Forum

zaprepastio sam se kad sam u novom globusu pročitao slijedeću štulićevu izjavu:

" "gitarista nirvane novoselić poreklom je hrvat iz privlake, a s roditeljima je živeo u americi. pošto je bio problematičan klinac početkom 80-ih, roditelji su ga poslali u jugu jer su mislili da će se dole smiriti. on je dole ubrao azru, skinuo moje pesme, to su posle malo preradili, ali su na moju foru, na tu atmosferu, napravili svetsku karijeru. ja to znam, svestan sam toga, ali jebi ga..." više je puta ponovio štulić kao i to da je za smrt pjevača nirvane kurta cobaina, koji se pjesmama, pokretima, pa i fizičkim izgledom, kako je rekao, "furao" na njega, kriv koncert u ljubljani, ali to nije detaljnije objasnio. "

kako to komentirate?
ja sam svjestan toga da je svijet u kojem živimo vrlo bizarno mjesto i zato ne isključujem potpuno mogućnost da je ovo zaista ovako kako štulić kaže, ali ipak ovakve tvrdnje i izjave ne pušim bez uvjerljivih argumenata, a štulić ovdje iznosi svoje impresije, a ne argumente i nepobitne dokaze. slušao sam i nirvanu i azru i jedina sličnost koju mogu naći je u činjenici da se u oba slučaja radi o rock bendovima, a atmosferu nirvaninih pjesama doživljavam potpuno drukčije od atmosfere azrinih pjesama. summa summarum, puno sam bliže stajalištu da su to samo štulićeve uobrazilje utemeljene na njegovoj bujnoj mašti i potrebi da svoj opus učini još značajnijim nego što on to jest. svaka njemu čast, ali čini mi se da je malo pretjerao. podsjeća me na borisa leinera i pika stančića koji su osnovali stranku novog vala koja će se borit protiv šunda i narodnjaka. lijepo je od njih što imaju tako plemenite namjere, ali to konstantno vraćanje na novi val mi ponekad malo zasmeta jer mi bude žao tih ljudi koji su izgubljeni u prostoru i vremenu pa silom žele oživjeti vrijeme koje je, istinabog, puno toga dobrog dalo, ali je prošlo pa zašto onda trošiti energiju na vraćanje nečega što se ne može vratiti? gdje je paralela između njih dvojice i štulića? e pa, i štulić mi djeluje malo izgubljeno - izgubljeno u napuhavanju vlastitog značaja i ega. mislim, možemo imati prema njemu stav kakav god hoćemo, ali ipak se radi o čovjeku koji je ostavio neizbrisiv trag i koji je imao što za reći. međutim, ideja da je nirvana stekla svjetsku slavu kopirajući azru čini mi se smješnom i budalastom. znam da paralela između štulića s jedne te stančića i leinera s druge strane baš i nije najbolja, ali njome sam se poslužio kako bih slikovito prikazao ono što želim reći.

najčudnije od svega mi je ono što je rekao o cobainovoj smrti. kako, zaboga, to može biti moguće?

tema za razgovor, zbilja. mozda je jos jedna slabasna mogucnost u opticaju, da je novinar nesto izmislio, nesto krivo shvatio i prenio..... slabasna, velim, ali ipak.....

mislim da se na temu opsjednutosti vlastitom velicinom i nemogucnosti mirenja s cinjenicnim stanjem, prosloscu ma kako ona sjajna-bajna bila ali koja je kao sto joj rijec lijepo veli ipak samo proslost, moze naci lijepih primjera
svugdje oko nas.
opisala bih to i jednom jednostavnom rijecju, oholost.

kad bolje razmislim svi zbilja veliki ljudi koje sam susrela bili su naposlijetku krajnje jednostavni i prizemljeni.
oni drugi, bitni i komplicirani nisu mi s vremenom ostali u pamcenju kao jako veliki.
vjerovatno je tajna starenja u tome da se covjek do neke zivotne dobi pomiri sam sa sobom, te shvati raskorak izmedu vlastitih zelja i mogucnosti. tom se onda veli mudrost, a ona uspjesno kompenzira poprilican broj rupa koje ostavljaju godine i omogucava da se ne ostari na onaj zastrasujuci zatupljujuci nacin misleci da je sve pocelo i zavrsilo s vlastitom prosloscu koja je nekad bila mladost i koja je uvijek u pravu.

