Forum

evo uvoda u temu. napisao ga je jedan naš renomirani književnik:

Dijamanti

O jednoj davnoj pjesmi iz vremena naše bolje prošlosti

Miljenko Jergović

Trajao je filmski festival, a Halid Bešlić pjevao je pred punim Narodnim pozorištem. Ispraćen pljeskom oduševljenja sarajevske kulturne elite, režisera, glumaca i konceptualnih umjetnika, znamenitih pisaca i novinara od ukusa, pjevač je nekoliko puta izlazio na naklon. Bis, nažalost, nije bio predviđen. Te noći, sjećam se, ježila mi se koža, što od njegovog glasa, a što zato jer sam osjećao ponos, tipičan refleks zavičajaca, pred gostima iz Beograda, Ljubljane i Zagreba, koji su također pljeskali, oduševljeni zvijezdom večeri najstarijega i najslavnijeg sarajevskog teatra. Teško da bih isto osjetio da se radilo o nekakvom sarajevskom Hamletu ili Aidi, pa i s najgenijalnijim glumcima i pjevačima, jer mi ništa, tog augusta 2004., ne bi pred drugima potvrdilo identitet kao što je to učinio Halid Bešlić.

Dobro, i jesam li ja onda normalan? I jesu li normalni moji drugovi iz osamdesetih, bivši pankeri i alternativci, koji su u međuvremenu stvorili pristojnu kulturnu reputaciju, radeći stvari koje nisu izdaja vlastite prošlosti, jer da su izdali svoju prošlost, ne bi ni čuli Halida Bešlića u Narodnom pozorištu? Ako se vratimo na ono što smo mislili i osjećali prije dvadeset i kusur godina, pa sve do početka rata, mi danas sasvim sigurno nismo normalni. I ne daj Bože da smo 1984. mogli vidjeti sebe na Halidovom koncertu, i da smo još sebe mogli pogledati ravno u oči pa shvatiti ono najstrašnije - ne samo da smo tu, da ga slušamo, plješćemo i poskakujemo u pozorišnim stolicama, nego sve to činimo bez imalo ironije, uz potpuno predavanje i ponos što nas takvima vide i ljudi iz drugih gradova. Zbunjenost, a zatim i užas koje bi osjetili dječaci iz osamdesetih pred svojim odraslim replikama, vjerojatno bi promijenila njihove sudbine, preusmjerila životne putove, pa bi vjerojatno već sljedeće, 1985. godine, pobjegli što dalje od Sarajeva i Jugoslavije, samo da se jednom ne pretvore u ljude koji će slušati Halida Bešlića. I ne bismo žalili za svojim gradom, jer bismo znali da će Sarajevo jednom postati takvo da Halid pjeva u Narodnom pozorištu.

Ali, srećom, vremeplov neće biti izumljen, tako da nemamo problema s krivim čitanjem svojih sudbina. Moglo bi ih se tek naknadno protumačiti, kao promjenu kulturoloških kodova i stavova. U vrijeme kada su Dijamanti postali hit, a Halid Bešlić zvijezda novokomponovane estrade, Jugoslavija je bila zemlja društvenoga i umjetničkog elitizma. Ekonomska kriza i inflacija bili su, što je paradoksalno, marginalne činjenice, jer smo još bili dovoljno materijalno potkoženi, ali i - što je neusporedivo važnije - uvjereni da smo sa svakim novim danom bliži svijetloj budućnosti i općem blagostanju. Bogato je ono društvo koje ne sluti katastrofu. Takav osjećaj svijeta je, uz političku liberalizaciju, bio idealan za procvat kazališta i filma, pisale su se neke dobre i važne knjige, a punk i rock bendovi su, osim muzike koja je išla u korak sa svijetom, donosili tekstove koji su vrlo često predstavljali vrhunce aktualne nacionalne poezije. Društveno kritični, konkretni i literarno pismeni, oni su nadilazili okvire žanra i primijenjenog tekstopisanja. A onda se pojavi Halid Bešlić, s refrenom pjesme u kojem se pobroji cjelokupni inventar neke juvelirnice - i dijamanti, i suho zlato, brilijanti, i safiri, i rubini - sve kao kontrapunkt za ljubavnu izjavu. Čak i da nije

E vidis, Zomri, ti si car. Razmisljam o ovoj temi, cak sam intenzivno pricao s rajom o tome, al nisam daleko stigao... Mogu samo iznijeti neka promisljanja kojima cu se mozda nasmijati kroz neko vrijeme, a mozda i necu...

