Forum

Taman htjedoh napisati nesto lijepo i to, kako eto, grad, ovo, ono, asfalt, muzika, itd.
Pa sam onda vidio rezultate ankete, pa sam skonto da nam tako i treba. Jer, sta? Nama treba da nam koncert zavrsi tako da se u ustima talozi gorak okus (on postaje pravilo), a da u usima odzvanjaju rijeci kako, kako, kako... Jer pitanje "zasto" pitamo se vec dovoljno puta, pa smo i skontali nesto, a sad se pitamo kako? OK, poceli smo razmisljati o infrastrukturi. Fino.

Moj grad je odavno izgubio ime. I zato, ja Pipsima zelim jedan fini, normalni, GRADSKI koncert negdje gdje je grad, gdje je tolerantno i normalno. Ime grada odaberite po zelji. Npr. Dublin.

hm....
gledajte ljudi. ja sam se doselio tu pre dve godine. s 18 keka u guzici i propuhom u glavi.
i mogu komotno reć da nam je trebalo pola godine da se upoznamo i sad...hm...buraz, ovo je moj grad. i znam da ga volim. sigurno, fali mi miris borova i more, izlizane škrape i poljska trava, al jebemu mater, dole mi je falilo puno više. i upoznao sam neke super ljude: zva, vladu, djurdjicu, sally, dudu, trixya, zumbulku, anu, darkera, sovu, borščaka i dalje da ne nabrajam jer lista je dugačka ko ljubljanska.

šta se tiče primitivizma. malo mi je glupo vješat ga o vrat dotepencima. sure, oni jesu krivi u pizdu materinu, al urbani primitivizam mi nije ništa draži, comprende?
kužiš. meni kad igraju dinamo hajduk u domu se nacrta 20 specijalaca da ne bi koji kreten, koji jest rodjen u utrinama ili na remizi, ne bi polomio kosti.
i tu ne radim razliku.
po ovoj temi ljude dijelim na one koji vole i na one koji ne vole grad. a nemreš nešto volit nasiljem.

šta se manifestacije tiče...kaj da vam velim? ja sam rodjen 84te, i, ne znam...ja bolje vidio nisam. možda sam tup, možda sam navikao, možda...ne znam...sigurno, kad bolje pogledaš bilo je to jadno, ono, do koske, al otvrdnuo sam na ta sranja. samo to je najgori moment. kad oboliš od kurcobolje, pa ne želiš mijenjat svijet i sebe. al liječim se. polako.

kresnem dlan o dlan, mijenjam noć za dan

Irish blood, English heart
This I'm made of
There is no one on earth I'm afraid of
And no regime can buy or sell me

I've been dreaming of a time when
to be English is not to be baneful
to be standing by the flag, not feeling shameful
racist or racial

Irish blood, English heart
this I'm made of
There is no one on earth I'm afraid of
And I will die with both of my hands untied

I've been dreaming of a time when
the English are sick to death
of Labour, and Tories
and spit upon the name Oliver Cromwell
and denounce this royal line that still salute him
and will salute him
FOREVER...

to je dovoljno

moj grad..nisam odrasla na zagrebačkom asfaltu. "samo" sam u njemu završila škole, radila i radim, udala se, rodila i sad eto zadnje 4 godine imam i službeno nazivlje -prebivalište zg. grad naravno čine ljudi, a kad govorimo o zagrebu bilo bi suludo očekivati da baš svi u gradu od milju duša budu herzig, če-če i ljubim ruke...pa suludo je očekivati i više od 20 posto. kultura komunikacije u zg više skoro, pa i ne postoji. svi svima jebu mamicu - zet-ovci putnicima i obratno, vozači pješacima i obratno, građani poglavarima i obratno.
cucki seru po dječjim igralištima, ali gazdama ne pada na pamet uzeti vrećicu za pseću kakicu i počistiti. recimo. a to se vrlo jednostavno riješi - zaposliš 500 komunalnih redara i šibaj po igralištima, pa ajmo miki - kazna po drekecu 200 kuna. minimalno.
mjesta za invalide zakrčuju najnovije makine. i to se riješi bez problema - kakva kazna, kakvi bakrači - oduzimanje vozačke, 3 mjeseca minimalno.
kako ukulturiti, ukrotiti divlje horde diljem grada zagreba? kaznama, kaznama, kaznama. novčanima narafski.
to je jedini jezik koji prostak razumije.
a fakat bi bilo zgodno na čelu grada vidjeti ne nekog purgera, nije to tak nužno. veco holjevac se rodio recimo u karlovcu.
voljela bih vidjeti tamo nekoga tko doista voli ovaj grad. čak toliko da ga voli više i od gradonačelničke fotelje.

pigi za gradonačelnicu!

