Forum

svirali su i prošle godine u italiji OH!
uvijek možeš planirati (da kad dolaziš tih dva puta godišnje) tako da budeš tu u vrijeme da vidiš pips chips koncert.
nije kao da ćeš otići na zauvijek od svega svojega ovdje.

jab ove sekunde u ameriku. da mogu. al ne mogu. ne daju mi preko granice.

Mada je prošlo više od 2 tjedna....ova poruka je bila play of the day tog dana:

"Hajde pospanko ovaj dan ti je možda i presudan. Ma hajde možeš ti to Rodit ćeš puno beba I svaki put nek te zagrli sreća Gdje teče u valovima Tvoj je svijet carstvo magija Tamo me čekaj skini šešir i odmori se Nije lako kad te vole i kad si zabavan Pa ti sad svira plehnati muzičar. Sretan ti rođendan!:)))"

jučerašnji razgovor na trafici:
-dobar dan. imate li ef-ha-em ovo srpsko izdanje?
-šta jel imamo...?
-ef-ha-em, srpsko izdanje?
-kako ste rekli, ER...?
-ef-ha-em. imate li?
-možete li još jednom ponoviti, stvarno vas ne razumijem.
-magazin na kome piše F-H-M, je li vam poznato?
-aaaaa, Fehim, pa što odma ne kažete. nema Fehima, dolazio je, ali se prodao.

POSTAO SAM UJAK!!!!

doduše, mjesec i pol dana prerano. kilu i osamsto. inkubator. al nema veze, bit će sve okej.

aaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa

jos jedan hrvatski zitelj/ica.

:)

cestitam!

bit ce sve ok nego sto, ti maleni su zilavi jako :-)

kako je seka?
kako se zove?

čestitam!
ja sam ujak već 20-ak godina o)

seka je ok, porod je trajao jako kratko.
beba se zove toni. men se ime ne sviđa, al nema veze, sam nek bude zdravo.

hvala svima.

mi, moja obitelj, redovito planinarimo ili boravimo u planinama već dosta godina. Danas smo bili na Risnjaku.

Obično se nadahnemo pejsažem i florom, tek rijeđe faunom. razumljivo. životinje se rijeđe sreću.

današnja impresija spada u one koje ćemo povremeno, ali dugo, prepričavati. sreli smo se sa medvjedom na nekoliko metara (10-tak).

zagledali mi u njega/nju i obrnuto, mjerkali se 2-3 sekunde i okrenuli svaki na svoju stranu, on/ona u trk, a mi ubrzanim hodom na drugu stranu.

prilično smo se prepali i bili šutljivi prvo vrijeme, no nakon 15-tak sekundi raspoloženje se diglo u nebo, te je zavladalo je opće veselje.

medo je bio: sivo-smeđ, srednje veličine, brz 'ko munjna. reklo bi se, ovako na brzinu, mladac je još nesvikao na ljude u svome staništu.
sadrzaj je izmijenio/la - morsky u 30.09.2007 u 20:30:06

stvarno mi je nevjerojatno drago da je moja familija ostala doma. pa makar neiskusila ovo opće veselje.

;-))))

ide pol babe ulicom.

kaze njoj mujo:

djesi ba!

a sad...

:)))

tek sad sam vidjela ovo s medom. i zavidim morskom i familiji.
mi na velebit idemo tek tri zadnje godine, ali idemo vrlo često, i od zvijeri smo vidjeli samo njihove izmete i tragove u snijegu. voljela bih vidjet medu, ali ne na deset metara.

nego, moj play of the day je vrlo (malo)gradski.
kad idem na posao, parkiram auto uvijek iza filozofskog faksa, pokraj malih obiteljskih kućica između ff-a i nsk, ali na javnu površinu. neki stanari tu javnu površinu svojataju, pa su mi i dva navrata na šajbi ostavljali prijeteće poruke tipa: ako i dalje ovdje budeš parkirala, zažalit ćeš.
nisam se obazirala. sve do danas, kad sam sjela u auto i skužila da nešto ne štima. izašla sam van, razgledala auto i skužila 4 čavla zakucana u moju prednju desnu gumu. guma je, jasna stvar, bila ispuhana.
pozvala sam policiju. došla dva mlada tipa, napravili zapisnik, sprdali se na moj račun (al nekako simpatično) i promijenili mi gumu za minut i pol. ne snalazeći se u toj situaciji, pokušala sam im dati 200 kn za kavu, vrlo su odlučno odbili. inzistirala sam dalje, ali su vrlo odrješito rekli da ne dolazi u obzir.
cijelo vrijeme je padala kiša,a maca lutalica, kojoj sam malo prije tog nemilog događaja u obližnjem dućanu kupila neku mesnu mačju hranu, spokojno se oblizivala.

