Forum

Pa, odlucili su me poslati u Tunis da napravim reportazu.
Zasto?
Ne znam.
Uglavnom, napisao sam je, medjutim...
Nece biti objavljena.
Bit ce objavljeno nesto drugo (obratite paznju, upuceni).
Upozoravam, ovo je prva, najsirovija verzija teksta na kojem je jos trebalo raditi.
Trebalo...

-----------

Policajac carinik na tuniskom aerodromu osmjehnuo se ugledavsi nase putovnice. Lagano nakrivivsi glavu, odmjerio nas je i tipicnom ljubaznoscu i losim engleskim izustio: "Vi ste najbolji!", na sto smo skromno i lazno odgovorili "Vidjet cemo!". Vec na toj prvoj postaji bilo je posve vidljivo da je Tunis u potpunom rukometnom ludilu. Sa jumbo plakata reklamirale su se automobilske gume, djecje pelene, mobiteli i jogurti, izmedju kojih su letjele rukometne lopte. Jedine slike neokrznute rukometom bile su slike osnivaca moderne tuniske drzave, "najveceg sina", predsjednika Habiba Bourguibe. Repezentacija Tunisa usla je u polufinale, sto je najveci sportski uspjeh u povijesti najbogatije africke drzave. O rukometu se pricalo na svakom koraku, cak su i vremenske (ne)prilike ukazivale na cudo. Tunizani su se pozivali na snijeg koji je prije tjedan dana pao u Sahari, te kao da je time i sam Allah blagoslovio prizeljkivani uspjeh. Domacinskom bezobzirnoscu odlucili su podijeliti karte iskljucivo svojim ljudima, sto je prozrocilo mnoge probleme stranim navijacima, cak i novinarima, te je komad papira koji vas je vodio u dvoranu "7. studeni" na polufinalnu i finalnu utakmicu vrijedio pravo bogatstvo.
Dan polufinala sveo se, stoga, na iskljucivo jednu zadacu: pronaci karte za utakmicu i ugurati se u pakao dvorane u Rodesu, predgradju glavnog grada Tunisa. Dvorana se nalazi usred nicega, oko nje, osim parkinga, ne postoji niti jedan kafic ili restoran, ali su se zato u pravilnim razmacima nalazili mnogobrojni policijski punktovi svojstveni zemljama s velikim slikama voljenog predsjednika. Ipak, solidarnoscu hrvatskih navijaca i kolega novinara uspjelo se i u tom naumu, te smo u kockastoj hordi nagrnuli u dvoranu.
A u dvorani, "kockasti" navijaci uzivali su divljenje domacina zbog nekoliko stvari. Naime, i Tunis je, kao i Hrvatska, igrao i navijao u crvenobijeloj kombinaciji, hrvatski navijaci odlicno su reagirali na ritmove i muziku orijentalnog melosa, a medju navijacima je bio znatan broj plavokosih i svjetlih djevojaka, nevjerojatno atraktivnih domacinima sto se poslije i argumentiralo poprilicno jasnom legendom: naime, u Tunisu vlada vjerovanje da je pipnuti kosu plavusi znak velike srece. Nismo saznali kako spomenuta legenda tretira umjetno obojenu kosu, no vedre Hrvatice plavih uvojaka poput diva su prolazile tuniskim ulicama, s lakocom trpeci prilazenje nasmijesenih muskaraca i gotovo vjernicko pipanje njihove kose. Dakako, u istom smjeru treba traziti i odgovor na kult koji je Vlado Sola uzivao medju Tunizanima. Osim genijalnog imidza, vedrog i nasmijesenog lica, ovaj div prema tuniskim mjerilima, imao je, sigurno ste vec primijetili - plavo ofarbanu kosu.
Subota je za hrvatske navijace donijela poznatu hrvatsku rukometnu rapsodiju i veliku radost, te se slavlje prebacilo na Hamammet u kojem se nalazila navijacka, novinarska i igracka baza. Hamammet je tunisko najturistickije mjesto, nalazi se na obali i posve je podredjeno turistima koje se ovdje tretira kao bogove, u nadi da ce isti poceti bogovski trositi svoj novac.

Nacin izvlacenja novaca iz turistickog dzepa ovdje posjeduje vrlo efektnu formulu: nakon sto vas prodavac upita odakle ste te na osnovu toga odredi pocetnu cijenu oko koje se morate cjenkati, sa iznenadjenjem ce utvrditi da je bas njegov rodjak u trecem koljenu studirao upravo u zemlji iz koje dolazite, sto ce razveseliti trgovca do te mjere da vas izgrli i izljubi uz uzvike o vjecitom prijateljstvu. Nakon zblizavanja (citaj: umrtvljivanja turistovih matematickih sposobnosti) slijedi korak, koji je nalakse opisati kao "razgovor u povjerenju".

pa evo objavio si ovdje. i odlično je.

bravo dovla! svaka cast!

