Forum

vidim da neki zale za gestbukom, pa stvarno, ako zelite mozemo ovdje da nastavimo sa 'neinteresantnim' i 'nebitnim' temama...

nego,olja, kako ti je nečakinja?

ivana, je li?
hvala na pitanju. danas smo dobili prvi zubic.

evo molija bi smutljivce poput olje, nikole, exit ivane, djurdice, zumbula, katatonije, da jave svoje nove nadimke ak nije problem

kjutic, ovo mi je sad pravo ime. zaprave. nema vise zabuna.
johnny jeste nikola. a, dju neznam sto se ne javlja vec jednom u ovaj forum. pa, kad sam se ja snasla, onda... toliko od mene.


j.m.

jest,Ivana. Samo sad nas ima više pa koristim nadimak. Super za zubić, al mora da malo manje spavate kad stižu zubi..

Bolje vas našla!

Evo nas polako ali sigurno. Zbunjuje malo ovaj forum. Kjuti znaci Postire ili Postira? Prolazila sam Pucisca Splitska.Lijepo za petnaestak dana odmora.

drago mi je da su tu i dju i zumbul. dobro dosli.
nani, i nasa beba se zove ivana, a sto se spavanja tice, moram pitat sestru kako izdrzavaju.

Bilo je to prije ljeta kad sam nakon 12 godina vidjela svoju prijateljicu ili dobru poznanicu vise neznam sta bi mislila. Sjecas se Olja da sam pisala o tome. Ona je sada u Banja Luci. No dobro uglavnom nije se javila i nismo zaruzili kako sam ocekivala i vjerojatno njoj taj susret nije znacio kao meni. Ili mozda je...no ne volim kad mi tako sjebu emocije i ushite me a onda nista. Ma bez veze ne znam sto sam sad s tim htjela reci ali ima la sam potrebu napisati da bi za prijateljstva i medjuljudske odnose trebalo otvoriti poseban fakultet.Mislim da ga nikad nebi zavrsila.Ali upisala bi ga svakako.Nebi imali predavace studirali bi i ocjenjivali jedni druge.

a da ja definitivno promijenim ime? salim se...
sjecam se, zumbul, da si pisala o tom. tih dana sam i ja imala iznenadnu posjetu. naime, ove godine sam se srela sa dvjema prijateljicama nakon 9 god. ma, to je nesto neopisivo. kad milion puta nesto sanjas i onda ti se ostvari i ti neznas kako bi se u svemu tome ponio. znas, uvijek se razmislja o tome kome je vise stalo, bla, bla, ali zaboga, treba neko taj prvi korak napravit. steta, trebala si barem traziti adresu.

Imam i ja konja za tu trku...
Dakle, imala sam gadno dug time out u nekoliko svojih prijateljevanja. Zbog rata, naravno. Zenička gimnazija, velika većina ljudi iz miješanih brakova, i svi se razbježali po svijetu čim se raspalio rat. Kad smo se poslije počeli nalaziti, silno sam emotivno proživljavala te susrete, što zbog osjećaja da se susrećem sa sobom prijašnjom (svi se mi na neki način zrcalimo u svojim prijateljima), što zbog užasne spoznaje da danas te ljude uopće ne bih odabrala za svoje prijatelje. Mislim, u malim sredinama si osudjen na neke ljude, krug izbora ti je sužen na zajednički kvart, školsku zgradu, ili, eventualno, drag birc. Tek sam u Zg-u fakat birala prijatelje. To što sam uglavnom birala krivo, spada u višu matematiku. Sad krpam ta poslijeratna prijateljstva komadima tolerancije i zaborava, a ona prijeratna zalijevam nježnošću tipičnom za drage uspomene.

dobro kazes dju, kao da se susreces sa nekim starim sobom. bogami sam ja tih dana bila opasno zaglibila u neka beskorisna razmisljanja o proslim danima, o onom zivotu 'prije rata'. jedva sam se iscupala i vratila u normalan tok. ponekad mi se cini da sam imala dva zivota, jedan prije, drugi poslije rata. bezveze. na kraju ne znam da li me susreti s tim ljudima vesele ili rastuzuju. sou patetik, ali to je zivot. (kako samo ofucano zvucim, brrrrr...)

Ja sam se nekidan nakon 100 godina čula s dvije stare prijateljice iz srednje škole. One u Ljubljani, ja uglavnom u Zagrebu, faks i sve ostalo, uletiš u neki drugi film i ne vidimo se po godinu dana i više. A fakat volim te ljude s kojima sam išla u razred. Promjenili smo se ali i nismo. Čudno je to. Istodobno mi se čini kao da je sve to bilo prekjučer i kao da je bilo u nekom drugom životu.

a kad iz ispita spremanog tokom vremena i vremena, i nakon ihahaj dana podredjenih samo jednom cilju, da sebi i drugima dokazes da mozes nesto da odradais bas onako 'kako treba', dobijes najmanju mogucu nagradu (citaj ocjenu), ne radi sebe vec radi onog koji se trudio da bude objektivan, e onda se sjetis daddy-jevih rijeci - 'ne postoji objektivno, sve je samo subjektivno', i bude ti malo lakse. hvala, daddy.

E to je baš sranje. Daš sve od sebe i onda zbog neke glupe okolnosti .. Ne daj se, Jelena.

nije to toliko vazno. ali, u podsvjesti ne mogu prestati da se ubijam u pojam. hm!

Jelo, jebeš ocjenu, oložen ispit je položen ispit. Samo to se broji.

e, hvala vam svima, stvarno.

