|
|
a evo kako to radi gđa TV:
"Tamara VISKOVIĆ: GLAZBA
28. prosinca, 2005.
GLAZBA 2005.: DVANAEST DOMAĆIH ALBUMA, OD ZBILJA DOBRIH DO ZBILJA LOŠIH
SUBVERZIJE U PRAZNO
Više od polovice albuma barata nekom vrstom nostalgije, više od polovice pritom računa na ironijski odmak i provokativni učinak. Za više od polovice njih upravo je nevješto baratanje ironijom i provokacijom kobno. U vremenu u kojem članovi državotvornih stranaka pokazuju svoju "otkačenost" šetajući okolo u majici sa crvenom zvijezdom, a Crkva nariče nad kapitalističkim materijalizmom, čovjek se mora više potruditi oko svoje ironije, bila ona uperena prema narodnjacima, seksizmu, medijima ili YU-mitologiji. U protivnom, ona više potvrđuje sistem nego što ga potkopava
Uobičajena novinska forma "Izdanja koja su obilježila godinu" i "Najbolji albumi godine" imaju jedan ozbiljan problem. Naime, izdanja koja su obilježila godinu rijetko su među najboljima te godine. Dapače, rijetko su uopće dobra. Ona najkvalitetnija, međutim, malo govore o stanju u kojem se scena nalazi. Ona se prije dogode usprkos tome stanju, nego kao njegova posljedica. Zato je, možda, najrealnije govoriti u terminima ugodnih i neugodnih iznenađenja. To je, naime, legitiman način da se spomene i dobro i loše, a da se, koliko je moguće, preskoče svježe ekshumirano Bijelo Dugme, Massimo s kolekcijom surovo izmrcvarenih evergrina, Prljavo kazalište, Parni valjak i ostali favoriti pivske industrije.
Iznenađenje na tom polju (teoretski je sve moguće), bi moglo biti samo ugodno. Neugodno, naime, pretpostavlja izvjesna očekivanja. Zato ovih 12 albuma, od zbilja dobrih do zbilja loših, imaju barem jednu načelnu prednost prema onima koji nisu spomenuti – nismo ih niti dočekali ni ispratili s letargijom.
Više se od polovice njih hotimično, makar s nejednakim uspjehom, dotiče iz rokerske perspektive trivijalnih žanrova (folka, zabavnjaka, šansone...). Više od polovice barata nekom vrstom nostalgije. Više od polovice pri tom računa na ironijski odmak i provokativni učinak. Za više od polovice njih upravo je nevješto baratanje ironijom i provokacijom kobno. Malo je onih koji prepoznaju pozicije na kojima postoji tenzija koja može proizvesti subverziju. Većina ih se u svojoj ironiji drži općih mjesta koja je tržište već ionako vrijednosno sasvim relativiziralo. U vremenu u kojem članovi državotvornih stranaka pokazuju svoju "otkačenost" šetajući okolo u majici sa crvenom zvijezdom, a Crkva nariče nad kapitalističkim materijalizmom, čovjek se mora više potruditi oko svoje ironije, bila ona uperena prema narodnjacima, seksizmu, medijima, i Yu-mitologiji. U protivnom, ona više potvrđuje sistem nego što ga potkopava.
1. SASVIM UGODNA IZNENAĐENJA:
LEUT MAGNETIK, "LEUT MAGNETIK" (AQUARIUS)
To je splitski bend koji se pojavio u svojedobnom naletu dalmatinskog hip-hopa.
Zvuči kao electro-clash odsviran od full size živog benda. Kao Daft Punk u izvedbi revijskog orkestra HRT-a, ili Revijski orkestar HRT-a u izvedbi Mogwaia… Kao album kojeg se može slušati od početka do kraja i opet ako treba.
Valja zato jer je guliverski korak naprijed na svim poljima – od kompozicije, preko svirke do generalnog poimanja pop-muzike.
Ne valja jer je revival synth-popa na globalnoj sceni već odradio skoro sve što se odraditi dalo.
Omjer između valja i ne valja – 9:1
SVADBAS, "LA LA" (DOP RECORDS/ MENART)
To je grupa koja evo ima već treći dobar album zaredom, ali je tek ove godine, z
|