I tako.
Sjedim doma, utorak je i uživam.
Štrukle sam stavio da se peku, gledaćemo "Fahrenheit 911".
Bezimeni je još bez imena, al ima nadimak. Mirza.

Čekaj, čekaj, utorak?

Pa daaa. Dao sam otkaz.

Zašto? Eh...

Gospoda su htjela u gornji tekst ubaciti dio u kojem se proziva Lino Červar i traži se njegova smjena. Čisti linč. Tekst je napisao isti čovjek koji je na naslovnicu "Nacionala" stavio onu pizdariju o Ivici Kosteliću. Pročitajte. 3 kartice laži.
Gledajte, Lino Červar stvarno zna izvaliti gluposti, to je čovjek koji u euforiji ispaljuje frazetine koje je čuo na TV-u.
HDZ-ovac? Ma boli me.
Pripreme repke se sastoje od 130 stranica, a strani treneri su se dokopali toga, pa sad uče.
Sjedio sam s čovjekom. Sjedio sam s igračima. Ne dam.
Nisam dao ni intervju kojeg sam napravio s daddyjem zato što su htjeli staviti provokativan seljački naslov.
E, ja nisam taj.
Nisi?
Nisam.
Onda idi kući i ne vraćaj se.
E, pa zbogom.
Nije mene ćaća pravio da obraza nemam.
A nisam ni ja malog bezimenog pravio da obraza nemam.
Popušite mi kurac, budale.

Na izlazu iz urednikove sobe su me pitali: "Šta ti misliš ko si ti?"
"Ja sam onaj kojeg nema.", odgovorio sam uz usiljen osmijeh, iznutra sam se tresao.
Telad.
Zovem ženu.
Reko, dao sam otkaz.
"Mačak, jebi im mater."

Volim vas.
Smijte se.
Iskreno.
Nekoliko puta na dan.

P.S. Nisam ja lud, ni budala. Idem da se vratim.
Oni kad odu, neće se nikad vratit.
A ja hoću.
Za više para.
sadrzaj je izmijenio/la - vlado u 08.02.2005 u 21:37:47

vlado, ti si moj idol.
bez zajebancije.
mirza koji nema imena će fakat doć u jednu čestitu familiju.
ma baš me razgalio ovaj tvoj post.
sadrzaj je izmijenio/la - dju u 08.02.2005 u 21:50:21

Potpisujem.

e nek si im jebo mater. fakat.

a i 'imenjak' je na putu, a? :)

;)

vlado, stvarno si car:)

vlado, svaka ti cast. ljudina si i pol.

ipak, mislim da te se redakcija nece tako lako odreci, sto ako te pozovu natrag?

Ne znam.

LEGENDA.

btw, upravo taj lino červar je angažiran da kao savjetnik izbornika pripremi makedonsku reprezentaciju za baraž.

On je čuvar vremena, jahač mokrih valova...
Kao poštar lakog sna, on u snove dosurfa...

za ovo stvarno treba hrabrosti.
drž' se, ne daj se!

Pa, dugo si to 'prizeljkivao', bilo je i vrijeme da se desi. Nema smisla u zivotu biti nesretan, a, fala bogu, sposoban si, jos ce ti to biti najbolja stvar koju si napravio.

Nego, drugo nesto mene brine... tako su jedni trbuh cijelo vrijeme iz zezancije nazivali – Grga. Kad se mali rodio, nisu mogli, uvuklo im se i mali ostao Grga. Be careful :)

Vlado, care, tekst ti je sjajan! Otkaz je, prema onome sto sam pratio na forumu, ionako vec dugo visio u zraku. Svaka ti cast na tome, principi su principi. Lakse je kad znas da nisi jedini.

Kicking Squeeling Gucci Little Piggy

baš nekako jučer razmišljam kako to da ti pišeš za globus. zaista imam malo informacija o tom časopisu, a ono što sam čitao stvorilo mi je gomilu predrasuda. i sjetim se onda tebe, i nekako to ne znam povezati. ipak, eto, mogao bi razmisliti o plaćanju autorskih prava za krađu nečijeg stiha kad ionako u našoj državi ne postoji ta navika.

jebote, zar još uvijek ima takvih ljudi?!?
volim te.

respect, vlado

Ja ne pisem u Globusu.
Ja sam graficki dizajner.
To sto sam pismeniji od 75% novinara tamo, govori o njima, a ne o meni.

Da, otkaz je visio u zraku.
Tekst nije toliko dobar, ali bio bi. Slike su dobre.

Uh, kako se jutros dobro osjecam.

LEGENDO!!!

vladika vidla sam te na tvu! tribine - tunis! kis kis


plus pusa tanji

gledam juče u jutarnjem ilustraciju za txt o tribusonu potpisana sa "vlado šagadin". eto dovla ako ti se juče štucalo oko 12h da znaš šta je ;)