Forum

gargy, backdrifter je mislio na amerikance i engleze u kontekstu auto industrije. i tu su fakat kreteni.

e, ja već godinu dana polažem vozački. ne da sam pao, nego sam ga rastegnuo, oho - ho. a za aute...dok ja budem skuco lovu za auto, neki će već vozit letjelice.

ima ko kunu? :(

nekako mi je lack of women na ovom topicu, a lack of me na sajtu vec odavna.pa eto me,ni manje ni vise nego na automobili. naime, ja vozim renault vec 3 godine koliki mi je staz, a imamo ga oko 8 g. a auto je 88. godiste. auto je savrsen, ogroman(trosi ko konj 12 l u gradu i vrijedi svaka kap), iznutra i izvana. Ima abs, servo, centtralnu bravu, elektricne podizace, cca 3m, siuguran ko avion..... i sta sad s njim. Prvi put u zivotu zelim glumit glavnu ulogu u filmu 'kad porastem bicu automehanicar'. da ga kompletno sredim , a ne da ga moram dat ca u bescjenje. savrsen dizajn , vec postaje retro. u sto volim retro..pomodna sam do zla boga....

12 l u gradu? Stara moja, sreća je da ne lutaš okolo kao ja jer bi odavno bankrotirala.

Kad smo kod automehaničarstva, krepa ti meni auto (Toyota, koja se nikad ne kvari, by the way) nasred autoputa Lipovac-Zagreb. I naravno prvo upalim sva četiri žmigavca i što onda radim? Pa ono što svi rade: podignem haubu. I gledam motor. I on gleda mene. Dobar dan. Dobar dan. Kako ste? Eto, nije loše, a vi? I kurca ne kužim čemu to služi. Tražim male patuljke koji okreću pedale. Nema ih. Provjeravam je li čep od posude za vodu za brisače dobro zatvoren. Frendica me gleda i krepava od smijeha. Na kraju spuštam haubu i pokušavam ponovo krenuti. Ne ide, nije u pitanju čep posude za vodu. Zovem pomoć na cesti.

Strah me pomisliti da bi mi danas sutra mogla puknuti guma negdje na putu. Vjerojatno bih isto tako glupo gledao u nju i čekao da se problem riješi sam od sebe.

hadžo care! nisam se ovako nasmijao još od gospodnetićevog nude španciranja i od posljednjeg zvovog ispada. hvala ti ko bogu!

Hadžo, volim te.

Hvala, hvala, imam svojih trenutaka...

glede i u svezi dizajna...ako vam je srcu drag i mio okupite se u što većem broju sjutra -četvrtak- točno u podne -12 sahata - ispred Pravnog faksa oliti Rektorata. Ja bum tam, a bormeč i kamerica...see ya!

dodatak prethodnom postiću..

najme kaj..vjerujem da većina znade kako se iz Frankopanske s današnjim danom izbacuje Studij za dizajn, jerbo nadležnima to i nije neka spika oliti frka.
e, pa, dizajneri i ostatak normalne ekipe misli da to i nije neka fora, pa eto. bilježim se sa štovanjem.

glede&u svezi automobila umem da kažem samo dve reči:opel agila (izbor aktualne ekonomske situacije), jaguar xy (moje pjesme, moji snovi..al bit će, bit će...)

pigi, tko su ti nadležni?
svi pljuju po gradskom poglavarstvu, a nije na gradu zagrebu da zbrinjava studij, nego na sveučilištu, odnosno ministarstvu znanosti.
a moram reć i da mi je voditelj tog studija papčina jer prijeti da će odselit studij u beograd. šta to treba značit? da hrvatima nema goreg nego da im se jedan studij odseli u begeš? il da su srbi jedini koji bi ih htjelu udomit?
šta fali beču ili londonu?
malo mi idu na jetra ti dizajneri. i baš me zanima otkud im lova za one krezube jumbo plakate.

Postoji još jedan studij dizajna, i to onaj na Grafičkom fakultetu.
Al jebiga, do njega se ne dolazi kraj Gavelle i nije u centru grada, već prođeš kraj dvorane na Peščenici, pa kroz polja kukuruza i - tamo si.
Elitisti, patite.

