|
|
Ukupno poruka: 54349 :: Ukupno korisnika: 1391 |
Online: 18 |
|
Online > |
|
|
|
|
|
cetnik!
:)
|
|
|
|
malo prije me zove frend, budi me i kaze kako je studomat nesto zatekao i pobrkao prijeave ispita i da smo mi prijavljeni za sutra, umjesto za datum kada smo mi to htjeli!!!
ovo mi je sluzbeno jedan od najzajebanijih tjedana!
|
|
|
|
jucer idem s faxa doma sva ukomirana i zavicem ruke u đepove od jakne gdje ih nikad ne zavlacim i osjetim neki papiri... birjem od parkinga... izvadim da cu ga baciti kad ono 2 novcanice po 1000 kn. frend me gleda, lomi se i veli daj pogle dal ima jos kaj, reko nema vise frende to je bilo to!
kasnije vrtim film kad sam to stavila, od kud mi al bezuspjesno... inace bi bila sretna ako nađem 20kn za pljuge...
lol
to se zove dobar play of the day
|
|
|
|
život je surov :)
|
|
|
|
I see trees of green and red roses too
I watch them bloom for me and you
And I think to myself what a wonderful world
I think to myself oh what a wonderful world :)
|
|
|
just because you feel it doesnt mean it''''s there
|
U tramvaj ulazi baka, tata i djevojčica od koje 4 godine....baka i tata zaudaraju po alkoholu u krugu od 10m. Ali toliko smrde da sam misla da ću se napit, a bila sam 3 metra od njih. Tata ima kojih 30 (ako i toliko)i onu ispijenu alkoholičarsku facu...gledam ga.....Odurno!
Samo sam u pauzama među pjesama načula razgovore....siroto dijete.
|
|
|
|
a mene je danas ciganjče od nekih jedva 3 godine iz nekakvog kombija gađalo i pogodilo s paradajzom.
|
|
|
|
Pričajte Tomato!
|
|
|
|
vidiš...
|
|
|
|
sad kad sam otvorila Malog Princa, sve je bilo puno pustinjskog pijeska.
:)
|
|
|
|
benga benga
andele andele riva
long live FAFENŠTAJNE
|
|
|
|
Ja sam pisao u Švedsku u Claviu da im poručim što bih htio da ugrade u sljedeću verziju Nord Wavea. I odgovorili su mi da mi ne mogu ništa jamčiti ništa. Ali da čitaju svaki mail. Lijepo. Donekle.
|
|
|
|
nebo iznad trnskog:D
Link
|
|
|
just because you feel it doesnt mean it''''s there
|
Ubijajući dosadu odlučila sam pregledati kaj ima po svim mojim postojećim otvorenim e-maii accounotvima (ima tog). I odem tako na jedan od...i vidim 3 nova maila. Jedan od njih je od Muzike hr. Datum 7/12/07. Čestitaju mi. Osvojila sam kartu za koncert. Trebaju mi čestitati jer sam budala i jer sam to tek sada vidjela, a na taj koncert nisam išla (oh sjećam se kao danas) jer nisam imala para. I tak...pa ti kopaj!
|
|
|
|
|
|
|
just because you feel it doesnt mean it''''s there
|
Pravilo tima na poslu je tko fuša daje medu. Danas sam u zajedničku kasicu položila svog prvog međeda. A šta sad? Oskliznuo mi se padajući izbornik. =))
I zapravo su svi jako sretni kad netko polaže medu jer kad ih bude puno zajedničkim snagama ćemo ih uložiti u nešto što će nas sve uveseliti. Guess what... :)
"just because you feel it doesnt mean it''''s there"
|
|
|
just because you feel it doesnt mean it''''s there
|
Petak 13. indiiiiid. :)
Daklem...već zorom sam spoznala da sam nekad (nekad da, jer ne znam kad) unazad tjedan dana izgubila tucet stvari. Među njima naočale i najbolji usb koji sam u životu vidjela i koji što je najbitnije NIJE moj i sadrži naše fotke (njih 300tinjak). Dobro je, to su samo stvari. Oprostit će mi za usb, valjda (kupit ću drugi mada takav nikad neću naći), a naočale ajde dobro ionako je vrijeme da si kupiš Ray Ban...ovo ti je super prilika (konju!).
Dolazim na job. Danima se zna da danas dolaze neke njuškice iz jedne firme s kojom radimo. Stolove smo još jučer uglancali. Danas trebamo biti fini i nasmijani. Ulazim u 9. Oni će sad oko 9 i 5, 9 i 10...Palim komp. Umjesto zvuka paljenja pc-a, zvuk nestanka struje. Da da...ja sam ubila cijelu sklopku i time onesposobila 3 pc-a, skener, faks i tak....
Rekao bi moj drug...ti si jinx. A dobro svako zlo za neko dobro. Kolega i ja smo morali na kavu jer nema smisla da piljimo u crne monitore.
