Forum

e, o svemu i svačemu smo pričali al o dizajnu baš i ne.
šta je prava šteta jer imamo jednog dizajnera na sajtu (vlado) i jednog wannabe dizajnera koji je sramota za svoju familiju i koji je tolki luzer da nikad ništa pametno od njega (zv).
pa ono...

šta vi mislite o dizajnu? raskoš? kič? minimalizam? o hr novinama? jeste li ikad kupili neki proizvod radi dizajna? kolko vam je važan kod cura/dječaka kako u body tako i u clothing smislu? ha?

evo jedne stvari koja se tiče dizajna.
bila je 92 ili 93 i meni su baka i dida živili u mistu na prvoj liniji bojišnice. primali su pomoć od unicefa, koju, da se ubiješ, nisu mogli pojest. kad su došli na brač u posjet, doteglili su punu kutiju raznoraznih unicefovih "slatkiša". među njima bilo je i eurokrema (samo od lješnjaka) u tipičnim unicefovim plavim pakiranjima koja su izgledala užasno! e sad, iako taj eurokrem nije bio puno lošiji od nutelle, a bolji je od nekih madžarskih, hrvatskih i bosanskih sranja koje sam imo priliku jest, niko od đece ga nije tija jist. zašto? bija nam je ružan, socijalan...šta ja znam.
(da nismo imali 10 godina, nazvo bi nas pokvarenim svinjama).

široka tema.
prvo mi je pao na pamet i mac. onaj užasan dizajn s mliječno bijelom plastikom i prozirnom (najčešće plavom) kroz koju se može vidjeti unutrašnjost uređaja. koliko znam, to je najkopiraniji dizajn zadnjih par godina. čak i pegle tako izgledaju. naravno, i mac je pobrao sve moguće nagrade za dizajn. osobno mi se nikada nije sviđalo gledati u unutrašnjost elektronike, i ne pada mi na pamet kupiti ništa takvoga. bez obzira na popularnost i "genijalni" dizajn.
što se tiče npr. kućanskih aparata, philipsov dizajn volim. imam bežični telefon, kuhalo za vodu, toster i mikser. A kao dodatni bonus, rade savršeno već više godina (čudno, zar ne?)

uz korisnost, dizajn dijeli prvo mjesto na listi mojih kriterija pri kupnji. ali između formom neuglednog a sadržajem korisnog (udobnog/praktičnog/ukusnog) ili formom neodoljivog a sadržajno ispraznog, obavezno biram ovo prvo. da budem slikovitija, nema šanse da kupim prekrasne a neudobne cipele, a poružne i udobne mam kupujem.
uopće, mislim da nisam tu mač vizualan tip, više sam auditivna i taktilna, ako se to može tako reć.
al da zapravo tržište funkcionira na principu da ambalaža a ne kvalitet prodaje proizvod, o tome nema spora.

Bravo za topic.

Pravi, istinski dizajn je životna disciplina. Za njega i od njega se živi, ali doduše, dizajn je nemoguće živjeti.
Dizajner mora biti most između proizvoda i konzumenta. Poruka se mora iščitati vrlo jasno, inače, sve je ostalo pizdarija. Ima ta jedna lijepa, vrlo lijepa riječ u zadnjem Daddyjevom dnevniku: samoukinuće.
Pravi dizajner je onaj kojeg ne vidite, on je onaj kojeg nema. Tj. ne bi ga trebalo biti.
Ne volim se zvati dizajnerom, posebno ne u ovoj državi.
Samopromocija? Kurac. To je protivno samo sebi, to je oksimoron, kako se dizajner može samopromovirati? Pa jebote, prije je suha krpa na dnu mora, nego je dizajner poznat, važan i bitan.
Znate, u ovoj državi je najbolji dizajner najnespominjaniji. On se zove Mauricio Ferlin, i puka je sreća da imamo privilegiju znati za njega, zbog ovog banda i sajta. A i Turković će biti izvrstan dizajner, akobogda (naglasak na glagolskom vremenu).

Kad napravim nešto dobro (što je to, pak?), svim silama se nastojim NE POTPISATI. Potpisivanje dizajna je najčešće smrtni grijeh, znate. To nije vaše, iako je od vaših ruku. I ako ćete nekog potpisati zbog tog rada, taj spisak bi trebao sadržavati 150 imena, prije vašeg.

Naprimjer, za mene kao dizajnera je bilo bitnije vidjeti omot za "Boga", nego ga napraviti. Dizajn se nekom nesrećom približava kreaciji, iako on to suštinski nije, i naizled može izgledati božanstveno, kao molitva, ALI ON TO NIJE.