Pravo pitanje glasi:
zašto postoje DVA studija dizajna? A?

Zašto postoje tri studija filozofije (Filozofski, Družba Isusova, Hrvatski studiji), dva studija psihologije, sociologije, povijesti (Filozofski i Hrv. studiji) te dva studija novinarstva (Politologija i Hrv. studiji) itd?
Načelno čak nemam ništa protiv, ali mislim da je takvo stanje posljedica kaosa i nepostojanja jasne koncepcije studija na Zagrebačkom sveučilištu, a ne da je ciljano i osmišljeno te da smjera metodičkom i znanstvenom pluralizmu i poticajnoj konkurenciji.

Hm.
Mislim da je u pitanju proces koji traje desetak godina, a koji je poceo osnivanjem Hrvatskih studija. Jasna zelja je bila da se unisti utjecaj fakulteta (Filozofskog) i njega kao mjesta moguceg "otpora", "pobune" i neceg slicnog. Naime, Filozofski fakultet je VELIKI fakultet, te je uvijek moguce da kakve "reakcionarne" ideje naidju na plodno tlo te da svi polonisti, turkolozi ili indolozi takodjer izadju na ulicu. Znao je Tuki, o znao je, odakle mu prijeti opasnost. Ja ne mogu dokuciti zasto, no pri ovim memorabilijama mi iz nekog razloga iskrsava lik - Ivica Pasalica. Ovo nemocno govno je mislim bilo glavni operativac za unistavanje Filozofskog. U medjuvremenu je ukinuta i famozna "rupa" - prostorija u podrumu gdje se sluzila jeftinija kava, a u koju je moglo stati jedno dvadesetak ljudi. Zasto? Paranoja ne poznaje granicu.
Jednom kad ste unistili autoritet sveucilista, sve ostalo je cista inercija...
Jedna od interesantnijih zackoljica jest ova:
koji studij dizajna ce vam priznati u svijetu?
Pogadjate da nije rijec o ovom "beskucnom", elitistickom, vec o onom proleterskom dizajnu na, gle cuda, Grafickom fakultetu...
Ista stvar je i sa novinarima: dragi moji decki, to sto ste zavrsili fakultet nece vam mnogo znaciti na vasem buducem poslu. Tek onda cete morati derat dupe.

super, ali rupa se nije ukinula, samo se iz podruma premjestila u prizemlje. postoji i dan danas gdje se jos uvijek moze cuti bizarna muzika, piti jeftina kava kao i alkohol te brijati u bilo koje doba dana. a cesto se odrzavaju i kojekakve veselice. do 23h kad domar sve potjera van.

dju,

vjerujem da su financiranje krezubice financirali žbruketinići, it mi se čini vrlo O.K.

ha! kad smo kod brukete i žinića, daddy me je davno, davno upoznao s njima. onaj bez kosice mi je simpa, poslije sam ga sretala po korčulanskim plažama. onaj s kosicom mi nije simpa. njega nisam sretala.
ak su oni platili krezubicu, ondak dobro. tim više što je bruketa asistent na studiju za dizajn.
vlado, to što govoriš o počecima hrv. studija, razlozima nastanka i ciljevima, malkice tu mač paranoje si upleo, čak i kad je u pitanju bivši nam predsjednik. znadem nešto više o spomenutom studiju jer sam 1994. išla na prijemni i tamo i na filozofski, a kako položih oba, draži mi bješe filozofski. sad na tom faksu rade neki ljudi koji su skroz normalni i nemaju nikakve veze ni z bivšom hadezeovom, ni s bivšom račanovom ni budućom bivšom sanaderovom vlašću. a zanimljivo je da na tom faksu rade i mladi znanstvenici čiji su roditelji zaposlenici filozofskog.
što se tiče subverzivnog filozofskog, podsjetit ću da na njemu status redovnih profesora imaju državotvoritelji/pravovjerni:stipe botica (dekan u vrijeme onog hadezea), milena žic fuks (ministrica znanosti u vrijeme onog hadeze), ante stamać(isto), miroslav tuđman, kćer miroslava tuđmana...
a drugu antidržavnu/ljevičarsku/izdajničku stranu drže pupovac, vesna pusić... a donedavno i stipe šuvar.
i sve te priče o buntovnom filozofskom možemo komotno mačku o rep. prava je istina da je ff šarenilo udavača, neostvarenih glumica i teve voditeljica, feminiziranih muškarčića, nekih zakašnjelih hipija, antiglobalista i makrobiotičara... ukratko ekipa iz kjutovih noćnih mora.
revolucija, ma kakva, prije će izbit na agronomiji nego na filozofskom.