čitam nedavno u nacionalu intervju s dubravkom ugrešić i veli ona da je za svog nedavnog boravka u zagrebu ponovo osjetila pravi zagrebački duh, a ne primitivizam. pomislih, ajd baš lijepo.
nisam iz zg-a pa ne mogu ništa reći o tome kako je bilo nekad, a kako je sad, ali sudeći po vašim postovima i daddyjevom dnevniku, izgleda da je ugrešićka prekratko boravila u metropoli.

Za mene je purger svih ovih sedam godina bio samo mitsko biće koje vjerojatno nikada nije postojalo. Tražio sam ga na maksimiru i naletio samo na pijane klince i debilne skinhedse koji ne razlikuju dalmatinski od bosanskog naglaska.(Ili ga baš razlikuju-ne znam)
Tražio sam ga u zagrebačkoj muzici i našao jednako tolio purgera kao u beogradskoj.
Tražio sam ga na špici i naišao samo na primitivne snobove.
Odustao sam od potrage kada sam na tv-u vidio Silvija Degena koji tvrdi da se purgerom postaje poštenjem. To mi je bila najgluplja teorija koju sam čuo.
Sve u svemu mislim da purger ne postoji niti je ikada postojao. Uvijek je bio samo mit.
A zagreb... Zagreb je bio urbano središte i biti će to opet ne usprkos dotepencima već i zbog njih i njihove djece. Nikada više neće biti isti

Za mene je purger svih ovih sedam godina bio samo mitsko biće koje vjerojatno nikada nije postojalo. Tražio sam ga na maksimiru i naletio samo na pijane klince i debilne skinhedse koji ne razlikuju dalmatinski od bosanskog naglaska.(Ili ga baš razlikuju-ne znam)
Tražio sam ga u zagrebačkoj muzici i našao jednako tolio purgera kao u beogradskoj.
Tražio sam ga na špici i naišao samo na primitivne snobove.
Odustao sam od potrage kada sam na tv-u vidio Silvija Degena koji tvrdi da se purgerom postaje poštenjem. To mi je bila najgluplja teorija koju sam čuo.
Sve u svemu mislim da purger ne postoji niti je ikada postojao. Uvijek je bio samo mit.
A zagreb... Zagreb je bio urbano središte i biti će to opet ne usprkos dotepencima već i zbog njih i njihove djece. Nikada više neće biti isti ali će biti grad.
A, što se tiče mene i Zagreba: Ponekad ga volim a ponekad i ne baš. Mislim da je to normalno. Osim toga mislim da svi ti nostalgičari za purgerom i nekadašnjim Zagrebom, današnji Zagreb i ne vole baš. I to je ok-nije ga baš lako voljeti.

Za mene kao čovjeka koji je još uvijek na privremenom radu u metropoli (koji će možda biti takav do mirovine, he he he) Zagreb je bio ogroman kvantni skok u odnosu na Osijek. Međutim. To više govori o jadnom stanju Osijeka i Slavonije danas nego o samom Zagrebu. Ne znam kakav je Zagreb bio prije dvadesetak godina, je li doista bio onakvo mitsko mjesto o kakvome sam čitao u Poletu ili slušao na albumima Azre, ali ovaj grad danas to definitivno nije. To nema veze samo s dotepencima, uostalom, na ovom forumu ima masa "dotepenaca" i to su neki od najboljih ljudi koje sam upoznao u metropoli, već su se promijenile neke vrijednosti u cijelome društvu, što kao posljedica divljeg kapitalizma, bezobzirne privatizacije, nepoštivanja i neprovođenja zakona, o nedostatku neke osnovne kulture i morala da i ne govorimo. I nisu to donijeli neki tamo izvana, što je vrlo često obrana tzv. "hoch građanske gospode", već je ukorijenjeno u svim slojevima društva. Mislim, ne želim sad pisati sociološku studiju o Zagrebu ili Hrvatskoj u posljednjih 15 godina, nisam kompetentan za to, ali kao običan čovjek vidim što se događa oko mene i ne sviđa mi se to. I svi smo takvome stanju pridonijeli, na ovaj ili onaj način, netko mišlju, netko rječju, netko propustom a bogami masa njih i djelom.