HR novine i dizajn?
Ha ha ha ha ha...
Trivia: Sanoma će uskoro početi izdavati Maxim. Kvaka leži u tome da je Klik potpuno skinut odande, pa bute vidli taj ambis, kad se i ovo pojavi na trafikama.

Hrvatski dizajn je u najvećoj mjeri lišen duha i originalnosti, s time u vezi i humora (duhovitost je privilegija inteligentnih). On se najčešće svodi na kopiranje bez shvaćanja, na poštivanje "nekakvih" zakonitosti, bez izravnog razumijevanja "zašto" i "zbog čega".

Osobno, želim nestati kao dizajner, da se vratimo na samoukinuće. Želim se toliko simplificirati da i maloj Luciji ili malom Juraju - sve bude jasno.
Kad bih mogao povući crtu i time reći sve, samo jednu običnu crtu, napravio bih to, iako znam da bi me Bog kaznio momentalnom smrću, budući bih vidio nastajanje svijeta, nešto zabranjeno, krajnje crnilo.

I zapamtite, nema kurve do dizajnera.

vlado, jel istina da su u pola sedmičnika u hrvatskoj dizajn pravili bosanci (bojan i kompanija) kako nas to ovdje patriotski mediji uvjeravaju?

postoji li i kakva je razlika između sarajevske i uslovno rečeno zagrebačke škole?

kad smo već kod dizajna sjetih se i ovoga:

"Tamnozelene [lubenice] bile su bolje, ali ne zato sto su bile sladje, nego zato sto im je utroba bila crvenija. One svijetle, tigraste, su, jednostavno, bile losije dizajnirane. Zato su svi sinovi vise voljeli kad bi otac donio tamnu lubenicu."

M. Jergović, Historijska Čitanka

Koji su vam najdraži dizajneri (bez obzira kojom se vrstom dizajna bave)?

Ja ne mogu, a da na prvo mjesto ne stavim trenutno najpopularnijeg (ne bez razloga), a to je naravno S+ARCK. Njegov dizajn je uporno odbijanje minimalizma koji mu se prema njegovim riječima gadi. Legenda.
Odmah iza njega bi stavio Ronana i Erwana Boroulleca koji su tako dobri da ne mogu prežaliti što rade za Cappellini (koji je vjerojatno najskuplja firma koja se bavi proizvodnjom dizajnerskog namještaja). Ali eto genijalni su.
Još bi izdvojio Konstantina Grčića i grupu dizajnera Numen od kojih je polovica naše gore list.
Ima ih još mnogo dobrih (S.Giovanonni, M.Newson, R.Arad, A.Citterio, J.Morrison, ...) ali ovi su mi trenutno naj.

Od starih majstora izdvojio bih jednoga koji je u biti arhitekt ali se bavio i dizajnom namještaja, a to je Le Corbusier. O njemu stvarno ne treba ništa govoriti.
Jako mi se sviđa i skandinavski dizajn (Arne Jacobsen, Alvaro Aalto, ...).

uuuuu jebote, ti si ekspert. respect!

Kad si već reagirao reci koliko tebi znači dizajn covera albuma?

zar se to ne vidi na tim coverima? iskreno, nastojim da taj netko napravi umjetničko djelo, a dizajn, jel'te, baš i nije umjetnost. vele stariji dečki da se radi o "primjenjenoj umjetnosti".
(heh, heh, nadam se da sam zapodjenuo kavgu. yeeaaah.)

hm...aj definiraj umjetnost pliz, pa ćemo onda moć raspravljat.

Zomri, otprilike je istina. "Duo Trio" je radio stari dizajn Globusa, ali novija generacija dizajnera po novinama (graficara po vokaciji, malo je tu dizajna) su mahom bosanci. Baustela drugim sredstvima. Tu negdje lezi i neki fenomen oko bosanaca i grafike, ja je ne mgu dokuciti... Mozda je nesto u karakteru, ne znam. Serem.

Backdrifter, naklon.
Meni je do dana danasneg ostao bog i batina Neville Brody.
Cudno je to. Interpretacija necijeg rada u vlastitom mozgu. Njegovi su radovi za mene svjecica u autu, ma kad i kako nastajali. Cisto paljenje. Nadgradnja.
S druge strane, cuvam se pracenja radova drugih dizajnera, iz neke sulude bojazni od kopiranja i povodjenja. Naravno, u Algoritmu i inim mjestima satima listam knjige iz dizajna, a imena zaboravljam momentalno, cini mi se da je onda moja intimna selekcija pravednija.
Apsolutno se slazem, Skandinavci su bogovi, istog casa bih odselio tamo da mi ponude da kuvam kafu u nekakvom njihovom studiju.