azra je grupa uz koju sam doslovce odrasla,vjezbali su u nasem haustoru u baburicinoj u zaprudu, i pustali nama osmoskolcima da ih smetamo. bas to posljednje, smetanje, uvijek mi navuce smijesak na lice, hocu reci nisu bili pretenciozni niti jako bitni sebi i drugima, jednostavno su uzivali u muzici, u buci koju su stvarali, i nemustoj publici koja to dijeli s njima . najvise zalim ako se to promijenilo....

nirvanu sam prvi puta cula za vrijeme jedne uzbune kad mi se nije dalo sici u podrum, mislila sam da je bomba ipak pala u sobu i bila neizmjerno sretna.
paralele azre i nirvane su mi sulude.
zasto se ubio k.c. znaju samo dragi bog i on sam, nadam se da tamo gdje jest i dalje svira, kad se ponovno "susretnemo" da preslusam sve sto sam propustila u ovozemaljskoj formi.

Štulić je budala. nadam se da je i vama sad to jasno.

štulić se dobro zajebava...

ili oboje, ili nesto trece, no kome je to uopce bitno?
ljudi se s vremenom mijenjaju, najbolje se to vidi kad se nakon dvadeset godina sretnu na godisnjici mature, s kim si takav si, zena/muz/prijatelji/posao/zemlja/grad/ sve to kroz godine ucini svoje, plus dodatni izazovi sudbine kao sto je gubitak voljenih/dobitak na lutriji i tsl :-)
meni stulic djeluje jednostavno nesretno, mislim ponajvise zato sto muzicki (profesionalno) gledano nije napravio nista jako bitno nakon sto se otisnuo u bijeli svijet. talentiranima i uspjesnima je tesko zivjeti na prastarim lovorikama, jer one ne mogu do kraja nahraniti njihov ego. frustracije te vrste neke ljude ucine boljima, a iz nekih izvuku ono ruzno pa izgledaju bezrazlozno zlobni i pateticni.

Bespredmetno je raspravljati o Branimiru Štuliću i njegovom životu, pogotovo jer ga nitko od nas ne poznaje.
Čovjek je rekao sve u svojim pjesmama.
Ukoliko vam nisu jasni stavovi, možete se recimo zagledati u stih:
"Ne mogu se pridružiti tvojoj prokletoj kopiladi... između krajnosti."
Sve vam piše u pjesmama. Evo, baš mi je sestra brucošica upecala Azru. Pa mi priča kako je "Sunčana strana..." genijalan album. Pa smo pričali kako su super pjesme sakrivene iza hitova, npr. "Kipo". Što je meni super, obzirom na razliku izmedju moje sestre i mene - 11 godina, pa nas tako i život zbližava, a i veselim se danu kad će joj se otkriti druge divne stvari tipa "osamnaest karatnog razočaranja" ili "ako želiš da mijenjaš ljude, ne odmeći se".

OK, OK, a sad prijedjimo na malu školu medija.
Johnny se zajebava.
Zomri, ti si pametan momak, vjeruj mi.
Znaš šta je rekao Johnny novinarima iz Hrvatske koji su parkirani ispred njegove kuće danima čekali... nešto?
1. Hrvatski jezik je nastao - iz bosanskog.
2. Nirvana je pokrala Azru.
3. Mirković je snimio film o Novom valu da bi uveličao Prljavo kazalište.
4. Sa Stublićem se čuje kao i prije - nikad.
5. Leiner ga želi vidjeti mrtvog, zato je i napravio poprsje.
6. Riječ "dribler" u engleskom znači - slinavac.
7. "Brijem bradu, brkove da ličim na Pankrte" je napisano iz zajebancije.
8. Cijelo vrijeme Johnny govori čistom, akademkom, bezgrešnom - ekavicom.

Ukratko, totalni Monty Python.
(MIchael Palin sa navučenom maskom slona u fraku: "Fish, fish... fishy, fishy, fish.")

