Forum

  Ukupno poruka: 54349 :: Ukupno korisnika: 1391 Online: 18
  Online >
Autor poruke
 
vlado 21.09.2004 u 02:19:41 profil autora
NEŠTO DOCNIJE...
Daklem,
zapitao se vidjeniji forumash kako su zaplotani forumashi (zaplotani???!!!) rijesili problem svadbe, nedvojbeno, rituala na granici dobrog ukusa.
Cak je i Djole Balasevic u pjesmi izrekao da je svadba "parada pijanstva i kicha", a njegova je tvrdnja zapravo preblaga rijec za ovaj dogadjaj koji izvrdava kontroli, pa su ceste scene da 350 svatova roka u sasvim jednom smjeru, dok mladenci zbunjeno sjede za svojim stolom i tamo negdje, oko 4 i 53 minute ujutro, pitaju se kljucno pitanje: "Zasto smo se toliko trudili???".
I to je to.
No, dzaba meni skakutanje oko teme kao macak oko vrele kashe, pa cu odmah prijeci na stvar.
Dakle,

M O J A S V A D B A
-jedna od vecih anegdota u mom zivotu-

Subota je pocela naravno zivcano. Ustao sam u 8h ujutro, posve sam, u svojoj kucici, a dan poslije zakucavanja lamperije u dvije sobe. Vlastorucno.
Tushiram se i odlazim na frizuru, kovrce su tog dana trebale sasvim lijepo izgledati. Usput sam trebao pokupit prstenje (pazite, subota je!) koji sam zakapariso dan prije, u petak.
OK, sve prolazi u redu, frizerke me miluju kao sirene Odiseja jer znaju da se zenim, prstendzija se smije urotnicki i namiguje, brzam kuci, a tamo... rodbina.
Pol jedanaest, a svi leshinari se skupili na terasi oko neuglednog stolica i ocekuju klopu. Kuma nigdje. Raje nigdje. A ja se moram tushirat i sredit. Pocinje panika, zaboga, auti su blokirali nasu malu cestu.
Molim strinu da mi pomogne, pa ona iznosi mezu i alkohol.
Taman dolazi kum.
"Gdje je vutra?", pita on.
"Treca ladica u stolu, rizle si valjda ponio?", pitam.
Kum mi ne odgovara vec zamakinje u sobu i zatvara vrata.
OK, sredjujem se, oblacim svoja dva fetisha: prsluk i kravatu (srebrnu, pa necemo se zajebavat) i pridruzujem se gomilici, koja tu ocigledno nije zbog mene vec zbog goscenja, pa glasno primjecuju da sam zakasnio sa iznosenjem hrane. Kum necujno prozuji pored nas, migom oka poziva Sivru, Zoku i Ljudinu i odlaze na krajnji rub terase. Pocinju dimiti.
Kontam, dal da duvam, a opet kontam, a u picku materinu, ne danas. Gledam ih ispod oka. Znam kuma. Smoto je cistaka i ovi ce doc sebi tek iza ponoci, dakle u nedjelju.
OK.
Idemo!!!
Gdje je zastava?
Koja zastava?
Neko vice: Koje drzave?
Pa zna se koje!
Pa ne zna se bash!
Gdje je rakija?
Sta ce vam rakija?
Da polivamo cure putem!
HA HA HA
Svatovi grcaju, meni nije smijesno.
Izvlacenje auta traje jako dugo.
Necu s kumom da se vozim (vidi prethodni pasus).
OK, krenuli smo, pa iz gornje Dubrave idemo u donju.
Jedna je kriticna tocka: pruga.
Ako nalete dva vlaka, razjebace se ionako krhka kolona. Jedno stajanje cemo jos i podnijeti.
Stizemo do pruge: NEMA VLAKA! Yeeeaaaaah!
Nepaznjom pocinjem misliti da ce sve proci OK.
Stizemo pred kucu. Zenina rodbina nas vec ceka, a mi, bosanci, trubimo jos iz trece ulice. Izlazimo.
Jedva cekam da vidim zenu, naravno, vjencanicu nisam jos ne poznajem. Idem ispred svih, vodim kolonu, stizem pred kapiju i zatvaraju mi je - pred nosom!!! Kum kuzi o cemu se radi, sklanjaju me otraga, a oni pocinju pregovore.
A ne, ne. Ne moze unutra!
Sta ne moze?
Sta vi hocete?
Mi smo dosli po mladu!
Eeeee, ne moze to tek tako.
Pa, evo mi bi platili!
Koliko nudite?
Paaaa... /kum se okrece i sikce: Jesam reko da trebamo ponijet rakiju!!!/ A zasto bi mi uzeli uopce vasu mladu? Nas mladozenja je pravi momak, pa neku cemo valjda naci.
Pa dobro, nadjite je onda, vele oni.