nakratko bi se ubacio; više vas u topicu koji se referira na moj dnevnik naslanja se i komentira teoriju o tzv. lošem utjecaju dotepenaca koja nema nikakve veze s mojim dnevnikom i ne predstavlja moj stav. tek tolko.
p.s. ukoliko se zaista na taj način osvrćete na moj dnevnik molio bi da ga još jednom proučite, gospodo!

Naučio sam se ne generalizirati..priznajem, ponekad čovjek bude u situaciji da to mora, ali to nije dobro.

Došao sam u Osijek na faks i proveo predivnih godinu dana, definitivno jedna od najljepših godina u životu.
Prvih par mjeseci sam živio u nekoj varijanti kršćanskog internata i dijelio sve (zahod, kupaonu, stol za jelo, instrumente i knjige..ma sve) sa ljudima iz cijelog svijeta. Priznajem, došao sam s raznim predrasudama, ali ipak sam bio otvoren prema svima. I vrlo brzo sam naučio nešto što nikad neću zaboravit. Naime, bilo je tamo i Srba i Makedonaca i Bugara, Rusa, Bjelorusa, Ukrajinaca, Engleza, Rumunja, Amerikanaca, Bosanaca, naravno i Hrvata među koje smo u podskupu "Pljugeri" :-) svrstani Đerma i ja.
Ono što sam tamo naučio, kolko got to jednostavno i pomalo patetično zvučalo, al treba to sprovest i u djelo, jest da je jedini kriterij vrednovanja ljudi kad staneš s nekim oči u oči. Njegov pogled, dobra ili loša namjera, količina ljubavi i dobrote, strasti, inteligencije, humora...i svega onog što opisuje svakog ponaosob. Tada sve ono ostalo pada u vodu; boja kože, nacionalnost i slične gluposti. No ipak, uvijek se osjeti ona površinska razlika koja nekog definira kao Bosanca ili Amerikanca. No tu nema nikakvog bada..pa to su razlike koje, ako su ljudi normalni i pozitivni, svima oplemenjuju život.
Mene su osječki lege koji nisu bili sa faksa i koji su mi ostali prijatelji do danas, prihvatili kao purgera i zavoljeli, vjerujem čak da sam im bio "egzotičan" u mjeri u kojoj je nama egzotičan recimo Vlado ili Sarajlije, zbog drugačijeg humora, prvenstveno govora itd...
Nikome tamo nije smetalo što sam ja purger i malo drugačiji.
No ono kaj je čudno i tužno da kad neki do tih ljudi dođu u moj grad, takve ih stvari počinju smetati. Ne mislim tu na moje prijatelje..ali nažalost upoznao sam masu takvih ljudi. Upoznao sam ljude koji se hruste na sve načine da pokažu kako nisu kao i ona manjina izvornih domaćina u gradu koji su si ti nakurčeni dotepenci sami izabrali. Mislim..svi takvi..gonite se u krasni kurac, odite tam oklen ste i došli.
Dok sam bio u Osijeku, nikad me nije smetala "drugačijost" osječana vidljiva u govoru, tempu života, humoru, hrani...dapače...ja sam to zavolio svim srcem. I poštivao lokalne tradicije i bio sretan kad sam i ja kao dotepenec učestvovao u njima ravnopravno.
Osječani vele da "pire" kad ih murja zaustavi da pušu! :-)
Ili kad nekog zajebavaju vele da ga "vijaju" :-)
Pa mislim...meni je to zakon!
I dobro da nismo svi isti...pa to je predivno.
Normalno, slažem se s Električarom da ne
možeš volit nasiljem. Kako grad tako ni ljude u njemu, odakle god došli.
Nije istina da purgerština ne postoji!
Tu su mi naj gluplje znanstvene opservacije tipa da nisi purger jer ti prabaka nije tu rođena i te spike...ma bez veze.
Purger si, npr, jer ti je prirodno za šaltanje programa na tv-u reći roštiljanje. Purger si jer skoro u pravilu navijaš za Dinamo, tata te tu ko klinca vodil na tekme i to je jednostavno prirodno. No priznajem, to nije uvjet..ima masu purgera koji ne navijaju za Dinamo a opet su purgeri. Purger je bio i Matoš, ko nije čitao nek si pročita-jer je volio ovaj grad, ono što ga čini posebnim, ono lijepo i romantično u njemu, i znao je to napisat kak spada.
Prljava purgerčina si dok na moru čim se digneš ideš kupit sportske i nerviraš se jer vijesti kasne jedan dan, a Ljubojević i Pranjić su već trebali potpisat...
A Smogovci? Kaj to nije purgerska serija??
Ma nemojte me jebat....pa svi vi dobro znate u čemu se očituje p