Sto se tice omota, Pipsi i Let3 su apsolutno nenadjebivi. Tek konzumacijom albuma shvaca se prica omota, sto je jedino ispravno. Kao da film vrtis unatrag.

Vjerojatno će većina reći kako je najvažnija glazba ali meni je album bez pravog covera kao da sam kod pirata uzeo mp3ce. Mislim da sve skupa treba biti zaokružena cjelina. Recimo dosta konkretan primjer je zadnji album TBF-a. Slažem se da su Pipsi i Let3 u tom pogledu zakon. Vani bi izdvojio Radiohead koji se stvarno trudi da coveri budu umjetnička djela.
Mrzim kada se na cover stavi faca izvođača (recimo Cave na Nocturami).

Radiohead, definitivno. OK computer, mljac.
Ferlinov rad na "Bogu" je umjetnicko djelo, govoriti o tom djelu kao dizajnu, znaci ne stvoriti tesko neuocljivu vezu izmedju sadrzaja i pakiranja. Sasvim slobodno mogu reci da je Ferlin u trenutku dok izbacuje taj omot - skoro pa clan banda.
S "Bogom" je ipak drugacije. Ilustracije su Yayine, a dizajn je Ferlinov (Cute, cujemo li se?!). Naravno, dizajn knjizice je najbolji otkako je drzave, to je doista knjizica koja se moze listati onoliko dugo koliko bi se i omot ploce (onaj veliki) gledao. Jer, da nije Ferlina, nit bi Yayine ilustracije izgledale toliko dobre, nit bi Ferlinov omot bez tih ilustracija bio dobar. Ne kazem da Ferlin ne bi napravio dobar omot bez Yaye, ali to je to. Suradnja. Zlatna.
Doista bih volio znati u kojem obliku i kakve je ilustracije Ferlin dobio od Yaye? Koliko je mixao, kadrirao i je li ih uopce dirao?

Eh da, Cute, ne prdi. Mislim, ja mogu o ovome raspravljati i bez da mi Daddy objasnjava sta on smatra - umjetnoscu.

tu, prijatelju moj, se javlja potreba za definicijom umjetnosti. kužiš?

Baš sam bio na stranici blog.hr i tu mi je palo na pamet, šta ja tražim od dizajna, ili od izgleda internet stranica, ali i knjiga npr. Naravno, ja kao potrošač.
Na blog.hr mi se učinilo da ima puno toga pa sam si rekao da ću to pregledati jednom kad budem imao više(šta god to značilo) vremena.
Isto tako mi je i sa knjigama. Ne podnosim knjige bez poglavlja. Mogu pročitati pet poglavlja po 15 stranica bez problema, ali mi muka dođe ako naiđem na poglavlje od 50 stranica ili 75. Iako je brojka ista, onaj kraj poglavlja mi daje neku pauzu, slobodu da odlučim hoću li odma čitati sljedeće poglavlje ili ne. S, druge strane knjiga bez poglavlja, ili poglavlje od pedeset stranica me gotovo uvijek mora čekati nekoliko dana dok smognem strane da ga započnem. (to je povezano sa navikom da ne prekidam čitanje sve dok ne naiđem na mjesto namjenjeno za prekid-to je najčešće poglavlje.)
Znam, u knjigama je odluka o poglavljima autorova, ali slično je i sa internet stranicama. Analogija. Ako mi stranica izgleda prepuna odlažem čitanje/pregledanje za kasnije, dok ako bi stvoritelj stranice podijelio materijal u više kategorija (u slučaju internet stranica ne smije biti previše kategorija zato što ih vidim sve odjednom, ja bih čitao jednu po jednu, sve do kraja.

E, sad. Na stranicama pipsa je takav slučaj jednio sa AF-om. Svi autori su navedeni odjenom, a ja bi ih htio pročitati sve. Jedini redoslijed koji si mogu nametnuti je jedan po jedan, ali svi su ista kategorija. Kada bi ih neko podijelio u nekakve kategorije, bilo kakve, barem po godišnjem dobu objavljivanja, ja bih se odmah bacio na čitanje prve kategorije. Ovako, još uvijek čekam dan odluke da krenem u čitanje svih odjednom.

podjela foruma sa druge strane je savršena. Kad ga otvoriš, vidiš tri kategorije sa prosječno četiri podkategorije. Onda kada otvoriš jednu od podkategorija, naiđeš na različiti broj podpodkategorija. Savršeno.
Kad sam prvi put bio na forumu, nije mi uopće bilo teško pregledati ga.