Još riječ-dvije za utjehu: ja sam jedva dobila dvojku na jednom od najvažnijih ispita na faksu, a sad predajem na tom istom faksu (doduše, ne baš taj isti kolegij, jer to je već pitanje dobrog ukusa). Šibaj dalje: jedan manje ispit.

Čestitam Jelena.Učila si i položila.Dvojka? E pa što.

Olaaaaa,mucacosi!!!To ja sad malo navezbavam spanski,sta da vam kazem,zalim za guestbook-om,pa sam od silne tuge pocela da pratim meksicke serije i slusam narodnjake...Sreca da sam vas konacno nasla,inace ko zna sta bi bilo do kraja!!!Doooobro,sad je sve opet u najboljem kosmickom redu,after the rain comes sun,but after the sun comes rain again(valjda je o.k.napisano,malo mi je "tarzanski" engleski!).Btw,ako ne znas ko je,kjuti,da se predstavim:exit ivana...I super mi je drago sto si me tako nazvao!!!Cao svima,pa se druzimo i dalje,uraaaaaa,ziveo guestbook(povampireni)

ljudi nisan umra,samo neman net u prokleton gradjevinskom domu.argh.evo koristin sallyn kompjuter da van se javin iz osunčanog zagreba.zumbule kaže se postira.

caos ljudi, sta ima???

E,Jelena,svaka cast,ima dakle i zivih..mada,kako ovde stvari stoje,cini mi se da smo kolektivno mrtvi,nikakve informacije o desavanjima ne dopiru do "pustog ostrva" pa su mi ispred nosa promakli Cubismo...proslog petka svirali u Novom Sadu,a ja nisam imala blage veze....c,c,c,a to je samo par kilometara..Mada je karta bilaaaaa,700 dinara,tj. 12 eura,pa vi vidite..Ma,samo da sam znala,otisla bi,jebes pare!!!E,toliko,sad da cujem ostale,ljudi,sta imate novog?!

e, pipl, da malo reaktiviram gestbuk:
osjecam se jadno jer ga iskoristavam za ovakve potrebe, al ne bi da me ne hvata ocaj..
dakle,
postoji li itko tko putuje sutra(17.01.03 petak) iz zagreba za split poslije 14h da povede dvije izgubljene (zenske - 20+21 g.) duse koje nemaju sta ponudit za uzvrat?
eventualno (ako nam bas ocete otet kruh iz usta) mozemo dat 50 kn..
pliiiiiiiiiiiiiiiz
pliiiiiiiiiiiiiiiz

vjerojatno imate kakvog znanca/rodaka/zaovu/baku/djeda ko bi se mogao nac sutra na toj relaciji?
pristojne smo, nepusacice, vedre i po potrebi mozemo pricat/sutjet cijeeeeeeelo vrijeme.

imajte srca i ne ostavljajte nas na cesti po ovim polarnim uvjetima da nam se desni palci (na ruci) smrznu.
unaprijed hvala, nadamo se kakvom - takvom odazivu (na ovom forumu, tenk ju).
u slucaju da vam se ne da pisat, prepoznat cete nas na naplatnim kucicama po slijedecem:
sally: 175 cm, plava jakna, zuto pokrivalo za usi.
ljubica: 165 cm, crna jakna, sareno pokrivalo za usi.
eto.
tenk ju veri mac.

hej Sally, kad ono dolazis do Grada :) ?

pa eto, sutra, ako nadjemo prijevoz.
bar do splita.

sally 180 cm
pa daj valjda ti otac,mama,brat,papiga doma imaju metar
izmiri se čoviče

(ne znam di bi ovo postala, pa evo ovdje)

što se to događa, kao da sam upala u neki slow motion bad emotional horror svemirski kontinuum s bezbroj (tj. konkretno dvije) crnih rupa koje se loptaju sa mnom; osjećam se ko njihov ispljuvak – relacija: forum – stvarni život = frustracija, anksioznost, emocionalna nestabilnost potencirana vrijednostima kozmičkih brzina... AAAAAAAA
da imam kadu, sjela bi u nju i plakala kao i moja prijateljica koju sam očito povrijedila, a to sam morala saznat od njenog exdečka kojeg je davno ostavila zbog njegovog prijatelja i sad nikom ne da da se s tim exom druži. ??XXHGJ???XXQQ!??Y?!Ž!
a ova bedara na forumu me toliko ubija, želim više izsrat taj svoj esej, ali dobijem napadaje gušenja, ubrzano lupanje srca i slične psihosomatske simptome svaki put kad uopće pomislim da bi to trebala izbacit iz sebe.
-glavno da sam ja jučer dala ispit, to je bila nemoguća misija, izgleda da su se vrijednosti ozbiljno pošeremetile – lako je postić teške stvari, a banalne mi kopaju rupu 2m duboku. nadam se da ce netko uskoro napraviti rupu u ovom vakuumu, ući će kisika i opet ću moći normalno disati.
a sad ju moram ić nazvat.joooooooooooooooooooooooooooooooooooooy

ps. vi ste mi bili dnevni katalizator, a još malo pa ćemo si križeve stavljat.
iako sam oduvijek htjela žustriji forum, razmjenjivanje argumenata, ovo mi je too heavy, počinje ometati moje privatno funkcioniranje and that's NO GOOD(lalala)

same here. dotuko me onaj dnevnik, svi se ostali par dana ušutjeli, a ne mogu se nikom požalit, da me i moji trodimenzionalni bližnji ne strpaju u kategoriju neubrojivih. nešto nam je gadno u horoskopima zadnjih dana (ima neki stih iz neke stare pjesme o lošem vremenu za rakove, zna li netko), svi smo splasnuli. mentalno, emotivno, svakako. napiši taj esej, možda pomogne.