Forum

http://img319.imageshack.us/img319/952/04080032av5.jpg

ja nešto genijalnije već dugo nisam čuo.

Jedinstveni i neponovljivi DON ANĐELKO KAĆUNKO, kancelar vojnog odinarijata,
u časopisu Arena:

„ATSP je najnoviji medicinski fenomen u Hrvatskoj, vrlo sličan famoznom PTSP-u. ali prvi dio njegove kratice ne znači: anti-traumatski..., nego ATSP znači: a(nti)teistički stresni poremećaj. Opće je poznato kako su ateisti oholi ljudi, dostojni sažaljenja. Dovoljno im je da primijete ime Bog pa da knjigu smjesta tresnu o pod. Taknemo li ih u tu fiks-ideju, spopast će ih bjesnilo... Oni su ne samo uobraženi, nego i jednako toliko glupi.“

„Ateisti su naši siromasi duhom. To su djeca našeg vremena kojoj je pomoć najpotrebnija. Budući da su zaostali u razvoju, trebalo bi ih čak smatrati djecom slaba razuma, bez obzira što oni mnogo drže do njega, misleći da je ateizam savršeno znanje.“

„Mnogi su pomislili da ateisti nisu vjernici. O tome, jasna stvar, ne može biti ni govora. Čovjek bez vjere ne postoji. ateisti nisu bez vjere, oni samo- u skladu sa svojim žalosno manjkavim smislom i izobličenim ustrojem- vjeruju u komičnu vjeru. I ne samo što vjeruju, ateisti su svi odreda bogomoljci...“

„Ime ateističkog bogomoljstva je materijalizam. To vjerovanje obuhvaća tri dogme: duše nema- čovjek je životinja- smrt je propast. Sve se te tri dogme stapaju u jednu, a ta je: ateisti se užasno boje Boga. Ništa drugo ne poznaju do gnjevnog Boga: zbog toga se skrivaju i lažu. Misle, ako kažu: nema Boga, neće se više bojati. Ali umjesto toga još se više boje.“

„Ateist je, dakako, uobražen čovjek, on ni ne želi biti ništa drugo; ne teži pokornosti i ljubavi, drugim riječima- tako je nemoćan da im ne može težiti.“

a zašto ti čitaš arenu? i uopće se baviš kaćunkom?

more li gore? moze, thompson u zetri
u povodu 10. obljetnice dolaska coveka
koji je prije adolfova pobocnika
sedio na svetoj stolici.

prolazi sve
sva ljeta
zime sve
al nasa ljubav
zar ne
nikad nece proc

naravno da ne čitam arenu. navode sam preuzeo iz feralove rubrike greatist shits.

ipak se čini malkoc degutatnim da crkva dozvoljava i tolerira ovakve izjave u javnom prostoru, bila to i arena, a ne, recimo harahvati.

eno sanader u saboru recitira preradovića kao odgovor na pitanje o umirovljenicima, pančić maše kičastom rozavom hobotnicom, a neki tip u pozadini kadra čita harahvati.

fantastično.

Kaj tebe jebe?!

vrući kaj il kak se ono zvao taj moralističarski časopis.

pavle - moj covjek!

ne

prije mi je išlo na živce ono "hrvatice iz zadnjeg sela" te navijačko bildanje na kraju....
a sad kužim da se radi o krasnoj ljubavnoj priči. jako dirljivo :)

da, jer tko bi pomislio na ljubav kad čuje- /kapetan blesavi se hvalio da bi cijeli svemir rastalio za nju samo da mu je ona tu/
i kakve sad to veze ima s opterećenim pavlom koji nema niš pametnije za mislit?

jel se može reć

matea - moj čovjek!

uvijek!

pavle34.blog.hr

najbolja muzika koja se može skinuti s interneta.

ja bih bigla.

štaču sad?

Pa kupi Matei bigla! Kaj se čudiš?!

Lud. On je lud.

Pajo ima frendicu s velikom glavom koja se zove "brbr".

pismo kojim je nepoznati mladić u hrvatskoj nedavno pokušao izbjeći vojnu obavezu:

- štovani gospodine ministre, dozvolite mi da vam objasnim svoju situaciju u nadi da ćete moći razriješiti moj slučaj. trenutno čekam poziv u redove hv-a. imam 23 godine, oženjen sam 47-godišnjom udovicom koja ima 26-godišnju kći. s tom kćeri oženjen je moj otac. oženivši kći moje žene, moj je otac postao i moj zet. u isto vrijeme, moja je žena tašta mome ocu, a kći moje žene moja je maćeha. u siječnju žena i ja dobismo sina. to je dijete brat očeve žene, a zet moga oca. u isto vrijeme, to je dijete i moj stric, jer je vrat moje maćehe. u svibnju žena mog oca rodila je sina. to je dijete moj brat, jer je sin moga oca. u isto vrijeme to je dijete i moj unuk, jer je sin ženine kćeri. dakle, ja sam brat svoga unuka, a s obzirom da je muž nečije majke i otac tog djeteta, ja sam i otac ženine kćeri, te brat njenog sina. jasno je, dakle da sam ja svoj vlastiti djed. nadam se da sam sve jasno objasnio. nadam se, gospodine ministre, da ćete me razriješiti vojničke dužnosti, jer zakon nalaže da sinovi više od dviju generacija (dakle, djed, otac i unuk) ne smiju istovremeno služiti vojsku. hvala na razumijevanju.

odgovor ministarstva obrane rh uslijedio je nakon dva tjedna. u izvještaju je pisalo:

- osoba je permanentno razriješena vojničke dužnosti zbog sumnje psihičkih nedostataka i mentalne nestabilnosti koje su posljedica kaotičkih odnosa unutar obitelji.