Neki dan sam prijatelju iz ZG pustao Mostar Sevdah i pun odusevljenja upozoravao na kakav stih, ovu solazu ili nesto sto mi je super, i sa uzasom, nakon pola sata, skuzim na frendu izbezumljenu facu...
Pitam ga sta je?
Pa ti slusas narodnjake, veli on, s ociglednim gnusanjem.
Ja ga gledam i gledam i gledam i ne kontam.
Pokusavao sam mu objasniti kako to nisu narodnjaci, vec sevdalinke uglavnom, pjesme koje su nastajale u gradovima. Njihova je kvaliteta neosporna, jednostavno ih ne bi cuo ja sad, u ovom vremenu, jer ne bi - prezivjele.
Nije me shvacao.
Objasnjavam mu neke pjesme "Kradem ti se pod pendzere, da ti bacim struk zumbula", "Put putuje Latif-aga"...
Upozoravam ga na stih "da ti bacim struk zumbula" , usporedjujem sa "Porculanom" (frajer me gleda ko da sam mu reko da je Milosevic nevin), velim mu kako autor i jedne i druge pjesme "stoji i pjeva". Statican je. Razmislja. To je emocionalni haiku, stanje dushe, potpuna pasivnost, vrhunski fatalizam. Tako je, i nikako drugacije. Sevdah.
Razvezem se, pricam mu o pjesmi "Put putuje Latif aga", objasnjavam kako je i to razgovor izmedju dvojice Turcina koji napustaju Banjaluku nakon izgubljene bitke... Ne pricaju o mrtvima, pricaju o zivima, ne pricaju o crvenoj krvi, vec o crvenim ruzama, o tefericu, o meraku... Pjesma koju cu zauvijek razumijeti, ne svojom krivicom. O filtriranju memorije, pamtis samo lijepe stvari.
Frajer ne konta.
Pustam mu "Grade Visegrade", upozoravam ga na prekrasne stihove pejzaza ("zora rana Drinu obasjala"), pustam mu "Mujo kuje konja na mjesecu", govorim mu o jednostavnosti, o dijalogu od koje se pjesme sastoje, a sastoje se SAMO od dijaloga... Al dzaba, on samo cuje harmoniku... I veli - to su narodnjaci. Nisu. Jesu. Nisu. Jesu.
Pa reko, oces da cujes stvarno narodnjake? Veli on - hocu.
I nadjem. Boban Markovic, sin Tome koji se negdje prevrce u grobu i kazetu "Marakana". Pojma nemam otkud mi.
Pustam do daske, promatram frenda dok pice stihovi "Teee ljubavi da vidis, svi u Pariz, ja u Nis".
Frajer veli: "Meni je to simpaticno."
Gledam ga, ne vjerujem. Uvjeravam ga da je to kulturocid. Ubojstvo nevinih. Ono, covjece... U Haag treba s njim. U Guantanamo, barem.
I tako, frend nije bas skontao.

A Zomri, to o cemu Jergovic pise, nema veze s muzikom.
Ima veze s trazenjem Bosne, onakve kakve se sjecamo, cija je slika, naravno, lazna, jer pamcenje profiltrira sve stvari. Sve te stvari, kojih smo se gnusali u real-timeu, postale su nam drage vremenom. Osjecaji koji daju sigurnost, ko kad moj stari vidi kakvu staru utakmicu i onda veli "E, to je bio fudbal!". Ma bio je moj kurac od fudbala, stari, ti si tad bio "fudbal", sebe se sjecas, ne fudbala. Al jebiga. Ne mogu mu to reci, nitko ne bi imao nista od toga.

Btw, Jergos sere. Lijepo sere.

-nastavit ce se-

mostar sevdah dirne svakog tko voli dobru glazbu. tak, vladek, naj se sekirat'..frend ti nema pojma
ja se recimo razvalim na "letovanić,letovanić,selooo pokraj kupeeee..."

folk je daleko. stara drzava je daleko. nabijem elitu na elitni kurac. nabijem slusalice. i folk je daleko.

"Nabijem elitu na elitni kurac"

Pa da. Kako neko fino u par rijeci kaze ono za sta meni treba sto rijeci, a opet ne uspijem to reci.
Jebiga, tocno se zna sta je narodna muzika, a sta narodnjaci.
Halid je narodnjak, nek se goni u kurac.
A Jergos prodaje bosanske price.
Valjda mu se i ova ucinila takvom.