Što se tiče nastanka hrvatskih studija, Vladina teorija mi je dosta vjerovatna.
A, što se tiče revolucije: Neće valjda racionalni skeptici biti revolucionari. Revolucionari će prije biti hipici, antiglobalisti, prijatelji životinja i drugi zanesenjaci svih vrsta i rodova. Razum može biti oružje u revoluciji, ali ne i pokretač.

dju, znam neke studente ffzg-a koji zbilja spadaju u neke od ovih grupacija

ajme ekipa, pa hvala vam na sjajnim tragovima za temu...
iskreno, mene čudi tolika inercija naše nam studentske mladeži..evo, ja ih u redakciji imam popriličan broj, al mi se ne čine nešto inertni. pa, opet ništa im se ne da poduzeti. čini mi se da bi jedno otvoreno pismo fino pripomoglo za početak.

a zanimljiva mi je i količina medijskog prostora (pojedinih) posvećena ovom prosvjedu. ja sam narafski stala na stranu studoša.poprilična minutaža.uff što volim tv


i da, dju, žalosno je kaj se svi okomiše na jadni grad. samo taj je grad (gradonačelnica) sam sebi skočil u usta zbog tzv.političke paranoje (zanimljiva epidemiološka pojava u naših političara)u slučaju st.za dizajn.

najme, prvo - grad je mogao za elegantnih i nevjerojatnih soma i 200 eura po kvadratu kupiti prostor u frankopanskoj (gdje je kvadrat od 5 do 10 soma eur), u čijem je jednom dijelu i studij.

pa su prihvatili, pa onda promijenili mišljenje. pa frka..
pa onda uleti na vrhuncu frke ko robin hood ministar primorac.
pa sad svi čekaju kaj bu to bilo za 2 tjedna.
pa ministar božo kaže kako će se studij za diz. useliti kod likovne akademije...kad se to malo proširi.
ak se ne varam stud.godina počinje za mjesec dana..

maa..dok mediji ne počnu davati više prostora stvarnim problemima, umjesto političarima, neće biti nikakve koristi od bilo kakvih prosvjeda..

a inače, super su mi reakcije na našu emisiju (emisije). sad se taksisti ljute jer smo ih pitali i jel benzin skuplji u zg negoli u rijeci. najme, od rijeke do opatije cijena je 80 kuna, a od zg do vel.gorice 150. a ista kilometraža. i sad se ljute..jer da ih provociramo. jako smiješno.

Ma prava katastrofa! Muškarci pa feminizirani. Svašta. Antiglobalisti i makrobiotičari! Kao da je u današnjem svijetu antiglobalizam uopće potreban, a makrobiotičari, to su oni pozeri koji BRINU ZA VLASTITO ZDRAVLJE?!? Pa kuda ide ovaj svijet?
____________________________________________
Da, je sam student filozofskog, i da, grozno me nerviraju sterotipi unutar kojih ljudi razmišljaju o ffzgu i onima koji na njemu studiraju.
A smiješno je da netko priča o revoluciji i isključuje one koji je jedini mogu povest: mlade i nadobudne studente koji su previše senzibilirani svijetom oko sebe. Jer onaj tko sa skepticizmom i cinizmom priča o hipijima, antiglobalistima i makrobiotičarima trebao bi sa istim tim skepticizom i cinizmom reagirati na samu ideju revolucije I da, ja sam takav. Jer, kako je to lijepo rekao A. B. Šimić:
"Nisam ja premalo revolucionaran, nego sve ono za što se vi borite, vaš ideal, vaše nebo nije moj ideal, moje nebo. Svaki čovjek - jedan buržuj."

