Forum

Kako smo kupili auto, zena i ja odlucismo skoknut do rodne nam Banjaluke ovaj vikend.
Put je bio OK, dosli u BL u subotu u podne, taman da otrcimo do parkica i uvjerimo se da su Banjalucanke fakat lijepe zene (kad vam zena govori: "E, vidi onu tamo!?", onda vam je sve jasno).
Po obicaju, malo smo razgledali kljucna mjesta, skontali smo da su se ulice smanjile, a grad jos vise zazelenio.
Banjaluka se izgradila, unormalilo se sve skupa, iao se osjeca stajanje vremena nekoliko godina...
I, normalno u parkicu stara raja iz srednje...
E sad, ja sam nakon 92. u BL bio 98. godine, dakle 6 godina poslije... I sad sam otisao 2004. pa smo skontali da odlazim svakih sest godina...
I kako to biva uvijek se povede razgovor gdje je ko od raje...

Razgovor za kavom, 1. maj 98.:
"I sta ima?"
"Nema nista, Ceca se udala za nekog papka, Grba ima bend, svira veceras u Derventi, Nikola je poptuno popizdio..."
"Nikola? Pa jebote, bio je ucenik generacije!?"
"Jest, jest, pustio kosu, pobudalio skroz."
"A gdje je Suki?"
"Sta? Ti ne znas?"
"Sta ne znam?"
"Pa Suki ti je pogino kod Bihaca."
... /muk deset minuta, zelis alkohol da se utopis ili da se zemlja otvori/

razgovor za kavom, 7. 8. 2004.
"I sta ima"
"Nista, kad smo slavili maturu i pjevali "Gaudeamus Igitur", Nikola se napio, ufatio za stangu i radio gimnasticke vjezbe. Razrednica Bajagicka popizdila i rekla da ne zeli vidit "Ovaj olos vise nikad"".
"Ha ha ha, nemoj srat..."
"Jest, bolan, ljudi se napili, potpuno otkacili, a Bojana, koja se udala za nekog vlasnika kafica..."
"Znao sam..."
"Ne prekidaj me, a Bojana kad se napila, polijevala muske pivom..."
"Pa jeste vi nju polijevali, he he?"
"Jok, ti si, ha ha..."
"A Majstor udario sakom u staklena vrata u Gimnaziji i sasulo se u hiljadu komada! Dolazi neki portir, prijeti nam, a Majstor, mrtav-hladan veli: "Dajte mi ljepilo, sad cu to popravit."
"Pa sta Majstor radi?"
"Nista, naso neku koku, osisao kosu, zavrsio fakultet i sad je bez posla. Stari mu umro, malo se sjebo, al je sad dobro..."
"A gdje je Grba? Kako mu bend?"
"Sta? Ti ne znas?"
"... Sta ne znam?"
"Ubio se."
"Zasto?"
"Niko ne zna"
"Droga?"
"Ma kakva droga, ne seri Shago, pa znas ga, sjedio si s njim u srednjoj."
"Jesam. U prvoj klupi, jebo mater."
.... muk jedno pet minuta.
"Daj nek neko naruci pive, matere vam."

I tako. Sori, Jelo. Javim ti se skoro da se vidimo, ovaj put nisam mogo, nalio sam se ko letva, nisam bas bio za druzenje.
Ironija zivota nije u istim frazama nakon sest godina, nego to da sam se nalio sa Dejanom koji je u BL dosao iz Nasica 91 i sa Majstorom koji je te iste godine dosao iz Varazdina...
Neko je u jednom trenutku podigo casu i reko:
"Za izbjeglice!"
Kad se svi nismo podavili od smijeha tad, necemo nikad.

Nema pravila, a ni konacnih odgovora, prijatelju moj, tek poneko pitanje, naizgled konacno, koje se ponovi nakon par godina.

Sta? Ti ne znas?
Ne znam, brate, nit cu ikad znat.

Sto ih ne bi bilo?

Koga?!

Konacnih odgovora.