“da li je ovo prvi znak pocetka unisonog prihvacanja narodnjaka (i) od intelektualne elite?”

ukoliko se izbaci ovo “unisono” (pa ne moramo se uvijek svi slagati oko svega!!) - da, to je samo pitanje vremena. Ono sto intelektualna elita danas naziva sundom, primitivnom muzikom, bezvrijednim smecem itd… u nekom sutrasnjem vremenu postat ce respektabilno, dirljivo nostalgicni podsjetnik na “ljepsu” i “jednostavniju” proslost. Ljudima koji danas se zgrazaju nad Cecom, Halid Beslic u usporedbi izgleda sasvim decentno i prihvatljivo, kao sto ce za 20 godina Ceca pored neke nove turbo-opake MegaCece izgledati sasvim decentno i prihvatljivo, itd. Kao sto je vec uostalom i Vlado rekao, drugim rijecima.

Nego, nastranu to sve. Jedan od centralnih motiva u cijeloj prici oko narodnjaka, rijetko spominjana ali jedna od NAJvaznijih stavki, jest - KLASIZAM. Otpor narodnjacima uvijek dolazi iz krugova srednje klase (koja takodjer, jel, drzi medije), jer vrijedja njihove vrijednosti. KOJE vrijednosti, ZASTO ih vrijedja? To je nesto cime se definitivno vrijedi pozabaviti, a o sto se Jergovic u txtu, nazalost, tek slucajno okrznuo, bez daljnje razrade. (To bi mi bilo puno zanimljivija tema od dominantnog rezona “jebiga, postao sam stara sentimentalna luda”)

Vec vidim kako ce revalorizacija narodnjaka od strane intelektualaca ici po starom iritantnom principu “sporo i ozbiljno = duboko i pametno, plesno i veselo = plitko i glupo”, sto ce ga reci - u kanonu koji se pocinje graditi, nema mjesta za Brenu. (Generalno, u ovom kanonu-u-nastajanju zene su te koje ce najvise spusiti jer folk-dive opcenito imaju daleko izrazeniju tendenciju frivolnim plesnjacima negoli tugaljivi folk-frajeri). Ono sto ja cekam je vrijeme kad ce pop intelektualci hvaliti narodnjacke stvari argumentima tipa “sjajan beat”, “jebeni rif na harmonici”, “zakon solaza na sintu”, “urnebesan tekst”, “super je za plesat kad si pijan”… a ne samo “to je dirljivi sevdah iz duse naroda”, “vapaj prekrasnih ruznih gubitnika”, “ocuvanje etno tradicije” i sl!

Takodjer, tu je problem rekontekstualizacije. Kanoniziraju se prije svega narodnjaci koji su se preselili iz opasnog kafanskog polusvijeta u sigurnije salonsko okruzje! Svakako, potpuno shvacam ljude koje je strah ici u “Od sumraka do zore”, ali opet - kad netko ne ide na takva mjesta a dici se time sto ide na Mostar Sevdah Reunion ili statijaznam u Tvornicu, ne osjeca li bar malo kao… ono… FEJKER!?!

Ovo je jako plodna tema, bravo Zomri na otvaranju (nisam jos stigao istraziti onaj link koji sam bio poslao, al ga cuvam i drzim na umu!), ima se jos puuuno toga tu za rec’, nazalost iducih dana necu biti puno pri netu ali samo vi nastavite, uskocit cu opet prvom prilikom!

Ne osjecam se FEJKEROM jer idem na MOstar Sevdah, a ne idem u "Od sumraka do zore" (sto je to, ako nije film, uopce?).
Vidis, Tonci, tu si se otkrio.
Ni ti ne kuzis razliku.
Objasnit cu ti anatomski.
Mostar Sevdah i slicni pucaju na grudi, tj. ono sto je u grudima, dok narodnjaci pucaju na genitalije, tj. ono sto je u njima. Ako je ista u njima.

By the way, ako neko misli snimit odvratnu, narodnjacku plocu u Hrvatskoj, sad mu je pravo vrijeme.
Plavi pramen, sako na sljokice, ruka ispred sebe, osmijeh na ustima i dobar nadimak.
Lova do krova.
Ali sad je vrijeme. Iza Nove godine bit ce kasno.

e baš tako. no, praf zapraf nikad neće biti kasno za folk-trešijanere, to uvijek ide.
mene pače više zbunjuje sintagma "intelektualna elita"..mislim, ko su ti ljudi? di se skrivaju? postoje li uopće ili je to tek urbana legenda?????

Ja sam urbana elita.

