| |
|
Ukupno poruka: 54349 :: Ukupno korisnika: 1391 |
Online: 18 |
| |
Online > |
|
|
|
|
|
|
|
|
|
pubertetski zaborav
volio sam te
kao što je moj susjed franjo
volio tuđmana,
a susjed mato
100 njemačkih maraka.
volio sam te kao što je cvejo
vozio svoga crvenoga
renoa četiri,
kojeg smo mi djeca
zvali kokošinjac.
ma volio sam te
ko što mladi vole drogu,
porno filmove i psovanje boga.
volio sam te, ondak.
a nema više oba franje
ni 100 njemačkih maraka.
ni mate, ni cveje, ni kokošinjca
nema u susjedstvu.
ma ni mladi nisu
što su nekad pili.
|
|
|
|
|
|
|
fakat te kužim
|
|
|
|
|
|
|
i josip kaže da kuže
|
|
|
|
|
|
|
nedjelja kad je (d)oso hase!!!!!!!!!!!
|
|
|
|
|
|
|
prazno nešto ovih dana.i tako se ponavlja, a tako se i čini najboljim.
|
|
|
|
|
|
|
i sve tako dok su na nekom drugom kraju svijeta male, slatke izraelske djevojčice na projektile namijenjenelibanonskojdjeci i njihovim roditeljima ispisivale poruku: "iz izraela s ljubavlju!". bilo je to u utorak. već u srijedu poruka je poslana.
|
|
|
|
|
|
|
šokiralo me također kad sam danas saznao da se na korčuli utopio željko jerman.
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
21 gram viška
pauci su u sobi
osvjetljenoj
samo jednom svijećom
načulili uši
i ukočili noge
jer dubravkova i franjina baba
umire.
preostao joj je
još samo jedan bis,
posljednja rečenica.
zastala je,
duboko udahnula
i prije nego će izdahnuti,
rekla:
«da sam znala, svima bi dala»!
|
|
|
|
|
|
|
Ustašoidno- retardirani neandertalci iz birtije pored, još jednom puštaju, pojačano do jaja, pjesmu «nogomet». Oni su navijačka masa, oni znaju, oni kuže stvari, oni još uvijek puštaju navijačke pjesme, iako je svjetsko prvenstvo poprilično odavno završilo, da pri tome i ne spomenemo uspjehe lijepe naše, koje je potrebno slaviti do dugo u noć, nekoliko tjedana kasnije.
Ali ne, svaki jebeni dan isti teror. Iste tri-četiri «navijačke» pjesme, isti idioti, ista napaljenost i ponos što su hrvati.
I kakve to sada ima veze s činjenicom da je ovo tjedan dojenja, a u bolnici ne dozvoljavaju majci 8 mjeseci starog djeteta, kojem je još uvijek glavna hrana majčino mlijeko, da ostane s djetetom, koje ima temperaturu 40, preko noći u bolnici.
«što će vam stalno dijete visiti po sisama», rekli su joj u 1h ujutro, jedne ugodno provedene noći na hitnoj.
I što reći? Zar je tako jebeno teško shvatiti da i jebena mala djeca također imaju potrebu za bliskošću? Posebice u stanju bolesti?!
|
|
|
|
|
|
|
život & smrt
kada je moja
danas 94 godine stara
prababa jula
rađala
moga džeda pavu,
zaključala se u sobu
i nije otvarala
dok nije rodila.
pavo je poginio
prije 44 godine.
pregazio ga je
vlastiti kamion.
jula niti danas
ne želi priznati
da je ona glavni krivac
za pavin razvod braka
sa mojom babom šteficom.
štefica je umrla
prije 25 godina.
pregazio ju je
alkohol.
|
|
|
|
|
|
|
eto, došlo je i to vrijeme da se nakon duge dvije godine napusti osijek. kombi je pred zgradom napunjen stvarima, još samo jedno prespavljivanje, i vraćam se zagrebe tebi.
|
|
|
|
|
|
|
Vraćaš se u Zagreb?!%&!? Juhuhu!!!
|
|
|
|
|
|
|
vračanje kompleted.
sada je vrijeme za zajedničko organiziranje križarskih vojni i sličnih manifestacija za raju. a tu je i upoznavanje velikih ličnosti,da ne kažem prepoznavanje.
zna se tko je prvi među prvima.
|
|
|
|
|
|
|
flashback na davnu 1942. Link
ah, ljubav
.
i want a verb and you give me a noun
|
|
|
|
|
|
|
jebote, ovaj na sliki liči malkoc na mene. ima istu boju očiju. znači tako je to izgledalo davne 42.
nažalost, nisam se tada još rodio,a i nije da bih svjesno prihvatio natpis nakojeme piše riječ `pusice`.
eto, sve sam reko.
možda je to možda nitko bio?
|
|
|
|
|
|
|
sumnjam.