I tak...neeext...:) Spremna sam. Čekam. Pa tek je prošlo podne. :)
"just because you feel it doesnt mean it''''s there"
|
|
|
|
izlazim iz ureda od doktorice u sestrinu sobu , cekam da mi isprinta zigove kajtijaznam sta na uputnice. pored mene stoji cudan mali covjek celave glave s oziljkom od 10 centimetara(starim oziljkom) i jointom na uhu. da jointom! xD
ja reko, ma zaboravila je budala na uhu i kazem mu : e stari imas nesto na uhu :D a on ce : da znam! ja sam to stavio na uho! ja i sestra se pogledamo a ona se kiselo nasmije. svašta!
|
|
|
just because you feel it doesnt mean it''''s there
|
Upravo sam ušla u dućan i rekla dobro večer. Pa da....smrklo mi se, di i ne bi?! a i ova bijela govna idu u prilog tome. Odvratno.
|
|
|
|
bolje bijela nego smeđa.sve je u individualnom i trenutnom raspoloženju.
snijeg u kosi,topi se na licu,u ušima slušalice,iz slušalica Radiohead,pičim,okolo mrzovoljni izlaze,otvaraju kišobrane...
|
|
|
|
snijeg.
sweet fifteen (koja spava k''o puž) i njen muž (bicikl kojoj kotači zapinje na snijeg) osmijeh lijep, kosturski i dječji.
zagrljaj. čvrst.
pahulje (iliti fjolle na nekom jeziku)
ledena glava, toplo srce.
|
|
|
just because you feel it doesnt mean it''''s there
|
bolje bijela nego smeđa.
A bome imaš prav'' =)
|
|
|
just because you feel it doesnt mean it''''s there
|
Ovdje sam ja napisala nešto što ne pripada tu. Ispričavam se zbog nesmotrenosti.
|
|
|
just because you feel it doesnt mean it''''s there
|
Oduvijek mi se činilo bizarno kako ljudi ne vide vlak ili tramvaj pa ih isti pobere. Sve dok se naravno to nije dogodilo meni. Onda je odjednom postalo dosta jasno. Noga na tračnici. Truba. Okrećem glavu (tek tada, prvi puta..super sam aj nou). Protrnula sam kad sam vidjela gdje sam ja, a gdje vlak. Adrenalin me oprao i omogućio skok u dalj daleko iznad mojih uobičajenih mogućnosti.. Doskočim na pločnik i vlak prođe...tik iza mene. Cijeli kolodvor me gleda. Kondukteri koji su stajali kraj vlaka nasuprot se drže za glavu. Zemljo otvori se!!!
I tak...ova količina straha dostatna je za 3 života...sasvim sam sigurna da mi nikad više neće pasti na pamet ni motanje oko pruge, a kamoli prelazak iste.
A-li...moj play of the day ide dalje...mene kad ide, jednostavno me ideeee...
20ak minuta kasnije, izlazim iz vlaka. Srčeko se tek malo umirilo, a boja vratila u facu. Hodam i pomišljam kako će mi šetnjica dobro doći da se skroz dobijem. Par minuta kasnije nailazim na tri klinca (cca 20 godina). Traže nešto po podu. Skužim da jedan od njih drži pištolj u ruci. Opet nalet adrenalina. U glavi gomila misli. Kaj sad? Da se bacim u grmlje, na pod ili panično počnem trčat natrag?! Vidjeli su me. Jbg. Idem biti kewl i praviti se da je to sve najnormalnija situacija i da sam si ja baš okej s njom. Kad su me skužili okreću mi se leđeim i drže gun ispred sebe (da ga ja slučajno ne bih vidjela). Mantram u glavi (mada u to trenutačno uopće ne vjerujem): "Bit će sve okej. Bit će sve okej." Prolazim kraj njih i piljim u snijeg. Tih 10 metara mi traju cijelu vječnost dok listam najgore scenarije ikad u glavi. Zamičem za prvi dostupni ugao i ne vjerujem kako me svemir napljuskao u samo jednom satu. Jebo te vlak i kvart i sve ikad!!!!
|
|
|
just because you feel it doesnt mean it''''s there
|
Na kiosku. Petak. Pola 9 navečer. Vlažnost u zraku relativna. Opijati neprisutni. Naspavanost na visokoj razini.
I onda ko iz topa:
"Dobra večer! Molim vas bijeli Marlboro i čašu vode."
I tak :)
|
|
|
|
Volontirao sam na DORFu u Vinkovcima, i tako, prodajem karte i čujem nekog redatelja u prolazu (nisam zapamtio kako se zove) "...but if you drink enough, there is no such thing as a technical difficulty."
Smijao sam se podosta.
|
|
|
|
jel istina da je rundek prodao jedva 20 karata?
|
|
|
|
za ne vjerovat!
|
|
|
|
Sumnjam da je bilo 20ak. Nisam pitao organizatora koncerta koliko je točno prodano, ali bilo je podosta ljudi na koncertu (za Vinkovačke pojmove, ne zaboravimo).. Neću pogađati koliko, jer sam nevjerojatno loš u procjenjivanju (fulao sam posjećenost Pipsa u Osijeku za nekih 50% prošli put).
Prodao jeste 19 knjiga, doduše - možda se na to mislilo. A za koncert je do četvrtka (a koncert je bio u subotu) bilo prodano jedva 100 karata, ali je na ulazu prodano više nego u četvrtak i petak i subotu tijekom dana, koliko znam.
|
|
|
|
u HZZO-u uobičajena gužva.
u malom uskom hodniku 50-tak ljudi u redu.
zagušljivo.
vidim klimu, ali ne radi.
čovjek se ruši, pada u nesvijest.
zaposlenici zovu hitnu.
meni pred očima zvjezdano nebo.
sjetim se da ništa nisam jela.
hitna dolazi.
klima radi.
djevojka ispred čuva mi mjesto u redu.
odlazim u obližnji konzum.
pecivo i voda.
hitna odlazi.
klima ne radi.
|
|