Ja nisam takav muzički znalac da koristim toliko riječi na izam i ija kao Tonči, ali bih ipak nešto rekao. Ta priča kako će vrijeme donjeti vrijednost narodnjacima je bezveze. Narodna muzika, u što spadaju i sevdalinke, može biti dobra i loša. Sevdalinke su dobre, irska narodna je dobra, ciganske narodne su dobre. Šargije su loše. Kod narodnjaka je to nešto drugačije. Oni su loši. Bio sam već par puta na mjestima gdje su oriđiđi narodnjaci, čak kratko i u "Od sumraka do zore". Narodnjaci su jednostavno dosadni. Svi su isti.
Ne djelim ljubav prema tekstovima u sevdalinkama. "Zora rana Drinu obasjala"- ne razumijem. Mislim da nikada nisam vidio Drinu, a zoru ranu i Drinu skupa sigurno nisam vidio. Kako to izgleda? Ne osjećam ništa kada to očujem. Da je obasjala mokar beton, to bi već bolje razumio. Muzika mi je uglavnom super.

Drinu, u zoru, okupanu suncem promatra covjek koji se odmara pokraj rijeke, a koji je, ocigledno, u prolazu kroz grad u kojem je zivio. Sjeca se ljubavi, djevojke i divnog zivota i shvaca da toga vise nikad nece biti, ali bit ce ljepote, koja moze i da obraduje, ali i rastuzi covjeka, najcesce u kombinaciji.

Sargije nisu lose. Instrument ne moze bit los.
Postoji samo narodna muzika koju je lakse ili teze slusati.

Narodnjaci? Aspolutno se slazem, dosadni su.
Meni to ko techno. Sve isto.
Odnosno, moze postat zanimljivo jedino pod stimulansima (rakija, ekseri...).

Baš ko tehno. Nisam mislio na instrument šargije, nego na narodnu muziku koju sluša moj stari, a u kojoj dominisraju šargije. To je valjda neka posavska. Narodna muzika je i ona hercegovačka-kako se ono zove kada se defakto deru. I to je loše kao i ova posavska.

Pa istina, malo su teze za slusati gange i posavske, ali kad malo upoznas te ljude i kraj, kako zive, kad osjetis tlo kako daje i uzima (oboje!), onda skuzis i muziku. I postane ti najlogicnija na svijetu.
Ja sam dugo brijo da sam ja nekakvi urbani lik, tipa "moje pleme je na cesti", "ja sam invalid asfalta", al sam skuzio da je sve to pizdarija. Mislim, mozemo mi voljeti svoje besplodne cahure, al to su, ono, cahure.

razumjet možeš svašta, ali to ne znači da su gange i posavske u neku ruku dobre. u to me ne možeš uvjeriti. i, nema to veze sa grad-selo pričom. tehno nije ruralna muzika pa je sranje.

Ne serite, Ilija i Marko udaraju guzicu.

Sory. Tebi se sviđa da ti netko udara guzicu i to je ok. Pa makar to bili i Ilija i Marko...
sadrzaj je izmijenio/la - gargamel u 10.11.2004 u 06:35:07

Ajde brate Gargamele, nemoj pizdit. Šta sam ja sad kao neko mačo đubre? Šalio sam se. Al da je to muzika kakve nema nigdje, jest. Svaki put kad bih to pustio nekome, nitko nije frknuo u stilu "selo, zlo" i slično, nego bi bili posve zbunjeni u nedostatku kriterija. To je toliko drugačije od bilo čega na što urbani junaci mogu naletjeti da jednostavno ne možeš nego ne ostati u čudu. (I mislim da bi na ovu riječ "urbani" stvarno trebalo staviti zakonsko ograničenje: upotrebljavati samo u slučaju kranje nužde. Ne znam što je u zadnje vrijeme ovim Hrvatima, kao da su jučer svi prodali ovce pa jedva dočekali da mogu koristit riječ "urbano". Riga mi se od toga triput više nego od T-mobilea. A to je puno.)

ja skušam svu dobru glazbu
a kad mostar sevdah uvede sintisajzer
slušat će ih i moj kolega ante p.
(student iz imotskog), ali u "fontani"
s prvom momčadi i klupom za rezerve dinama
i to je ta sitna razlika zašto volim mostar sevdah ...,
ali ne i halide
usput ako netko ima muziku iz filma "grk
zorba" neka mi se javi. rado bi to spržio
sadrzaj je izmijenio/la - TOMO ŠIMEC u 10.11.2004 u 10:18:30

Tehno nije sranje.
Što tebi ta riječ uopće znaći Gargamele?
Ako je to sinonim za svu elektronsku glazbu, onda je totalno promašen. Ako nije, onda bi volio znati šta je.