imaš pravo.

....da bi reč rekel...

Takav je taj covjek, moj jaran Sova.

Sa opisnim pridjevom purger se mogu složiti, ali onda i neimenovanog, neformalnog gradonačelnika mogu opisati kao purgera, jer se on sam definara kao purger.

Sa purgerom kao opisnim pridjevom se mogu pomiriti, ali ntaj pridjev se za meni odnosi na onog koji se definira purgerom i to je sve. Zato je za mene i neformalni gradonačelnik purger jer to želi biti. Stvari kao "roštiljanje", Stanić, Dinamo i Sportske su promjenjive i odnose se na par generacija, ali ne i na Matoša, a možda ne i na beke buduće generacije purgera. A, ako je ljubav prema Zagrebu kriterij, onda definitivno oni koji se definiraju kao purgeri i jesu purgeri, jer ne vjerujem da bi se željeli tako definirati da ih to ne privlači i da ne vole Zagreb.
Osim toga, ako je ljubav kriterij, onda sam i ja sa vrtemena na vrijeme purger, a Gospodnetić, ti si onda i Osječanin, što ne znači da si prestao biti purger. (Učinilio mi se da si zavolio Osijek)

i ja...

ali hoću podijeliti s vama nešto drugo:
rođen sam u zg, roditelji su mi u zg sa sela došli ranih 60-ih, jedino se ovdje osjećam 'doma', pa bi čak mogao reći da se osjećam purgerom, što god to značilo...
i dosta kajkam. kolegica s posla ('čista purgerica') je zbog toga zaključila da sam zagorac. pošto nemam nikakvih krvnih srodstava s dotičnima (ali imam puno dobrih prijatelja 'prek brda') me nadobudno pitala: a koja si onda ti generacija zagrepčana? takvi bi provjeravali pedigre.
ja sam prva generacija. i meni je to dosta. a bilo bi mi puno draže kad bi to bilo potpuno nevažno.

Sorry zbog duplih postova.
Komp me stalno baca sa interneta i zbog toga pomislim da sve što napišem a ne uspijem poslati prije nego što me izbaci bude izbrisano, pa pišem ponovo.
A, što se tiče dnevnika i teorije lošeg utjecaja dotepenaca. Priznajem da mi se zbog želje za gradonačelnikom koji je rođen u Zagrebu i rečenice da i nisu svi pridošlice gradonačelnici bili baksuzi (parafraziram) učinilo da je pretpostavka da je gradonačelnik koji nije rođen u Zagreba u pravilu baksuz. U stilu: čast iznimkama ali...
sadrzaj je izmijenio/la - gargamel u 04.06.2004 u 20:03:34

