Forum

snovi su jako čudni. mislim, svijet je tako podređen logici, ljudski um je tako podređen logici da sve što je nelogično ismijavamo. zašto? zato jer nas mogućnost da nešto nelogično postoji uistinu plaši. zaboga, pa na logici je izgrađena čitava civilizacija. a upravo ta nelogičnost ugnijezdila se nigdje drugdje već u našoj glavi. govorim o snovima.
ne spavam kako treba već pet godina. budim se svaka dva - tri sata, i sanjam živopisne, čudne snove. i pamtim ih.
ovo je mali eksperiment, pokušaj da se san prenese na zaslon, bez pokušaja da se nelogičnosti objasne. pa da vidimo.

čini mi se da je krleža u na rubu pameti spominjao da je nedostatak logike nedostatak ukusa jer sve što je logično je vrlo skladno. slažem se s tim taman onoliko koliko se slažem i sa zen buddhizmom kojem je ideja, barem kako se to meni čini, razjebavanje logike.

john cleese šeta uz ulicu u crno bijeloj tehnici. u njegovom tkivu pojavljuju se oštećenja poput onih na staroj filmskoj traci. john cleese nosi nacističku odoru i ja se smijem. no uopće nije smiješno. vani je rat. gomile nečega gore po uglovima ulica. automobilu su spaljeni i crni dim se širi gradom. gledam na kržanje. iz jedne ulice nailazi pješadija, iz druge, koja prvu siječe pod pravim kutom, nailazi mornarica. ako su nas američki domoljubni filmovi nešto naučili jest da se vojnici i mornari ne podnose. na križanje nailaze u istom trenutku i među vođama izbija svađa oko toga tko ima pravo prolaze. tisuće vojnika iza njihovih leđa postaju nestrpljive. tad se pojavi izraz užasa na licima vođa i netko vikne kako dolaze oficiri. vojska i mornarica u času napravi špalir i salutira hiljadama i hiljadam časnika koji marširaju. časnici su visoki dva palca i na licima nose smrznute maske. uto odred dojenčadi koje na pelenama nose znak pokreta otpora probija špalir. oni proždiru njemačke oficire, otkidaju im glave ili ih gutaju cijele.
odlazim. ulicu dalje, polegnute na ružičastoj dekici nailazim na šestero montipajtonovaca veličine fetusa. chapman je sav poplavio. sijeda žena s pundžom, ogromnim cvikerima i pletivom mi kaže kako se prejeo nijemaca.
budim se.

loooooool

ti si luuuuuuud.

amen.

Šoraj, burke.

vraćamo se s basketa. ja, vladimir šagadin i dvoje njegovih prijatelja. kroz san osjećam kako sam umoran, kao i uvijek kad igram basket na školskom igralištu u postirima. vlado priča o svojm doživljaju iz drugog svjetskog rata. priča o tome kako je kod kuće mijesio razvlačio tijesto za pitu, al mu je nestalo brašna. izašao je iz kuće, a vani je bila grobna tišina. u napuštenoj kući pronašao je brašno. ispekao je duplu porciju pite, jednu za sebe, drugu za svoju mamu.
zašli smo iza ugla i pred nama je iskrsnula sava, a njene su obale bile najljepše zelene boje, poput irskih polja na televiziji. vlado i njegova dva drugara krenula su jednom stranom, dok sam ja krenuo sam, drugom stranom, jer sam želio doći do novog zagreba. uvijek je lijepo kad znaš otkud si, a ja sam u snu bio iz novog zagreba. vlado i prijatelji su pričali, no ja ih nisam čuo, samo sam vidio usta kako im se miču. potrčao sam kako bi ih prestigao i došao sam do mosta. no most nije bio postavljen poprečno, već uzduž s rijekom, postavljen na jednom jedinom stupu. popeo sam se na most preko rampe i došao do sredine. pljunuo sam u rijeku. podigao sam glavu, no rijeke više nije bilo. mjesto nje stajalo je tamo umjetno jezero, s tribinama prepunim ljudi. na krovu tribina vijorile su se zastave raznih boja. vidio sam vladu i prijatelje kako izlaze iza tribine i nastavljaju šetati po nasipu. mahnuo sam im, i oni su mi odmahnuli. nasmiješio sam se i pomislio kako je život lijep.
probudio sam se.
jebiga.

kod mene su cesti snovi koji se godinama ponavljaju, nekoliko istih snova koji s vremena na vrijeme izronjavaju i dok ih sanjam znam unaprijed i da sanjam i sto ce biti, ali se svaki puta ispocetka u snu cudim

ja uglavnom slabo pamtim snove. sjećam se što sam sanjao kad se razbudim. i onda za par sati zaboravim. trebam ih zapisivati. al zato kjut. genijalno!

