|
|
Gleda san sva tri meca ove godine i ponovo mi se sve vratilo, svi oni mecevi koje sam odigrao s njim, sve frustracije, nerviranja, sve se to cinilo tako blizu, tako jasno ko da je bilo jucer... Agassi, 92... Rat, struja dolazi i odlazi, umires zureci u crni ekran, ne znas sto se desava. 5:2 je imao protiv Agassija, morao je to dobiti... Pa onda polufinale protiv Samprasa, kad je imao set i set loptu u drugom. Lopta je pala na crtu, Sampras pogledao suca i ovaj zvao out. Pa finale opet protiv Samprasa 98, 76 76 60. Tada sam mislio da je gotovo, da nikad nece uspjeti. Ubilo ga je to, a bogami i nas. Tesko je bilo povjerovati da ce uspjeti. I onda ta 2001... Nikad u zivotu nisam bio tako sretan zbog nekoga. Nevjerojatna provala emocija i konacno olaksanje. Sve se poklopilo te godine, odigrao je perfektno protiv teskih protivnika... Moya, Roddick, Rusedski, Safin, Henman, Rafter, sve vrhunski igraci.
U ova tri meca se nekako moze naci sinteza njegove igre: briljantan tenis protiv Juznog, ukocena i istrzana muka protiv Volandrija i zajebancija sa Hewittom, iako je pokusao, znao je da mu ne moze nista. Skoro pa da sam zaboravio kako ga je zabavno slusati kad je napizdjen na sebe..."kako cu ga dobit kad igram ko picka! PICKA! PICKAAAAAA!"
Mislim da je Vlado u pravu kad kaze da ljudi nisu ni svjesni koliko je on velik igrac bio. Sto se mene osobno tice, on je apsolutna legenda, on i Drazen su nedodirljivi. I njegov odlazak je gubitak za sve nas, ali i za svjetski tenis, jer vise nema igraca poput gorana. Prevladavaju Samprasi. Dosadni nabildani roboti koji igraju bez ijedne geste na licu, ne pokazujuci emocije. Ta njegova spontanost, jednostavnost i otvorenost je danas nesto strasno rijetko u profesionalnom sportu, nazalost.
Nedostajace nam svima...
|
|
|
jebote, ja sam plaka ko malo dite kad je dobija taj kurčevi vimbldon. a moja stara, koja ne voli sport, gledala je svaki meč koji je stigla. svaki. košta ju je više živaca nego ja, sestra i brat zajedno.
genije.
|