Gargamel, prijatelju, ti ili ne čitaš kompletne postove ili imaš poteškoća u razumijevanju.
Govoriš da je govance od gradonačelnika purger zato jer se on tako proglasio. Sory buraz, al to veze s mozgom nema.
Čovjek ne ispunjava ni zero osnovnih kriterija.
Govoriš da će neke generacije promijeniti šprehu i to je istina. Samo buraz, ti ili bilo koji dotepenec, nikad nećeš moći kreirati takve šprehe. Samo oni koji su odrasli na ovom asfaltu mogu kreirati nove izraze tipa izraz za driblanje lopte protivniku kroz noge-"proturil mu je kroz gege" ili već spomenuto roštiljanje ili milion drugih.
Jednostavno, postoji ono lokalno i autohtono što te oblikuje dok odrastaš na tim ulicama. I to je upravo ono što mi u Zagrebu zovemo purgerajem.
Govoriš i o ljubavi. Normalno da je ljubav osnovni kriterij, ljubav prema gradu mislim, ali nije i jedini.
Upravo zato što je ljubav toliko važna rekao sam da mi je od onih koji se purgerštinom diče i kite a zadnji su primitivci i truju ovaj grad svojim primitivizmom, nebrojeno puta draži svaki onaj zagrepčan dotepenec koji voli ovaj grad.
Mene fakat bude sram kad se nađem u blizini primitivaca, i nije da ih nema. Ali kao što rekoh, purgerština ne opisuje kvalitetu nekog čovjeka. Sory, možeš bit i Mahatma Gandhi i preselit se u Zagreb pa opet nisi purger brale. A možeš bit i purger primitivac. Ja sam samo apelirao da je purgerština nešto što postoji, to je bogatsvo ovog kraja, njagova tradicija, produkt njegovog asfalta i klupica, Dinamovog sjevera, haklova na Klaki, Tuškancu, u Utrinama na Centrali, Rudešu, staroj Trešnjevki...etc...etc... i ja sam na to ponosan. Pa jesi ti kad gledo Smogovce? Gdi ti tu vidiš govneta Bandića? Jesi kad čuo za Zeku ili Bubala, legendarne likove sa Maksimirskog zapada?
I sad mi je jasno zakaj je tvoja potraga bila bezuspješna. Ti si jednostavno malo pobrkao stvari. Ne kužiš buraz. Purgeraj možeš naći jedino u ljudima, ne na špici ili u Maksimiru.
Muzika?
Nemoj me nasmijavat...
Pa evo ti Pipsi! Osim toga, nije svaki band iz Zagreba purgerski band!
Govoriš i o Osijeku. Drago mi je da si skužio koliko sam ga zavolio, to je fakat istina. I djelomično se smatram osječanom, to je također istina, kad dođem tamo fakat mi je ko doma. Ali ako bi mogao povuč paralelu, ne osječam se Esekerom ili kako got želiš nazvati autohtonog legu. Možda bi Hadzo tu mogo pomoći! :-)
Nisam to...niti ću ikada moći kreirati neke osječke šprehe.
Kad smo već kod Osijeka, tamo sam se naj jače osječao kao purger, upravo zato što nisam bio na svom terenu a ostao sam svoj. I nemogu ti opisati koliko me svaki put razgalila spoznaja da to nije bila prepreka tome da tamo steknem predivne prijatelje. Garantiram ti, ja bi svakome ko dođe u Zagreb u startu pružio to isto.
Uh...dosta.

sadrzaj je izmijenio/la - Gospodnetić u 04.06.2004 u 21:59:01

Nema razloga strahu za moje razumijevanje i isto tako ne boj se, čitam postove, pažljivo.
Govoriš o kriterijima, a jedini kriteriji koje navodiš su opisi pojedinih generacija Zagrepčana, a ne purgera kao takvog.
Zar ti stvarno misliš da su iste legende, ista špreha ili bilo što slično oblikovalo purgera prije sto godina, da ne idem dalje a mogao bih i bliže, i tebe. Ako je Matoš bio purger, a druge stvari su ga oblikovale nego tebe, onda je jedini zaključak da je purgeraj nešto promijenjivo, što se spontano mijenja baš pod utjecajem novih govora, običaja itd... koji dolaze u Zagreb i miješaju se za Zagrebom, te stvaraju novi Zagreb. Jedino konstantno i stalno u purgeraju je ljubav prema Zagrebu i zato je to jedini svevremenski kriterij purgera.
Kad govoriš o kreiranju zagrebačke šprehe onda pažljivom čitatelju tvog posta ne može pobjeći isključivost u kojoj si uzimaš za pravo da samo ti i drugi rođeni u ovom gradu imaju pravo oblikovati njegov izražaj i grad u cijelini, što je samo jedan besmisleni izričaj ksenofobije, jer ni ti ni ja nećemo određivati kako će ovaj grad jednog dana govoriti. Taj govor će vjerojatno proizaći iz mog i tvog govora, a još vjerojatnije iz govora moje i tvoje djece.
Ja sebe ne smatram dotepencem(tu sam skoro jednako dugo koliko sam bio i u drugim gradovima u kojim sam živio, a samo godinu manje nego u gradu u kojem sam rođen), ali se ne smatram ni purgerom zato što sam bio prestar da me Zagreb u većem dijelu odredi iako me je definitivno odredio.(pri čemu je moj govor preuzeo ponešto iz Zagrebačkog)Možda sa vremenom postanem više purgerom.
Sve u svemu grad će biti baš onakav kakvim ga njegovi građani stvore, a to znače i oni rođeni u Zagrebu i oni koji nisu rođeni u Zagrebu.
P.S. Tek nedavno sam prvi put gledao smogovce i bili su mi ok ali ne nešto ekstremno dobro. Možda sam bio malo prestar.A, što se tiče zagrebačkih haklera(mislim na mali nogomet, možda ti misliš na košarku?), jedan sam od njih. Usuđujem se reći da sam jedan od sitnih kotačića koji određuju zagrebački hakl i ne vidim fakat ništa loše u tome. Ne oduzimam nikom drugom pravo da ga određuje.


