Forum

Povezati glazbu i "revoluciju" (stvarno taj termin moramo koristiti pod navodnicima) sasvim je OK. U vrijeme dok sam bio srednjoškolac često sam lutao po tulumima starijih frendova u studentskom domu koji se nalazi pet minuta od moga stana i tu se uvijek slušala glazba poput Azre, EKV-a, Pankrta, Brejkersa itd. Uvijek je bila nabrijana atmosfera i vodio sam hrpetinu razgovora ugodnih i manje ugodnih s ljudima koji su na mene ostavili dubok utisak jer su izgledali spremni da se bore, da idu do kraja. Laibach, Mladina i Polet bili su neizostavno štivo. S tim da razgovori nisu išli na rušenje komunizma ili neke takve opskurne teme već pokušaj da se u okvirima tog rigidnog sustava nešto pokrene i promjeni. Dobar dio te ekipe kasnije je i bio uključen u omladinske novine, Studentski centar, ta njihova agilnost je imala nekog uspjeha. Doista, Osijek nikada nije imao onoliko kulturnih događaja kao koncem osamdesetih. Onda je došao rat i jebiga, ta jedna generacija se rasula.

Danas se u tom istom studentskom domu slušaju Thompson i Severina, a čitaju se Story i Arena. Vlado je u pravu kada kaže kako su studenti danas (ili barem dobar dio njih) postali isti kao njihovi roditelji. Prerano sazreli? Prerano konzervativni? Prerano iskusni? Previše konformisti? Štogod, takvi ljudi neće povesti nikakvu "revoluciju". Jer za revoluciju je potrebna kritična masa, a naša studentarija ju ne može stvoriti. Fuck, ne možeš organizirati ni demonstracije protiv 0.0 promila, a to je stvar koja muči 99% Rvata, kako onda očekuješ da će se ljudi okupiti oko nečega apstraktnijeg?
Prošla su vremena kad su ljudi prosvjedovali za Radio 101.

No, dobro, mlađarija na ovom forumu ima pravo biti naivna (svi smo bili naivni u tim godinama). Nitko vam nema pravo rušiti snove o velikim djelima koja vas čekaju u životu, pogotovo mi starija generacija. Meni je lako biti ciničan i gledati s visine takve u biti romantične izjave kako će, ne znam, "moj put sigurno biti drukčiji" itd. Drugovi, ne čekaju vas velika djela, vjerujte mi. Vremena velikih djela su iza nas. Shvatit ćete to kad tad. A dotle slobodno nastavite živjeti u svom mjehuriću iluzije da budućnost doista pripada mladima. Budućnost nikada nije niti pripadala mladima. To je jedna od najvećih zabluda u povijesti svijeta.

Muzika je simpatična, intenzivna, ali sasvim trivijalna pojava koja može, a ne mora ići uz bilo kakva društvena zbivanja.
Trivijalna u sklopu društvenih zbivanja.
sadrzaj je izmijenio/la - gargamel u 07.09.2004 u 14:29:31

hmm..
mislim da revolucija nema ama baš nikakve veze s romantikom. oke, morti mrvicu. iako ja ne vidim ni to, al eto..da ne bi ispala apsolutist.hehe..
negooo..šteta hadžo kaj si postao kopija nečeg protiv čega si se borio. al opet, svatko živi svoj izbor. glavno da je čovjeku dobro.
vidi vladeka. čovjek fino pojednostavi stvari. otprilike je to tako. vrlo jednostavno.
nekome je revolucija ošišati duuugu kosu ful kratko. nekome je pak-rušiti vladu.
ne ovog našeg dvometraša-urednika, of kors
moje revolucije nisu bile nimalo romantične, niti lagane, ali su dale rezultat. to kad pričam o poslovnim revolucijama.
fino piše vlado u uvodniku magazina, mediji su primitivni. uglavnom.
radim u nekoliko med.kuća i to jako dugo godina, al ipak vidim znatne pomake unutar tih sustava.svakako vjerujem da promjena postoji.
ne bih to nazvala revolucijom, al meni je dovoljno i samo da se kreće...
a bit će i većih stvari. samo treba vjerovati u svoje snove.
možete me zvati idealističnom blesomn al meni stvar funkcionira.
a vidim da ima takvih "fenomena" i uokolo


all animals are equal
but some animals are more equal than others

Mislim da je baš mijenjanje uspjeha sa borbom, idejom, pa i,ako hoćete da koristim u zadnje vrijeme tako smrdljivu riječ, ideologijom ključna manifestacija stava današnjih studenata. Nema ništa loše u tome da neko uspije u životu, ali to i nije ništa dobro za bilo koga osim onoga koji ima koristi od toga. Privatni uspjeh je samo to. Privatni.
Osim toga, mi ovdje pričamo o tome kako su današnji studenti nezainteresirani. Pričamo o tome kako je moja generacija nezainteresirana. Baš i pričamo o tome kako sviju zanima privatni uspjeh. Mene sa tom generacijom povezuje samo starost. Možda je nekome od starijih to smiješno, ali ja želim mijenjati svijet. Izvlačim užitak iz toga da to pokušam. Prema tome radim. Oću li uspijeti, ne znam. Ne bih bio prvi koji je uspio, a ne bi bio ni prvi koji nije.
Inače, nije to neki fenomen moje generacije. Mudre generacije prije moje su imale i više motiva za borbu od mene.
Možda sam ja naivan? Možda me nije život do sada stisnuo dovoljno da odustanem od svog cilja? Možda su mudri oni koje s vremenom počne boliti kurac, makar ne vjerujem da ikoga boli kurac? A, možda ta mudrost i nije neka mudrost, nego očaj? Taj očaj me ne zarazuje, ali cinizam koji iz toga proizlazi je samo tužan.

sadrzaj je izmijenio/la - gargamel u 11.09.2004 u 00:03:41

madaaaaaaaa..ma.

nego, šta ono htjedoh da kažem

studij dizajna je dobil prostor. pa eto. nije puno, al čovjeka veseli. ja sam tolko bahata pa brijem kak je moja redakcija i tam neke naše emisijice na temu "slučaja dizjan" doprinjela ubrzanju rješenja bar ono cirka 0,00000000000000000000000000001 posto.
i to me veseli.
ajmo dalje. next case..