Hm, baš i ne padam na dizajn, moram priznati. Uvijek prednost dajem sadržaju, dok je ono u što je taj sadržaj upakiran nešto manje važno. Tu se slažem s Dju. Album procjenjujem na osnovi pjesama, ponekad imena izvođaća (R.E.M ću recimo uzeti na neviđeno, Springsteena također, cd im što se mene tiče može biti zamotan u wc papir). Cedeovi Pipsa su sjajni jer su takvi per se, sjajni, i ne mislim da bi moja percepcija nekog njihovog uratka bila drugačija ako bi cover bio drugačiji. (Ne bih htio da se Yaya ili netko drugi naljuti, ali evo: meni je omot za DiR bezze dok mi je za Boga bio sjajan). Film ili kazališnu predstavu ću pogledati na osnovu nečije preporuke ili nekih drugih kriterija a ne plakata ma kako dobro bio napravljen.

Kad sam kupovao auto najviše me se dojmio Peugeot 307, koji mi je prekrasno dizajniran auto, ali je bio iznad cjenovnog ranga koji sam si mogao priuštiti a u tom okviru Toyota Yaris se pokazala najboljim izborom. Sviđa mi se njen dizajn, ali tu je još i potrošnja, udobnost, milijun drugih pizdarija koje su imale utjecaj na moju odluku.

Dizajn u pop kulturi, pa i u životu općenito, ima iznimno važno mjesto, da se razumijemo, ali previše je primjera loših proizvoda savršeno dizajniranih i marketiranih. I dovoljno sam se puta opekao na takvim stvarima. Zato mi je sve to lijepo pogledati ali nikad ne dopuštam da budem konzument nečega samo zbog cool dizajna.

Ma znaju oni i to, moj Hadzo.
Zato ce oni tebi upakirat da ne izgleda upakirano.

čekaj malo hadžija! svekulinemabeda u vezi yaye i dizajna, ali!!! zar ti lovašu lovati nemaš za bijedni pežo tristosedam?! i onda uzimaš jaris koji i ja bez srama škicam kad idem u videoteku u mlinovima pješke po serpentinama, pa prekrivam oči dlanovima prolazeć pored pežojčića jer on je fakin n e d o s t u p a n, al jaris...eeee, on je već đubre zamjensko itekako primamljiv. e pa neću ga uzeti nikad! iz jebenog protesta. imam morala i čekat ću i ukrast ću i zadavit ću za pežo.
inače, baš SVI vlasnici se žale da je taj pežo žešća pušiona i stalno se kvari. ali neka. imat će ga tatko kad tad. jasno, moja žena će ga vozit jer sam ja debil.

E vidis buraz, velim ja zeni veselo: "Idemo u Kopar."
A ona ce meni, isto toliko veselo: "Uzmi auto i idi."

Kuzis, sutra upisujem vozacku skolu.

moja konverzacija sa ženom nešto je kraća:
ja: "idem u kopar"
ona: "idi"

Vidim da me je Daddy zamijenio za štampariju novca na Topčideru, he he he. Možda će te to iznenaditi ali i ja radim za plaću. Dobru plaću ali ipak samo plaću. I zato kod takvih "kapitalnih" investicija moram balansirati. Uglavnom, zaključio sam da neću dati 18 milja Eura za auto, već 13 ili 14 i onda je Peugeot 307 otpao a ostali su the usual suspects, Opel Corsa, Yaris, Clio, hrpa korejanaca, Fiat...I u toj konkurenciji Yaris mi se učinio najboljim. Osim što mi se dizajn sviđa, ima sve ono što mi treba u autu, plus je malen, dobar za vožnju zagrebačkim ulicama, malo troši. I to je to.

Inače je kod nas jako izražen taj sindrom življenja iznad svojih mogućnosti. Ono, moram uzeti novu BMW trojku pa makar mi dijete ne imalo što jesti ali samo da se ponosno šepuri u dvorištu. Ili, moj susjed ima kuću na moru od dva kata e ja ću nadograditi treći pa kud puklo da puklo. O sitnicama poput mobitela, digitalnih kamera itd. da i ne govorim. Valjda je zato naše tržište zanimljivo dizajnerima i marketinškim mogulima. Znaju da će nešto što je trendy i "in" uvijek lako prodati.