ko da gargamel zna

Ne mogu sa sigurnošću odrediti što je to na što mislim jer ne znam je li to stvarno tehno. Bio sam na partyu za koji mi je rečeno da je tehno party-astralis. To što sam čuo je sranje. Frend iz srednje mi je bio snimio trance koji voli slušati i to je bilo sranje. Ne znam nazive tih stilova jer me iskreno nakon što sam ih jednom čuo više nisu zanimali. Ipak, bio sam i na nekom tulumu na kojem se puštala elektronika koja je meni bila dobra-mislim da je to bio dub, ali nisam siguran.

evo bio sam u pravu

primijećujem po zg plakate za najavu koncerta nekog halida muslimovića u otv domu i razmišljam o tome kak su sve bliže sviranja i na samom trgu, pad zg je sve bliži!!

meni općenito ide na kurac kad neko, ono, odbacuje neku muziku po defoltu, tipa, eh pa to slušaju samo pijane seljačine/prljavi hipiji/nadrogirani tinejdžeri i tako dalje i sve to. osim toga narodnjak je malo teže definirat, ono, bar mi se čini, jel...i kao sad meni mostar sevdah znaju di i di ubost koju dobru, al generalno ja baš nisam čuo puno mjuze narodne koja mi je dobra i koju bi npr slušo, isto ko i npr regea.
e, al trens je sranje. čisto.

e pa halid muslimović ti je kopile
halida bešlića i indentifikacijskog
vakuuma
sadrzaj je izmijenio/la - TOMO ŠIMEC u 11.11.2004 u 08:52:46

jebiga, i ja sam stario i ne slušam halida b.
(niti m.), ne povezuje me s ničim, ne služi mi kao
kulisa kada me voze, kroz šajbu vidim što vidim, a htio
bi da mi vladika objasni "nabijem elitu na kurac" (citat završen)

ma kaj brijete ko ne voli slušati vatrogasce na tulumima

"Mostar Sevdah i slicni pucaju na grudi, tj. ono sto je u grudima, dok narodnjaci pucaju na genitalije, tj. ono sto je u njima. Ako je ista u njima."

Kao prvo, sto fali pucanju na genitalije? Genitalije su kul, nepresusni izvor zivotnog veselja. (Nepresusni do neke tocke, jel!). Ne bih se skroz slozio - narodnjaci pucaju i na genitalije i na grudi! Sto im u mojim ocima daje prednost u odnosu na MS i slicne koji pucaju samo na grudi. Al opet cujete, glazba s ritmom mi je u 90% slucajeva privlacnija od glazbe bez ritma, taki san kaki san.

"Narodnjaci su jednostavno dosadni. Svi su isti."

Kad netko ne voli neki zanr, sve iz tog zanra ce mu zvucati isto. Cinjenica! Tek kad se udubis, mozes raspoznati nijanse. Da, techno je sjajan primjer.

Nego, inace, malo sam razocaran sto se svi ovdje obarate na narodnjake po manje-vise iskljucivo estetskoj liniji - mislim da glede ove teme ima i daleko zanimljivijih stvari o kojima se moze pricati (jer ko ne voli narodnjake ionako mu je sve isto, pa nije bas neko plodno tlo za debatu). Da ponovim pitanje iz svog prvog posta:

"Otpor narodnjacima uvijek dolazi iz krugova srednje klase (koja takodjer, jel, drzi medije), jer vrijedja njihove vrijednosti. KOJE vrijednosti, ZASTO ih vrijedja?"

Dakle, sto kazete?

e, i jos jedna sitnica - kad sam ono govorio o fejkerstvu, vise sam mislio na kontekst (Tvornica vs Od sumraka do zore) nego na glazbu.

Mislim, nismo u 19 stoljeću da pričamo o srednjoj klasi. Otpor narodnjacima pruža srednja klasa. Koja srednja klasa? O kome je riječ. I, kakav otpor? Jel se on možda vidi po tome što narodni radio zarađuje više nego bilo koji drugi radio u Hrvatskoj. Možda sam ja krivo protumačio to što narodnjačke birtije frcaju na svim uglovima i što mlade zagrepčanke hrle na koncert Dine Merlina. Možda idu protestirati, pružiti otpor. Ipak, ne. ne pružaju oni otpor. I, iskreno boli me kurac. Ne pružam ga ni ja.

Kažeš da svi koji ne vole neki žanr tvrde da im je to dosadno, da su sve pjesme iste. Znaš, postoji razlog zašto ne vole taj žanr. I sad, aj pogodi zašto. Pa zato što su sve pjesme iste, a to je dosadno. Vidiš, moraš paziti na redoslijed. Nije dosadno zato što ne vole, nego ne vole zato što je dosadno.