Mi se zbunjeno gledamo. Meni je prekipilo, zaobilazim kapiju i otvaram onaj veliki dio kroz koju ulazi auto.
Ja sam zedan, velim.

I tu pocinje kaos: praaaavi muz, ne bira sredstva, ulazi sam! Zderemo, pojavljuje se zena.
Prekrasna je.
Uz malo buke krecemo prema maticaru. Kolona je jos duza, ofkors. I tu nas uhvati vlak!!!
Kolona se polovi, mi bezkompromisno krecemo prema opcini, ostali ce valjda da dodju.
U opcini - rutina.
OK, svi su stigli. Sad krecemo prema Gornjem gradu. Vozimo iza kuma, u drugom autu, Sivr
krampus 21.09.2004 u 04:03:12 profil autora
Jel ti šta radiš u životu osim što se ženiš i pišeš postove u dva ujutro?

Kolega od četiri ujutro
dju 21.09.2004 u 06:34:16 profil autora
da se nije vlado raspisao noćas, čemu bih se ja jutros smijala?
vlado, ti si meni super.
morsky 21.09.2004 u 09:47:55 profil autora
vurice, vurice jebem ti matice, zakaj ne radiš?
vlado,

lijepo si mi osvježio jutro.

Inače, darkec je koristio termin "zalotani".

"zalotani" - starohrvatski termin za spajanje dvaju metala termičkim djelovanjem.

"zaplotani" - zgodno..
Gospodnetić 21.09.2004 u 15:04:24 profil autora
Evo javlja se i očevidac...
Naime ja sam bio u crkvi i kasnije na onom velikom tulumu, i jedno i drugo mi je bilo super...čak crkva još i više.
Naime, bio sam ko i svi vi na milion svadbi i večina crkvenih vjenčanja mi je zapravo uzas...no ovo je bilo nešto novo, neobično i jako lijepo.
Kao prvo, grkokatolička crkva na Gornjem gradu je predivna, to je bilo prvi puta da sam i usao u nju sa nekom namjerom, i ono sto me odusevilo jest pjevanje!
Nikad ni prije ni poslije nisam prisustvovao ljepsoj i bolje otpjevanoj misi!
Na tulumu je bilo super...ubili smo se kako i prilici tim dogadjajima. Sjećam se da se slusalo sve i svasta, i da sam umalo napravio incident al su svi bili pijani i Bogu hvala niko se tog valjda ne sjeca...slusala se razna novovalna i ina glazba a ja sam u to vrijeme jako volio Fishbone i Living colour. I tako probio se ja do linije i krivo premotao kazetu te je umjesto neke fine pjesmice zatutnjala uzasno zestoka stvar od Fishbone-a i skoro su me izbacili! :-)
Al bilo je inace fakat super!
gargamel 21.09.2004 u 15:18:38 profil autora
Evo onda i kamerovidac. Ja sam naime kompletnu svadbu, osim tuluma u vatrogasnom domu, proveo sa kamerom na oku. Dok su drugi uživali u pjesmi ja sam iza svećenika hodao sa kamerom, a stari mi je davao znakove da prestanem i sjednem dok mu je stara davala znakove da prestane pričati gluposti a meni da nastavim snimati.
Ja se inače bojim crkava pa se instinktivno sjednem i pravim nevidljiv, ali ovom prilikom to nisam mogao, nego sam se morao prešetavati ne znajući ni smijem li hodati baš svugdje i čekajući samo da me još neko upozori da sam bezobrazan i nekulturan.
Makar, i ja se sjećam pjesme i sjećam se da sam pokušavao vidjeti one koji pjevaju ali da nikako nisam uspio-oni su bili na balkonu sa ogradom od koje se nisu vidjeli. I sjećam se velikih svijeća koje su držali kum i kuma. Nikad prije ni poslije nisam vidio takve svijeće.
sadrzaj je izmijenio/la - gargamel u 21.09.2004 u 15:19:36