Doista, mogli bi tako ovlaš gledati situaciju, nazivati ljude feminiziranim muškarcima ili tv-voditeljicama, reći kako djeca od profesora sa filozofskog rade na hrv. studijima i tako dalje i tako bliže...
INteresantan je takav pristup problemu, jer zapravo ukazuje na bit problema.
Banalnost. Cijela država, institucije kojima bi trebalo vjerovati su izbanalizirane. U ovoj državi ne postoji meritum, zato se i događa da recimo kandidat za predsjednika republike ispadne iz utrke nakon što ga ljudi izvižde na dočeku nekakvih šampiona, čega ima samo u banana-državama, valjda. Merituma nema, tako da vam novine (ili novinari) mogu uništiti život dok si reko piksla (u onoj duhovitoj anketi povodom zakona o javnim glasilima, glasali ste za - novinare, sakrivene iza mog simpatičnog imena, sram vas bilo), ulica sudi ljudima itd. itd.

Ne radi se o revoluciji, Dju.
Radi se o identitetu jedne skupine ljudi, koja je po defaultu kritički raspoložena i idealistički nastrojena.
To bi trebala biti skupina ljudi čije istupanje u javnost nikad nije ugodno (jedni se boje, drugi se nerviraju), ali je itekako - zdravo.
Famozna 71. je toliko iskorištavana u medijima na prljav način da ne želim elaborirati o toj temi, ali ne mogu zaobići mamin sjaj u očima dok mi veli: "Ne znaš ti sine kako je kad na konjima izađu!" (mama je studirala u ZG 71.)
Milsiš, Dju, da sam paranoik?
Gle, navedi mi jedno studentsko glasilo, iole relevantno i ozbiljno!? Navedi mi i jednu demonstraciju studenata zbog političkih razloga!?
Jednostavno rečeno, zemlja u kojoj ne postoji sto budala koji će protestirati na aerodromu zbog dolaska Heidera je - država-eunuh. Država bez jaja.
Možemo mi sad iz vlastite pozicije/komocije odricati se svih tih "ideologija", "gluposti", "mladenačkih pizdarija", ali je pitanje kako smo do toga stigli?

Sjećam se demonstracija kad su sindikati išli na trg, a murja im nije dala. Žena i ja smo probijali kordon murije, bio sam spreman ugristi nekog, popizdio sam jer nekoj ženi s djetetom u kolicima nisu dali da ode kući u - Jurišićevoj, bio sam se stvarno spreman tući. Dans se ne bih tukao, previše toga mi dolazi u pitanje zbog toga. Nisam pametniji, samo praktičniji.

Shvaćaš, Dju, došlo je dotle da se studenti prve godine ponašaju ko i njihovi roditelji (takvu i muziku slušaju)- odriču se ideala i prave pametni i sve im je bezveze. Jel tako, Cute? Gargamele, pričaš mi da tvoje kolege sa novinarstva ne zanima politika?! Svi žele bit sportski novinari?
Ma znam, naravno, nekad me taj žar rasprave u omladine mlađe od mene zna nasmijati ili malo iznervirati, al taj koji im je oduzeo pravo da budu suludo revoltirani i s glavom među oblacima - taj je počinio smrtni grijeh.
Reci ti meni, Dju, ovo:
zamisli studentske demonstracije na, recimo, savskoj ulici. Što pjevaju studenti? Ja sve kontam, al ne mogu si predočit nijednu pjesmu.
Promotrimo poziciju vlastite naive:
došavši na Grafički fakultet primijetio sam da isti nema nikakvu udrugu studenata, kao ni kantinu.
Organizirao sam oboje i nije mi žao, mada sam stekao neprijatelje među profesorima, dok su mi se pametnjakovići iz generacije smijali. OK, imaju pravo da se smiju.
Al danas, ti isti profesori zarađuju duplo manje nego ja, a kolege, koje su mi se smijale, žele sjediti uz mene dva mjeseca na mom poslu besplatno, samo da nauče raditi. Jer Vlado Budala je danas Čika Vlado, i mogu me svi povuć za kurac. I dalje sam idealističan i entuzijast (uzgajam to kao kakvu rijetku biljku) u onoj mjeri kako sam bio i prije, samo sam sad praktičniji.
Al nema frke, ja sam i dalje onaj jedini koj