Ajd reci jedan.

Odgovoru mora prethoditi pitanje...

Zasto ja, nakon ovakve sudbine i trauma i pizde materine, ostanem na picu sa bivsim izbjeglicama, tj. ljudima s kojima bi se trebao poprijeko gledat, obojicom sinova generala JNA?

meni to da nema konacnih odgovora vuce totalno na hedonizam ili nihilizam-ovisno o tome kakvu narav covijek ima.

Zato sto mozes.

Ne kazem ja da na sve znam odgovor ali to ne znaci da nema konacnih odgovora. meni to znaci samo da ako hocu znat odgovor moram ga pokusati saznati.
Ali, nije rijec o bilo kakvim odgovorima nego o konacnima.

BIIIIIIIIP
Wrong.

Ta fraza sa nema konacnih odgovora meni nosi znacenje: Ne trudi se, opusti sve, svaki pokusaj ti je ionako osudjen. Odjebi sve.

Cudno. Ja bih to mislio kad bi bilo konacnih odgovora.
Zamisli da je neko prije x godina odgovorio sta je smisao zivota il zasto smo tu il kud idemo?! I ono - aksiom.
I kurac. Kud onda?

To mi se cini nekako prelako.

Ne mogu ja znat odgovor zasto si ti s njima na picu. Ne znam, valjda ti znas. Makar, i ne vidim zasto ne bi bio ako su oni sinovi a ne oficiri.
Osim toga, odgovor kakav je da je, nije one vrste koju ljudi nazivaju konacnim.

Ako nema odgovora na pitanje koji je smisao zivota onda ni nema smisla.
A, onda biraj: oces uzivat ili ces negirat.

Ako nema odgovora onda ga nema ni smisla traziti.
Ako je nesto neodgovoreno, ne znaci da nema odgovora.
Sta bi bilo da je neko odgovorio mozemo samo nagadjati, ali ako nema odgovora onda me strah.

jebiga, kako ja vidim, takvi su ljudi. meni se isto čini da sve ovo skupa baš i nema smisla. ja s tim mogu mirno živit. i trudit se ostvarit nešto u vremenu. s druge strane većina ljudi vjeruje da smisao postoji. valjda je tako lakše živit. čak i ako ne znaš koji je odgovor, čak i ako se ne trudiš pronać ga, uvik živiš u nadi da on postoji i da sve ovo nije uzalud.
ko što san već reko, radio sam puno stvari uzalud, pa me ne bi začudilo ni da je život uzaludan. opet, ima finih momenata u njem, pa reko, ajd da probam.

Prosle godine sam s curom isao na godisnji na Korculu, skupa sa jos dva para. Mi bili u apartmanu u samom gradu Korculi, a oni u nekoj kuci malo van grada. Obicno bi se nalazili u gradu oko podne pa skupa na neku od plaza na otoku. I sad, taj dan se bas potrefilo da mi malo uranili, a oni malo zakasnili. I jebi ga, sta cemo, da ne stojimo na suncu, ajmo popit kavu u neki kafic. Sjednemo mi tako za stol, ja uzmem jutarnji, cura slobodnu, otvorim novine onako odoka, na sport i otvorim osmrtnice (inace jako rijetko kupujem novine i naravno, uopce ne gledam osmrtnice). Posljednje zbogom Zrinki Kaliterni. Moja najbolja prijateljica iz razreda, cura koja mi je snimila Ummagummu, Henry's Dream, Smells like the teen spirit, Blood Sugar, Bossa Nova... i jos toliko toga, koja je takoreci kreirala moj muzicki ukus, tako puna zivota, uvijek vesela i nasmijana, talentirana ... leukemija, 26 godina. Plaka sam ka malo dite. Ove godine sam bio na Visu i opet ista prica. Kupimo novine dok smo cekali trajekt i ponovo slucajno otvorim osmrtnice i njena godisnjica smrti... Nije fer, to zaista nije fer...zasto bas ona?

Kicking Squeeling Gucci Little Piggy