On je čuvar vremena, jahač mokrih valova...
Kao poštar lakog sna, on u snove dosurfa...

nastavljamo u revijalnom tonu:

proslava mature. umjesto u raskošnim salama popločanim mramorom, ova se proslava održava u dvosobnom stanu. u kuhinji smo povezanoj s dnevnim boravkom. na štednjaku, u tepsiji, stoji gomila pečenog mesa. kremenadle. stol je pretrpan kolačima. zoran pleško sjedi za stolom i pušta muziku s laptopa, i istovremeno svira gitaru. ljudi ćaskaju, a ja gledam meso. zoran pusti "dreams" od tv on the radio i ljudi se osjećaju nelagodno. napuštaju sobu. u stanu ostajemo zoran, ja, sjenka jedne cure i moja razrednica iz osnovnjaka. ona i zoran započinju razgovor. zoran napominje kako se u slobodno vrijeme bavi bolničarenjem, to jest vozi se u kolima hitne pomoći i pomaže ljudima. to mu je hobi, kaže. razrednica ga pita da li se zbog posla mora brijati od glave do pete. zoran odgovara da to više nije potrebno jer se sindikat izborio za određena prava. razrednica ga gleda u čudu, što i naglašava riječima tvrdeći kako se bolničari iz bolnice pik vrbovec, s kojima škola surađuje, i dalje moraju brijati (ruke, noge, leđa, prsa). ja jedem kekse od cimeta u umaku od bijele čokolade. pjesma na laptopu završava. zvoni mi mobitel i ja se budim.
sadrzaj je izmijenio/la - electro cute u 04.05.2005 u 17:09:05

jebote electro...ja svašta sanjam, al ovo...
evo dva ne tako davna sna kojih se poprilično jasno sjećam

1. san - prošlu subotu

sanja san mnogo zmija, kako ja i brat bižimo od njih, ali jednostavno gazimo po njima, svakakve zmije, i samo gmižu a ne napadaju
i kad napokon dođemo doma, upalimo tv i gledamo toru i panču, jedemo kekse(domaćicu) i smijemo se
a tetak dolazi sav urokan i govori meni da sam ja pancho vila, uporno ponavlja da sam ja pancho jebeni vila
sad se još više smijemo
tetak govori da se uozbiljimo.
tetak odlazi ljut.

2. san - sredinom 7. miseca

-isti dan raspravljali smo dal bi bilo dobro da si kupimo klimu

siva mačka sa jednim spaljenim uhom mi priča na terasi moje kuće kako ćemo najebati ako ne kupimo klimu i kako je njena mačka rodica umrla od infarkta po ovim vrućinama, a ja fasciniran kako mačka uopće priča, pitam je kako ona može pričati, ona ignorira pitanje i nastavlja dalje, ja je slušam i pomalo mi ledeno, samo sam u boksericama..
i još je svašta mačka pričala, kako ljudi ne poštuju mačke i takve neke gluposti..
i tad, dolazi moja doktorica, ful ozbiljna i zabrinuta
pa pitam nju kako mačka može pričati.
ona odgovara da je to, božja providnost.


ovo je totalno nepovezano i nema smisla.
i bude jedan period kad ne sanjam ništa.

bože dragi! :)))

a ja izgleda u snu isprojektirao cijelu kucu prije dva tjedna. moderna arhitektura po mom gustu. i svega se sjecam. detaljno. i secem se po njoj.
a nikada prije nesto tako nisam vidio da bi ostalo negdje u podsvjesti.

svasta. a bude tu svega u mojim snovima.

a kad sam sanjao bijele miseve! (nisam bio pijan,ne)
i odjednom se probudim (u stvarnosti) i na meni mis. usrao se i skocim iz kreveta. i bacam ga sa sebe.
a to ruka potpuno utrnula i onak topla i dlakava valjda mi na misa slicila u tom bunilu nekom.

najbolje od svega je da sam doslovno ruku uzeo i odbacio je od sebe.
:)))))

upravo to...bože dragi!
čudni neki snovi, al tako oduvik
kod mene nije bilo da sanjam da ću biti pilot ili nešto slično, uvik neke bizarne pizdarije

odbacuješ vlastitu ruku
u jebote, dobar si, dobar :))

ja sam bizarnije stvari sanjao kad sam bio mali nego sad. al i sad se dogodi da se probudim sokiran snom.
:))))

da, idem sad nešto sanjati...
a kad bi mogao sam odlučit što bi tija sanjati, sanjao bi astronaute :))

i ja, vjeruj mi, i ja!
a po cijeli dan sam u astronautima i onda u snovima nista. pih.