Dakle, ja nisam protiv aktivizma i uzimanja stvari u svoje ruke. Ustrajanja na tome da se svijet učini ljepšim mjestom za sve nas. Ali nekako mi se čini da je vrijeme revolucija prošlo, ponajviše zato šta su ljudi skloni previše romantičnom gledanju na revoluciju, pa se negdje putem izgubi prvotni cilj. Ali svakodnevna borba i trud svakog od nas da ispravimo nepravdu i popravimo svijet je svakako potrebna (a čini mi se da je to i jedino šta nam preostaje).
Pada mi napamet slučaj triju časnih sestara koje su provalile u neku američku vojnu bazu, porušile stvari i svojom krvlju napisale neke poruke protiv američke ekspanzije na Irak.
Naravno, kažnjene su, a kad su ih novinari upitali za komentar pri izlasku iz sudnice rekle su otprilike:
"Svijet počiva na nama. O nama ovisi njegova sudbina. Mi smo svoje učinili. A vi?".
Savršen odgovor cinicima koji vječno kukaju a nikad ništa ne poduzimaju jer ionako oni sami neće nikad ništa postić.

daklem..potpisujem 90 posto vladinog eseja -short veržn- glede&unatoč HRVATSKE DANAS. ah kako to gordo zvuči..jap, kad bi se zaje*avali..
osim što i sama gajim poprilično revolucionarne ideje ('ko zna, morti zato kaj sam rođena '71..hehehe), neuništivi sam optimist kad je u pitanju jedna tako banalna stvar kao što je budućnost mog djeteta i mojih "zlatnih" godina.
znam da se stvari mogu promijeniti, birokracija sjebat, pa i maknut (s posla of kors) neki gadni ljudi ako si dovoljno uporan. je, teško je, al se može, ide..
nisam ja za neke trg-revolucije. mislim, ipak je tule pa-pa...nema takve tiranije više.

no, da studoši malo zbore, to je istina. a zašto? neam pojma.
bum ih pitala za početak.
glavno da se priča. šteta šutjet o tako zanimljivim temama.

revolucija jest romantika. U tome je i problem. Danas niko nije romantičan. Idealizam jest romantika. revolucija je proizvod romantike. prošlo vrijeme revolucije. O čemu pričaš. jel neko vidio snimke iz Genove. ja sam vidio više verzija. To da smo mi provincijalni cinici ne znači da su svi. Nama su smiješni antiglobalisti zato što znamo da neće postoći ono što žele. I, u pravu smo. Problem je jedino što će oni postići nešto. Za razliku od nas koji se smijemo sa strane.
Ja sam i cinik i skeptik i sarkazam mi je gard. Bio sam na jednom prosvjedu i bilo mi je neugodno. Ne volim biti u masi, smiješni su mi i preemocionalni.
Baš prošle godine sam pohađao mirovne studije (mjesto gdje se školuju i okupljaju aktivisti, idealisti i ostali romantičari). Ekipa je bila simpatična. Ja sam cijelo vrijeme kvario ugođaj, makar mi to tamo niko nije uzimao za zlo. Njihova snaga je u principima, to im je i problem. "Mir je bolji od rata" Ja sam odgovarao da nije uvijek. To je ekipa koja je pokrenula frku oko Francetićevog spomenika. Oni nisu zadovoljni jer su htjeli da građani svojevoljno maknu spomenik. To im nije uspijelo, ali je spomenik Francetiću nestao.
A, gdje smo bili mi?

