kategorije i u 15. se rundi još uvijek drži na nogama- to je pobjeda, bez obzira na konačni rezultat.

Može li se Hezbollah izgurati izvan graničnog područja?
- Pitanje se zasniva na nerazumijevanju same biti Hezbollaha. Nije slučajno da se oraganizacija zove Hizb-Allah («Alahova stranka»), a ne Jeish-Allah («Alahova vojska). To je politička organizacija, s dubokim korijenima kod šiitskog stanovništva južnog Libanona. Ona, praktički, predstavlja tu zajednicu. Šiiti čine 40 posto libanonske populacije, a zajedno s drugim muslimanima tvore većinu. Hezbollah se može «ukloniti» samo ako se ukloni cjelokupno šiitsko stanovništvo- ako se provede etničko čišćenje o kojem, nadam se, nitko ne razmišlja. Nakon rata stanovnici će se vratiti u svoje gradove i sela, i nastavit će se jačanje Hezbollaha.

Što bi se dogodilo kad bi se u pograničnom području angažirala libanonska vojska?
- To je jedan od slogana izraelske vlade od samoga početka. Oni su spremni to najaviti kao svoju pobjedu. To djeluje vrlo uvjerljivo, ali samo onima koji nemaju pojma o kompleksnosti Libanona. Svi koji su bili u Libanonu 1982. godine i vidjeli libanonsku armiju u akciji znaju da to nije ozbiljna vojska. Osim toga, mnogi časnici i vojnici su šiiti. Takva se sila neće boriti protiv Hezbollaha. Angažiranje libanonske vojske na jugu zemlje u potpunosti bi ovisilo o sporazumu sa Hezbollahom. I to za svaki dan njihova boravka ondje.

Bi li međunarodne snage mogle pomoći?
- Upravo tako. To je slogan posebno sročen za diplomate koji traže ideju oko koje se mogu lako složiti. Zvuči dobro, osobito kad im se doda pridjev «snažne». Što bi te snažne međunarodne snage zapravo trebale raditi? Predlaže se da uklone Hezbollah iz pograničnog područja. Ne riječima, kao bespomoćni UNIFIL, kojeg su svi od samoga početka ignorirali, nego silom. Ako bi se angažiranje tih snaga provelo uz pristanak obiju strana, i Izrela i Hezbollaha, u redu. To bi izraelskoj vladi moglo poslužiti kao ljestve, da se spuste sa stabla na koje su se popeli. Ali ako se međunarodne snage pošalju protivno volji Hezbollaha, počet će gerilski rat i protiv njih. Hoće li se međunarodne snage boriti na mjestu s kojeg je moćna izraelska vojska pobjegla podvijenog repa? Za Izrael će pak postojati posebna dilema: što će se dogoditi ako Hezbollah napadne Izrael unatoč prisustvu međunarodnih trupa? Hoće li izraelska voj

look outside
i know that you`ll recognize
it˙s summertime