odoh ja sanjati da nemam sutra fax...

evo jedan od rijetkih kojih se sjećam.

u zagrebu sam, ljeto je, sumrak, i ja idem s 6 ili 7 frendova van, šećemo se od trga prema nami ali ne znamo kamo bismo išli. nailazimo na preokrenutu staklenu kadu u kojoj je zatočena gola i usnula gwyneth paltrow i u jednoj ruci, priljubljenoj uz staklo, drži raspored svih zbivanja u gradu zagrebu te večeri. kucanjem je probudim.

e i još jedan.

kiša je. sam hodam po livadi i što više hodam sve više uranjam u blato. prvo do koljena, zatim do pasa, vrata i na koncu sam cijeli uronjen u blato ali se ne gušim. polako padam u podzemlje gdje je nekoliko desetaka ljudi i uopće se ne obaziru kad štropotom padnem, sav blatnjav, na drveni pod. čujem muziku. pogledam prema stageu i tamo nitko doli zlatan zlatko stipišić gibonni.

sanjala sam da su pips chips imali koncert u domu sportova. ja sam gledala neku snimku na tvu što su prenosili. bilo je puno ljudi, svi su pjevali. na koncertu je bio i điboni, ali ne u publici, nego kao jedan od gostiju. ispada kao da je điboni zapravo napisao 2x2.
to mi je bilo čudno i još mi je bilo žao što nisam bila tamo.

.
i want a verb and you give me a noun

to nije san nego noćna mora ;)

pa ne zvuci kao da se mucila, vise kao da se cudila i zabavljala :-)

svaki san u kojem se nalazi gibonni ne može bit nego noćna mora...
inače, anđeo u tebi je vjerojatno najurnebesnija/debilna pjesma u zadnjih nekoliko geoloških razdoblja.
šta on ima, koji kurac, s anđelom u tebiiiii!?!?!? šta jebo te led, šta?!??!!? a na zidovima javnih wc-a ispisane poruke... hang on sister, hang on sister!!!

jebote. umjetnik. najveći.

dosadno je to sa đibonijem... i masimom i svima.... bas dosadno.

al matein san je zakon! điboni napisao 2x2...to TO!
:))))

da je điboni zapravo napisao 2x2...ovo je jebenojebenozakon
:)))))
također san u kojem je điboni je definitivno noćna mora

a ja sam nedavno sanjao da sam upoznao onog lika koji na rtlu najavljuje filmove s onim svojim "zastrašujućim" glasom i totalno nisam mogao povezati njegovu facu iz sna s onim glasom s tva. i taj mi je lik iritatntan do besvijesti s tim svojim najavljivanjem filmova, al eto, baš njega sam sanjao.(ne znam dal ćete znati o kojem se liku radi, al nea veze..)

Topssy je rijedak covjek medju spikerskom bagrom.
Nije on kriv sto ga koriste za apsolutno sve...
On ne treba govoriti sve to, njegov glas se najbolje iskoristava za poantu, slogan ili naziv filma. Dakle, uz nekog regularnog voditelja koji procita najavu.
Al velim, inace, glas s mozgom.

ček malo, ti lika znaš?
a ovo što ga koriste za sve a ne bi trebalo, to si dobro rekao.
znači, dobar je
a jebiga, mene iziritira kad nešto sasvim nebitno najavljuje kao nešto nenadjebivo, a valjda tako mora

Spiker je ko taksist.
Moze te odvest u novi zivot, a moze te odvest u smrt.
Uglavnom, vozi gdje mu kazes...

sinoć sam sanjao da smo ja i svi moji prijatelji i poznanici zajedno u ogromnoj samoposluzi i svi tragamo za milkom od jagode. ali milke od jagode baš nigdje nema. na policama di bi trebala biti čokolada je samo neka čokolada koja košta dvi ipo kune i koja nije lijepa. i svi tragamo i dalje...ja se izdvojim od ekipe i u nekom dijelu samoposluge di su na policama bili samo jogurti počnem sklanjati jogurte s jednog mjesta za koje sam mislio da se tu možda nalazi milka od jagode. i za divno čudo pronađem ja tu milku. kako sam samo sretan bio.

totalni kretenizam...znam da je..
malo mi je taj kretenski san bija smišan pa sam ga evo tu zapisa

ali grijesis! san je prezakon! jer ucinio te sretnim. :)

a legendo
:))))