|
|
"Doslo ljeto. I 22.06., dan antifasisticke borbe u Hrvata, dan osnivanja prvog partizanskog odreda kraj Siska. Istog dana, Hitlerova Njemacka je napala SSSR. Istog dana, 22.06.1969. godine rodjen je moj najbolji prijatelj Edvin Biukovic´, najmladji od trojice najvecih hrvatskih crtaca stripova. Andrija Maurovic, Igor Kordej i Edi. Danas je mrtav. Prolazi peta godina otkako je dosao do mene na kavu, rekao da ga boli zeludac i glava, nis' ne jede, samo crta i pije kave. Mora dovrsiti strip, stiscu ga rokovi. Tjedan dana kasnije Edi je bio mrtav. Trideset godina, tumor na mozgu. Umro je u noci od subote na nedjelju, u ponedjeljak ga je trebao operirati dr. Josip Paladino. Pred smrt, Edi je dosao sebi, izgledalo je kao da se oporavlja, molio me da ga otmem iz bolnice i odvedem doma. Hocu doma, hocu svojim mackama, govorio je. Nemremo Edi, budem ti dosao u posjetu, govorio sam, nema frke, uskoro si vani, ici cemo traziti lokacije za prvi hrvatski kung fu horror film. U sebi sam mantrao, samo da ta jebena operacija uspije, Boze, daj mu barem sest mjeseci, nemoj mu sjebat' centar za crtanje, to mu je zivot, bez crtanja njega nema. Nisam znao da je smrt vec tada u Edijevoj sobi. Mislio sam kako trebam posjetiti jos svog starog koji je lezao na susjednom odjelu, neurologije 3 i 4 na Rebru, strgane kicme i s Parkinsonovom bolescu. Bilo je gadno razdoblje. Negdje usput je umro i Tudjman, no, tada mi nije bio bitan. Uvijek netko moze biti predsjednik drzave, najboljeg prijatelja je teze naci. Izgubiti ga, nepovratno, jebeno je. Na kompu, kad je game over, uvijek mo's startat' new game. U zivotu nije tako. Ostalo mi je sjecanje na Edija, stripovi, crtezi… praznina koju se ne moze zatvoriti.
Djuka je zavrsio posljednji Edijev strip po Macanovom scenariju, Edi je uspio tusirati kisu. To najvise volim, govorio mi je. Stari, nemas pojma kak je dobro. Tusem je crtao kap po kap i svoju srecu ucrtao u lice spanjolskog konkvistadora koji kisne. Bio je najbolji...."
Tarik Kulenovic, iz kolumne na Vip.hr
|