.
i want a verb and you give me a noun
|
|
|
|
|
|
|
Nekoliko su joj puta, nakon što bi se vratila s njegovih predavanja, sjale oči. Morao sam provjeriti, iako ju jako doboro poznajem; možda ipak pretjeruje. Došao sam jedne subote na posljednji sat. Jedan poznanik metodom nedozrelog pubertetlije glasno je ponavljao da ne idem na njihov faks. Kada je profesor konačno reagirao i pitao: «pa na što onda ide?», refleksno sam odgovorio: «na hranu i na vodu». Profesor me pogledao i rekao: «e kolega, u vašim godinama, samo na vodu!»
Oduševio me.
|
|
|
|
|
|
|
od prvog zapisa u ovom smiješnom odijeljku rubrike priroda i društvo/ostalo, otkako sam došao na ideju da započnem, sve se nekako indirektno odnosilo na moje suočavanje s činjenicom djeteta koje je trebalo doći u moj život. i eto, na današnji dan, prije godinu dana, to mala gea inka se rodila, pa pomislim, da na jednoj nevažno tihoj svemirskoj razini, imam dužnost otisnuti taj trag upravo ovdje.
samo tiho...
|
|
|
|
|
|
|
prijatelj po prijatelj... tako bi nekako trebao glasiti epilog. jedan već je u domu za psihičke bolesnike (kažu zabunom; jebiga starog nikad nije ni imao, a stara mu je umrla sa 38 pa je ovako svima lakše da on trune u domu sa starcima), drugi je sasvim na putu da se skrasi u jednoj od najdražih nam lokacija. a upravo s ovim drugim proživio sam prve koncerte pipsa, zajedno smo se švercali po noćnim vlakovima da bi došli u osijek na koncert, zajedno umirali od žeđi i do gladi, zajedno nakon koncerta izbačeni iz vlaka usred nepoznate nam pripizdine.
ništa nam nije značilo. bili smo sretni.
koliko je prošlo vremena? viđam ga dva puta godišnje. sve rijeđe i rijeđe, baš kao što je i on sve rijeđe i rijeđe mentalno prisutan.
kažu, da se predao,
a ja si,
po tko zna koji uputa,
nerealno optimističan,
šapćem u vjetar,
namijenjen nemu,
`ma ne znaju oni nas,
"ti i ja buraz,
mi sjajimo u mraku"`
|
|
|
|
|
|
|
oaza dovoljne praznine
bio je kroničan nedostatak svjetlosti između,
vrata su,
za samoću,
plesala na vjetru,
lupajući.
nije bilo muzike koja bi mogla.
nokti su bili kovrčavi od krvi.
- poništi me, izmisli, prereži vrpcu
bipolarnog.
- šutila sam.
zeleni ormari
vlažni od zraka
opterećenog komarcima,
natopljeni prizori prozora,
distancirano more...
- kako misliš mene nema...
... u tebi?
- nisi li ti novorođenče paradoksa
koju moram ostaviti pred
otključanim vratima shizofrenije,
skrivenu u palubi papirnatog broda?
gledao ju je,
jezikom prešućujući klitoris,
suh od straha
da bi zaista moglo biti bolje.
- znam da znaš.
|
|
|
|
|
|
|
Kaj sad, imaš svoj blog, pa ti tu više nije brodo?
|
|
|
|
|
|
|
ne plaćaju me dovoljno, a i nisu htjeli na novom albumu posvetiti jednu pjesmu meni. ili barem dati jednu da skupljam autorska prava od puštanja po pripizdinama.
inače, taj smiješni, vizurom ciljano siromašni blog je valjda jedino mjesto manje čitano od ovog ovdje. i to je ono što me, u sasvim malom kutku svoje mogućnosti da odlučim da je tako, i veseli.
|
|
|
|
|
|
|
Pajo, sklepaj zidne novine i one će biti još manje čitane od tvog bloga.
Koliko će te tek to veseliti?
Naročito ako zidne novine postaviš na strop da se ne skuže iz prve.
|
|
|
|
|
|
|
ono meni najkrucijalnije ionako pišem prstom po prašini ispod kreveta. tu ima i simbolike o prolaznosti svijeta. a i zadovoljava moju svakodnevnu potrebu za masturbacijom destrukcije.
|
|
|
|
|
|
|
Molim te, Pajo, a kaj je suprotno od masturbacija destrukcije?
|
|
|
|
|
|
|
Celibat kreacije?
-----------
smiješni mali ljudi igraju se svjetala na stropu
sve je dobro..
|
|
|
|
|
|
|
ja vjerujem u queer "oboje-i" logiku pa onda nema suprotnog.
|
|
|
|
|
|
|
Bravo, Puki. To sam i ja htio napisati, ali sam bio malo neodlučan. Naime, nekako mi se petljala i riječ konstrukcija. Celibat kreacije, jebote kako ...
|
|
|
|
|
|
|
e, a jedna moja prijateljica, nakon što se nakonzumirala lakih droga iz porodice biljaka, ugledavši poster nekog imenom vrlo zanimljivog benda (?!)"veseli karnisteri", reče: "u jebote vidi ove, zovu se čelavi baruti".
bolje transformacije i instinktivne kreacije ne vidje dugo.
|
|
|