Zar nije lijepo i dirljivo slušati mlade ljude kako govore o takvim važnim stvarima kao što je revolucija? Ma divota jedna. Sjetim se onda sebe u tim godinama i želje da mijenjam svijet i sustav, prema mojim nazorima, naravno. Deset-petnaest godina poslije što se dogodilo? Evo me, s puno sijedih i nekoliko kilograma više, udobno zavaljen u istom tom sustavu protiv koga sam rogoborio. Moj cinizam je sasvim opravdan jer ga crpim iz vlastitog iskustva. Vrijeme revolucija je prošlo, ekipa. Pusti priče Suzana.

I tko će provesti tu "revoluciju"? Studenti koje ne tangira ništa na svijetu dokle god im se ne dirne u svete iksice i subvencije, ako i tada? Koji arlauču na narodnjake i estradnjake opijeni lošim vinom i jeftinim pivom? To je generacija koja će nas nekamo odvesti? Hoće, u pizdu materinu. U kojoj by the way već jesmo.

Ja sam svoje revolucije vodio i rezultat se vidi: postao sam sve ono protiv čega sam se nekoć borio. Zašto mislite da će vaša sudbina biti drukčija?

Nemojte se žderat što nema više revolucije i što promjene idu sporije. To je slično tradiciji da se tuku djeca. Danas ih se (kao!) više ne tuče, a ipak odrastu u odrasle ljude koji su isti kao i svi prije njih.
Što se tiče glazbenog terora...korijen svega je u lošem glazbenom obrazovanju, kombinirano sa lošim obrazovanjem u svim područjima umjetnosti. Ako ne naučiš djecu da razmišljaju, slušaju i gledaju...ne možeš očekivati da će kao odrasli slušati/čitati/gledati bilo što što ne igra na prvu loptu i najnižu neizbježnu emociju. Zato su najpopularnije pjesme o bolu u duši. jer jebiga svakog boli duša bar jednom...
Revolucija neće izbiti na cesti, izbit će kad se ljudi civiliziraju i prodube svoja razmišljanja o vlastitoj sredini. Lijepo je Morsky reko da kasnimo 150 godina za Nizozemcima jer kasnimo 6 pismenih generacija za njima. I to je to: Iz pismenosti slijedi porast u razini edukacije i opće kulture iz čega slijedi porast razine civiliziranosti.

Kao i uvijek zaboravio sam reći poantu:
revolucija je loš proces, danas se društvo mijenja u sporijem procesu čija je dobra karakteristika predvidljivost i veća učinkovitost.

Ja isto mislim da je za pokretanje revolucije potreban dašak romantike, ali s vremenom romantika pojede ono što je revoluciju pokrenulo. Ljudi se i dalje nastave zabavljati kao i za vrijeme dok su još vjerovali da će nešto promijenit, ali kao da im je manje stalo.
Vrijeme revolucija JE prošlo. Gargamele, pričaš o nekakvom antiglobalističkom skupu u Genovi. Pa zar zaista misliš da se to može nazvati revolucijom? Posljednji pokret koji možemo nazvati revolucijom bio je hipijevski (a i on je debelo precijenjen). I u tome je prednost antiglobalista i današnjih aktivista. Ne zanose se glupavim idejama o šarenom i složnom (preidealiziranom) svijetu, cvijeću, ekstaziju, travi i muzici koja će ih sve ujedinit. Oni ne misle da rade revoluciju. Bore se za konkretne stvari i djeluju konkretno (jedna od najkorisnijih stvari je crna lista prozvoda koje treba izbjegavat i razlozi zašto). Kao što sam rekao, vrijeme revolucija je defitivno prošlo, al tako je i bolje.

I još nešto kad već pričamo o muzici. Ne radi se o kvaliteti, koja je ionako relativna, subjektivna stvar. Pa i hipiji su slušali Janis jebenu Joplin, a današnja muzika je ionako puno bolja od one koju su slušali hipiji. Radi se o tome da ne postoji BEND koji će sve ljude ujedinit oko neke ideje i biti lajtmotiv bilo kakvog pokreta, i čija će kvaliteta biti sasvim sporedna stvar. Nakon Elvisa, Beatlesa, Doorsa i štatijaznam, pop glazba je napredovala, postala je raznovrsnija, izbor je sve veći i ljudi se više ne vežu ni uz žanrove, a kamoli uz pojedine izvođače.