Branimir Štulić stoji iza svoje muzike i poštuje ju.
On zna da ga ovdje klinci obožavaju u svakoj generaciji, no isto tako je svjestan da će ga ta ista okolina, onog trenutka kad kroči u Hrvatsku, mrziti iz dna duše.
Upotrijebljen talent, veliki rad, kvaliteta se ovdje ne praštaju.
Nekad pomislim da je bolje da je Dražen poginuo.
Ionako bi ga razapeli...

Sorry Inga, ali što to Štulićevoj glazbenoj karijeri - fali?
Pitanje je, naizgled, banalno, ali nije.

vozili smo se jučer više 730 km, te smo slušali nekoliko puta sunčanu stranu ulice.

baš sam si gruntao da su mi najtoplije slike o kipu i čeri. i te male sličice su mi puno snažnije nego tadašnji razarači poput poljubi me ravno u dupe, uvijek ista priča, kurvini sinovi.

ipak štulić mi je najjači kad je najintimniji i to u gospodar samoće, ne reci mi dvaput i daleko od istine.

ne fali joj bas nista, ali da li on to misli? mozda je uzas doista njegova furka? :-)

gospodar samoce slusam gotovo svaki dan vec dvoznamenkast broj godina a koji ne pocinje s jedan. zbilja neodoljiva stvar, i nikako da dosadi.

nisam vidjela tvoj prvi post vlado, monty python velis? mozda i to iako ostavljam prostor sumnji :-)

ps. jeste li primjetili kako je u kratko vrijeme na forumu nabujao broj korisnika?

pop zvijezda je pop zvijezda, čak i kad ne objavljuje albume. evo štulić je jednom svojom izjavom (ko što kaže tony wilson - nije bitno šta pišu, bitno je da pišu) izazvao pun kurac reakcija.
na žalost, upravo to je ono šta je ubilo rokenrol.
filigranski su, da se razumijemo, bolji od sunčane strane.

meni nisu.
da je od filigranskih napraviti jedan album s cca 12-14 pjesama, bio bi to vrhunski album, ovako mi ima malo previše up and down u odnosu na sunčanu stranu ulice koja je jedna lijepa zaokružena knjiga.

ali nisu albumi metri pa da mjerimo tko je duži ili kilogrami i tko je teži.

sedak benčić je na sunčanoj strani decentan, kao i santro i vlahović. na filigranskim pločnicima štulić je krenuo u produkciju s bogatim aranžmanima, sve mi je prekičasto, pokazuje se da se zna svirati, gitara kao u priči, saksofoni i francuski rogovi naglašeni,...

sunčana je decentna, s mjerom, omot je pogođen, možda joj je samo nedostaje "lijepe žene prolaze kroz grad", ali to je već pravi štulić, nikad ne ispucati sve adute...

filigranski su mi nekako premalo rafinirani u svojoj strukturi, fali mi priča albuma, nema mi ravnoteže, iako "naizgled lijepa" i "ako znaš bilo što" su mi u samom vrhu onoga što je štulić ikada napisao.

"roll over jura", "i nikom nije lepše neg' je nam" i još neke mi kvare i atmosferu i ukupnu ocijenu. ali koga briga!?

i to je dobro

"ako znaš bilo što" mi je godinama bila najbolja, a onda sam je se zasitila za vrijeme jedne svoje goruće zaljubljenosti.
danas se skroz slažem s oakom, sunčana strana je kompletna priča i na toj lutriji svaka dobiva, a filigranski imaju smeća, zato je moj muž meni zapržio "najbolje s filigranskih" pa smo svi sretni.
meni su s filigranskih najdraže "život običnog tempa" i "pavel" te u vezi s tim znalce moram upitati tko je pavel i što bi značilo "boce s benzinom su napunjene" ?
unaprijed zahvaljujem na odgovorima.

"najbolje s filigranskih"?!?!?

Grijeh.

ko je bez nek baci kamen

ko tebe kamenom, ti njega filigranom il' fazanom

ček da te opet vidim, imam finu željeznu rudu koju sam našo 96 na putu od kuće do škole.

sunce mamino.....

samo bih dodao još jednu štulićevu.. "pa mi smo ono 1982. godine bili u americi, svi se predstavljali kao jugosloveni, jedino sam ja govorio da sam makedonac, a oni su od mene zazirali. da ti kažem, novu makedoniju stvorili su tito i štulić!"
legenda! :)

inga, to je bilo namijenjeno dju :)

ups! autogol :-)