Kad smo već kod love, lovu za autu sam dobio prodavši dionice Tesle Ericcsona. Imao sam hrpu dionica i prodao ih prošle godine po cijeni od nekih 380 kuna, 400, tu negdje. Ove godine ta je dionica dosegla i prešla 700 kuna. Da sam čekao još godinu dana, imao bih i za 307. Ali jebiga, znaš što ja kažem, da pas nije srao ulovio bi zeca.

Narajcali ste me se spikom o peugeotu pa se moram nadovezat.
Naime kaj...evo vozim ga prosli i ovaj tjedan, otisla kolegica na godišnji avionom i ostavila naš/njen službeni auto meni na čuvanje. Prvih par dana sam bio oduševljen, jer jebi ga...nakon polurazbijenog bijelog ciganskog golfa starog 13 godina, ovo je fakat svemirski brod koji klizi...rashlađen klima uređajem. Auto je lijep i dobro leži na cesti, fini mjenjač i mekane komande. I to je to.
Ne bi si ga nikad kupio jer je pre mali, imao sam ranije twinga, moja topla preporuka je zaštedite novac i ubodite lijepog novog zrihtanog twinga. Ili Toyotu yaris kaj nam je Hadzija ubo.
Druga velika zamjerka je da mu je preglednost ceste jako loša. Ogromni nasloni za glavu i široki lim iza zadnjih vrata znače da morate na 3-4 sekunde okretati glavu i promatrati mrtvi kut...to je zajeb..pogotovo u zagrebačkim cestovnim guzvama.
Mašina 1.4 benzinac koju sam vozio zadnjih dana troma je i jadna.
Vjerujem da bi neki jači HDi model bio bolji.
I još jedan savjet u vezi kupovine auta: pošto radim sa Belgijskim partnerima, nakon nekoliko odlazaka gore razbistrilo mi se zakaj ljudi stalno idu po aute u Belgiju.
Tamo je takav standard, tolko su prokleto bogati da fakat mijenjaju aute svakih najviše dvije godine. Pošto su u Belgiji ogromni porezi na dobit( ko i svugdje u kapitalističkom svijetu) poslodavac za uspješno poslovanje djelatnike nagrađuje najčešće autom ili nekakvim putovanjem. Sve to utječe na užasno male cijene rabljenih vozila. Kupiti rabljeni auto (do 40 000 km) vožen po autoputima, finim belgijskim cestama i u kulturi koja poštuje prometne propise, za naš pojam je skoro isto kao kupiti novi auto. E sad..di je caka. Ne isplati se putovati u Belgiju i trositi lovu za put i spavanje pa ići po auto od 4-6 tisuća eura. No Volvo s60 star godinu i pol sa 30000 km koji inaće novi u dućanu (verzija 2.4 TD) košta oko 35000 EUR-a, može se dobiti za 12-14 tisuća!!?!?!?
Može...ja vidio..još pričam s frajerom vlasnikom salona, ima ih takvih sličnih sparkiranih nekoliko ispred salona, i veli mi: Evo ti ključevi, vozi u Hrvatsku budeš platio kad ga prodaš ili kad buš imo para, nema šanse da ja to tu ikad prodam!
Belgija je raj...raj ako imate desetak i više tisuća eura.

kad smo kod bibija, ushtjedoh reć par stvari o roveru, autu koji je odnedavno u mom vlasništvu, na što sam jako ponosna.
naime, u velikoj britaniji, domovini rovera, kruži anegdota da se s mjeseca na zemlji vide samo dvije stvari: kineski zid i hrpa neprodanih rovera.
živa je istina da su dijelovi za rover skupi, da ih je jeftinije nabavljat u britaniji nego preko tomića - ovlaštenog servisera. i servis košta ko svetog petra kajgana, pa ga većina roverovlasnika radi kod fušera, a to je uvijek rizik oaim ako se s tim fušerom ne sprijateljite, što je slučaj sa mnom.
rover je pozadi dosta nepregledan i inače nizak auto, tako da sam sto puta zajahala rizol.
o svemu se ostalom mogu samo pohvalno izraziti, a tog ostalog je puno više.

To što su Dubravko i Gospodnetić napisali pojašnjava valjda zašto je Peugeot među prvima uveo 24 hour službu, he he he. Ali, fuck it, da je 307 lijep auto, lijep je, i onaj lavić koji se boksa s nekim je cool, samo to je brand a brand ima svoju cijenu. Možda je Toyota Corolla iz iste kategorije bolja po performansama, potrošnji, sigurnosti itd. ali nije tako oku ugodna i nema jebenog lavića. I milju dvije eura je jeftinija.