Hadzo kaže da je vodio svoje revolucije, a na kraju je sam postao ono protiv čega se nekad borio i još pita zašto mislimo da će naša sudbina biti drukčija.
Oh, pa ja naprosto znam da će moja sudbina biti dručija. Ti (ili da kažem Vi?) si se očito prepustio liniji manjeg otpora, ali ne znam zašto očekuješ da će i svi ostali skrenut u sigurnu apatiju (iako mnogi, bez sumnje, hoće).

(I nikad mi neće bit jasna vječna predrasuda prema ljudima koji slušaju narodnjake i estradnjake. Pa oni se samo zabavljaju subotom navečer, jebemu. Nisu svi oni glupi seljaci, a i mnogi slušaju i drugačiju muziku; kao što sam rekao, evolucija muzike omogućava sve širi eklekticizam.)

Ja sam samo htio reći nešto o doživljaju revolucije. Odmah sam spreman složiti se da revolucije u meni bližem području, dakle Europi nije bilo još od sloma Rumunjskog komunizma (s obzirom da se "Otpor" u Srbiji ne bi mogao svesti pod formu revolucije, jer formalni politički i društveni poredak nije mjenjan). Ono što sam ja govorio o Genovi je da se "antiglobalisti"(navodnici su tu da mi ne bi neko cijepo dlaku zbog pojma) osjećaju kao revolucionari. Isto tako, oni imaju dovoljno muda da unatoč razumu vjeruju u brzu promjenu, da vjeruju u mogućnost da ostvare svoje ciljeve.
Druga stvar koju ne kužim je kakve veze ima muzika sa revolucijom? O.K. Trupe iz Marseillesa su marširale pjevajući poznatu nam pjesmu, ali to je samo priča sa strane. Ta pjesma nije imala puno utjecaja na Francusku revoluciju. To je i jedina veza revolucije i muzike koje sam se uspio sjetiti.
Još sam htio komentirati tvrdnju Depresseda. Kažeš kako su promjene danas sporije i predvidljive. Samo tehnički razvoj ti ne daje pravo. Razvoj interneta u zadnjih deset, petnaest godina. Koliko je trebalo čovječanstvu da smisli parni stroj? Osim toga, kako uspijevaš tuamčiti uspijehe nezavršenog procesa. Po promjenama koje se u tijeku dešavaju? Ako da, onda si spreman zanemariti užasne posljedice tog sporog i predvidljivog, za mene prije nevjerojatno brzog i kaotičnog, procesa čiji najbolji primjer je užasno izklišeiziran ali ipak najbolji: Afrika.
sadrzaj je izmijenio/la - gargamel u 07.09.2004 u 00:23:53

Jedinu pravu revoluciju koju sam dozivio u zivotu pokrenuo je, a ko drugi, moj pas.
Prije njega sam se uzasavao pasa, a sad ih totalno kuzim.
Tolko.

Priču o vezi između muzike i revolucije okrznuo je Vlado (pitanjem šta bi studenti pjevali na nekoj demonstraciji), a ja mislim da je muzika poprilično važan lajtmotiv revolucije. Postoje i mnoge druge stvari koje prate revoluciju a nisu direktno vezane uz nju, ali muzika je najvažnija. To je ta romantika koja je potrebna revoluciji da ne bude suha i nemotivirajuća.
Sve ovo šta govorim odnosi se na mlade ljude koji na revoluciju gledaju kao na svojevrsni (nastojte da vam ovo ne zazvuči glupo) lifestyle . (Pa rasprava je i započeta sa studentima, odonsno njihovom apatijom.)
A svaka druga revolucija (prvenstveno mislim na one malih naroda) koja je rezultat dugoročne frustracije, priča je za sebe i ne uklapa se u gore napisano.
sadrzaj je izmijenio/la - Sikamor u 07.09.2004 u 01:05:02