To, Pajo! Daj nam sisu da se igramo!

meni više ništa nije jasno.

A dobro da ti je prije bilo.

prije čega?

Prije nego ti je postalo nejasno.

rekao sam da mi nije jasno, a ne da mi je nejasno.

"Kad je pak riječ o obrezivanju žena, koje se još vrši u nekim, osobito muslimanskim sredinama, to nema znakovne veze s biblijskim ni kuranskim obrezanjem, nije obred nego samo običaj. I nije riječ ni o kakvom obrezivanju kožice nego o čupanju dražice djevojčicama prije početka puberteta da se tako budućoj ženi onemogući doživljaj spolne naslade. Žena tako ostaje manje zahtjevna, samo vrijedna i vjerna supruga i majka. Možda je to bilo posebno prikladno muškarcima koji su morali imati više žena."

GLAS KONCILA

"umjetnik stvara ono što mu nedostaje, a stvoriti ljubav, to je prava umjetnost."

Mjesni čudak pročitao cijelu knjigu (THE ONION)

GREENWOOD, Indiana
Sjedeći u mirnom restoranu u centru grada, mjesni bolnički administrator Philip Meyer izgleda sasvim normalno i uravnoteženo. Međutim, ima i nešto više u tom 27-godišnjaku nego što se čini na prvi pogled: Meyer je nedavno pročitao knjigu.
«Bilo je odlično», rekao je neobični stanovnik Indiane koji je, unatoč tome što posjeduje televizor i ima aktivan društveni život, pročitao ama baš svaku stranicu knjige Harpera Leeja Ubiti pticu rugalicu. «Naročito to kako se za Scout sve posložilo na kraju. Jako dobro.»
meyer, koji nijednom nije preskakao stranice da vidi što slijedi te je izbjegavao letimice čitati velike odlomke teksta u potrazi za slikama, započeo je svoj čudnovati pothvat prije tjedan dana. Tri dana kasnije, ekscentrik sa Srednjeg Zapada još je čitao, dovršavajući poglavlje za poglavljem, kako se čini, svojom vlastitom voljom.
«Bilo je stvarno zanimljivo», rekao je Meyer, ne misleći prito na film, videoigru ili borbeni sportski okršaj, nego na opsežni roman od 288 stranica, cijeli ispunjen riječima. «Bilo je dana kada jedva da sam knjigu ispuštao iz ruku.» Što je još bizarnije, vjeruje se da je Meyer većinom čitao u slobodno vrijeme- vrijeme kada je naoko zdrav i stabilan muškarac mogao doslovno raditi bilo što drugo, od besciljnog lutanja internetom d kratkog spavanca ili je mogao jednostavno zuriti u zid spavaće sobe.

«Bilo bi lijepo ponovo je pročitati jednog dana», nastavio je Meyer kao da je to posve prirodna pojava.
Premda je teško zamisliti što je natjeralo Meyera da pročita i višeod korica knjige Ubiti pticu rugalicu, prijatelji i članovi obitelji tvrde da to neobično ponašanje seže u doba njegova djetinjstva.

«Sjećam se kad je Phil bio dječak, umjesto da uzme knjigu, zasiti je se i zatim baci na svoju sestru, on bi stvarno sjeo i cijelu je pročitao», rekla je njegova majka Susan, koja je izjavila da je davno odustala od pokušaja da objasni nesvakidašnji hobi svojega sina. «Tada smo mislili da je to samo faza kroz koju prolazi. Izgleda da smo imali krivo.»
tijekom godina, Meyer je pročitao desetke knjiga od početka do kraja bez obzira na to je li ga na to prisilio profesor u školi i je li već postajala ekranizacija knjige koju je pročitao. Prema izjavi njegove djevojke Jessice Kohler, on se čak koristi i posebnim označivačem stranica kako bi mogao pratiti gdje je stao s čitanjem i kansije se vratiti na to isto mjesto.
«Nekoć mi je Philovo čitanje bilo nekako šarmantno zato jer nikad zapravo nisam srela nikog tko čita i kad nije u čekaonici», rekla je Jessica. «Ali sve više i više to postaje nekako čudno, znate? On ne može čak ni na plažu otići a da ne poense neku od svojih knjiga.»
prema biheviorističkoj psihologinji dr. Elizabeth Schulz, Meyerovo iščitavanje knjiga abnormalno je i može upućivati na ozbiljniju opsjednutost čitanjem.
«Umjesto da prelijeće preko teksta za vrijeme vožnje autobusom ili da noću provodi sat za satom gledajući snimke na You Tubeu, gosp. Meyer, za razliku od većine zdravih muškaraca, u knjigama traži užitak», rekla je Schulz. «Zaista, to je tišičan slučaj devijantnog ponašanja.»
«Barem se tako čini prema ono malo literature koju sam letimice pročitala na tu temu», dodala je.
Ma koliko bizarno se činilo, Meyer nije usamljen slučaj. Jednom mjesečno on i još nekoliko stanovnika G