Većina automobila unutar svoje klase je prilično podjednaka jer se rade sa istim djelovima. Isti su i zato što se velike firme udružuju i zajednički proizvode automobile. Priča o tome kako se 307 stalno kvari je totalna glupost. Problem je što kod nas dolazi B klasa koje se proizvođači rješavaju na ovakvim tržištima i tu se ponekad događa da kupac ima probleme sa svojim novim automobilom.
Stalno se mogu čuti priče o tome kako su Talijani kvarljivi, kako su Njemci pouzdani i kvalitetni, kako su Japanci nepoderivi i ostala sranja. Razlike po zemljama porijekla NEMA. Raspitajte se malo šta se ugrađuje u famozni Golf, a šta u Fiat Stilo pa ćete vidjet da nema velike razlike. U svijetu postoji nekoliko super jakih proizvođača određenih djelova i to svi ugrađuju u svoje proizvode i još ih sklapaju u Kini.
Što se tiče Rovera on sa Velikom Britanijom ima veze još samo utoliko što se sjedište nalazi u toj zemlji. Propao je kao i ostatak autoindustrije u VB zbog njihove jebene zatucanosti. Britanci su uz Amerikance najveći debili na zemlji.
A što se tiče dizajna Peugeot uz grupaciju Fiat jedini još radi zanimljive i lijepe automobile. A ja se neću voziti u frižideru pa da ga jebeš.

E da što se tiče Twinga stvarno preporuka svima. Imam jednog iz posljednje serije. Genijalna koncepcija monovolumenske karoserije u malom gradskom autu nastala je još davne 1991 dok drugi proizvođači još nisu znali šta monovolumen znači. Prostora ko u priči(na stražnjoj klupi ja sa 1.95m mogu raditi šta hoću), preglednost savršena (parkiraš se kao iz šale), serijska oprema odlična (preporuka: doplata za stakleni električni krov (ide preko cijelog krova) i totalno 'podiže' auto). Jedine mane mali prtljažnik (ali upotrebljiv - stražnja klupa se pomiče za 15cm) i dvoje vrata.

interesantno....nastavi.

Ja se potpuno slažem s tim da su britanci uz amerikance najveći debili na zemlji, ali bih tome dodao i to da su talijani kukavice, kinezi imaju male ćune, rumunji piju krv, rusi imaju brade, a hrvati su izumili sve pa i vilicu ali su zaboravili kako se upotrebljava.

Još dodaj i to da je Twingo među najjeftinijim autićima na našem tržištu, iako ne u verziji sa staklenim krovom, ako već imaš love za takve perverzije onda bolje uzmi Clia. A što se prtljažnika tiče on je kao i kod Yarisa dovoljan otprilike za dva cekera s tržnice i to je to. Naravno, zato i možeš imati prostora iza za 1.95 m. Dubravko, ti imaš klincezu, a klinceze po defaultu zahtijevaju hrpu prostora. Tebi ne odgovaraju ni Twingo ni Yaris. Vjeruj mi na riječ. Ako ozbiljno razmišljaš o tome da usrećiš mamicu novim kolicima prvo provjeri koliko kofera može stati u prtljažnik.

vidim da će se oformit "auto klub" ovdje. pa i one pičke za kamiondžije bi mogli počet objavljivat.

Da ali Twingu je namjenjena uloga drugog ili čak trećeg auta u familiji. To što je kod nas situacija takva kakva je to je naš problem.

Ne smatram da je stakleni krov nekakva velika perverzija ali da nije prijeko potreban-nije. Ja nisam uzeo Twingo isključivo zato što je jeftin nego zato što mi se auto već odavno jako sviđa,u potpunosti zadovoljava moje potrebe i nema razloga da kupujem Clio.
Inače, kod nas postoji navika kupovanja stvari čija je cijena iznad naših mogućnosti i potreba što je kod automobila itekako izraženo. Ljudi se zadužuju ko budale. To je jako glupo, a poznato je i to da je auto čisti gubitak. Najbrže dolazi do pada vrijednosti, održavanje je skupo, porezi, osiguranje, registracija, potrošnja goriva. Na sve to treba gledati pri kupnji.

Ja sam uzeo ono što meni odgovara i što je unutar mojih mogućnosti. Da nisam imao za stakleni krov nebi ga doplatio.