Od kava za dvjesto kuna mogli su poginuti od infarkta. Na dužnosti.

neki dan smo iz tramvaja vidjeli jednog poznanika. ja sam komentirala kako bi se stvarno mogao ošišati.
nakon nekoliko sati prošao je pokraj nas. ošišan.

to je, onak, zanimljivo.

draga dju,

..preporučam ti pjemu "susjedi" od VIS pips, chips &videoclips, sa abuma: Drveće i rijeke.

m.

/pjemu/

hihi, ne znaš niš

:-)))))))))))))))))))))))))))))))))

u veljači 2005. smo muž i ja odlučili kupiti kuću staru preko 70 godina. godinu dana smo rješavali probleme oko kupoprodajnog ugovora jer je kuća bila suvlasništvo 5 ljudi, od kojih je jedna osoba bila mrtva, a njezina ostavinska rasprava još nije bile provedena.
prije godinu dana smo konačno postali vlasnici kuće, i onda smo još dvanaest mjeseci proveli u ispitivanju njezine kvalitete, proračunima o rušenju i gradnji nove, geodetskim, statičarskim i geomehaničkim proračunima, da bi na koncu zadnjih 6 mjeseci proveli u dogovorima s arhitektom koji nam je radio projekt nove kuće na mjestu stare jer su procjene stručnjaka bile suglasne u zaključku da je stara kuća u tako lošem stanju da se ne da spasit. projekt nove kuće je gotov, predali smo zahtjev za lokacijsku dozvolu, dobili cijeli niz potrebnih suglasnosti od hepa, plinare, tht-a itd, potrošili novac, vrijeme i živce i - danas saznali da je ta stara kuća na listi zaštićenih spomenika i da se ne smije rušit.
to vam je nešto kao priča o kerumu i nadi dimić. samo što mi još ništa nismo srušili. mi samo razmišljamo kako ćemo ubiti našeg arhitekta jer se on na vrijeme nije informirao
je li nam kuća zaštićeni spomenik ili nije. a i to je bio dio njegovog posla.
u depresiji sam. barem danas.

s obzirom da su mi oba roditelja arhitekti, smao me zanima di ste uspijeli nasli tog specijalca ili je on nasao vas....

u svakom slucaju suosjecam s tobom, jer znam kaj znaci zajebavat se s drzavnim organima glede gradnje. birokracija i samo birokrecija + zatucani nesposobnjakovici u gradskim skupstinama, cast izuzecima naravno...
sadrzaj je izmijenio/la - rosita u 29.11.2007 u 13:25:11

gdje je kuca? imas fotke?

zvuči bolno.
bolno i skupo.
a niš, drž se!

Dju, ako ti se kuća ne smije srušit, nek se onda - uruši.
Iskopaj pored nje temelje za omanji shopping centar (zemljište je tvoje, jel), kuća se samo nagne i - hopla - nema više spomenika.
Ne zajebavam se.
Znaš, ono, nek se sruši sama.
Ozbiljno.
Znat će mužić šta treba.

kuća je na dobrom mjestu, na jednom od zagrebačkih brda, ali nije neka ekskluzivna lokacija.
osim toga, kuća je ružna. obična siva kocka, nikakav spomenik arhitekture, tek stambeni objekt kakve su u hrvatskoj moderni gradili svi.
sagrađena 1935., vlažna, neobnavljana, zapuštena. najbolji dio te kuće je oko 3 stotine knjige koje su mi bivši vlasnici ostavili kad su čuli da mi je čitanje strast.

inače, ovi smartassi iz zavoda za zaštitu spomenika (il kako se već institucija zove) dopuštaju rušenje kuće, al pod uvjetom da sagradimo istu takvu, isti gabariti, sve isto. a mi to naravno nećemo jer smo si život zamislili i organizirali tako da ne bi bilo ugodan u tako zadanim stambenim uvjetima.
al, neću vas više s tim gnjavit. danas više nisam u depresiji (gle sunca vani, petak, sutra tvornica...)
vidim da svako malo upadam na forum s nekim osobnim pričama, a to je zato što sam prestala voditi dnevnik, a očito po inerciji još uvijek osjećam potrebu za pisanjem.

sadrzaj je izmijenio/la - dju u 30.11.2007 u 12:17:40

zato smo mi tu :)

znas li mozda prvotnog arhitekta te kuce?

već je poprilično mrtav.

hej dju, tacno sam znala da ces napisat to da traze izgradnju iste takve, mada je meni totalno bezveze jer ta nova kuca nikad nece bit ona ista stara sto sve i kad bi izgledala isto-slicno!!! mislim da saradnja sa nekim dobrim arhitektom, nesto upucenijim u ono sto se moze i sto se ne moze, moze iznjedrit neko dobro kompromisno rjesenje?
i onda ti jos neko kaze, de se opusti!!! covjek u danasnje vrijeme mora svemu pristupati s oprezom. kako s arhitektama, tako nazalost i s ljekarima :[