sadrzaj je izmijenio/la - gargamel u 05.06.2004 u 00:29:32

gle buraz, možeš doć na papuu novi gvineju, zavolit je više nego išta, dat se skoz u nju, ostavit svoje kosti tamo, lit znoj i suze, al nikad nećeš bit papuanac. šta ne znači da je bit papuanac ili purger nešto samo po sebi dobro ili loše, tj bolje od bit dotepenec. ak voliš grad, isti je kurac jesi li purger il nisi. bitan je odnos i to je sve.

Opet me ne čitaš buraz.
Nisam si ja uzeo za pravo to što ti govoriš, već odavno smo konstatirali da Zagreb nije grad samo purgera, ima utjecaja od svuda i svakuda, no za moj pojam to nije purgerska špreha. Ponajmanje sam ksenofob...glupo se uopće opravdavati.
Ja samo razlučujem ono što je autohtono. I garantiram ti da bi i za sto godina, da me sad netko zamrzne pa odmrzne onda, skuzio kaj je to autohtono. Ili još bolje, da me netko vrati tih sto godina unazad, puno bi bolje razumio tadašnji govor nego ti vjerojatno. Jer mi je i baka tako pričala. Jer imam to u uhu.
Električar govori o ljubavi. Ja se slažem majstor, to bi mogli postavit kao kriterij kvalitete nekog čovjeka. Ali to te ne čini pugerom. Kako ne razumijete da govorim o tradiciji. Nekad nije bilo toliko došljaka, postojalo je samo ono autohtono. Danas je to autohtono u manjini. Al tu je i da se prepoznati, jos uvijek. Zagreb je odavno nešto puno kompleksnije od toga, to je sasvim ok.
Ja mogu voljeti more više od polovine Dalmatinaca. Al to me ne čini Dalmatincem!
Ako opisujemo lokalnu tradiciju, ljubav tu nije nikakav kriterij! Al mi koji smo odgojeni u takvom duhu, trebamo ju njegovati i dalje. I ne trebamo se sramiti svog naslijeđa. Sve ove lokalne legende i uspomene samo su dio povijesti onog našeg-zagrebačkog.
Da ne pričamo o tome da bi fakat bilo ok da nam je gradonačelnik neki domaći dečko. Barem ponekad. Pa kaj je tu loše?

pa to sam ja i reko.

Ja sam se pozvao na dio u kojem govoriš da niti ja niti bilo koji drugi dotepenec neće kreirati Zagrebačke šprehe, a sa tim se ne slažem. Sigurno ne govorim sa namjerom da kreiram šprehe, ali ja sam jedan od ljudi koji žive u zagrebu, a moji klinci će preuzeti nešto govora od mene, nešto od učiteljice, nešto od prijatelja itd... a smatrat će se purgerima i bit će to po mom mišljenju, a njih govor će biti govor purgera.

Osim ako misliš da moji klinci neće moći biti purgeri jer ja nisam rođen u Zagrebu. Onda bi došli do onog pitanja koliko generacija je potrebno?
A, elektro. Ja jesam međuostalim zagrepčanin-tu sam doma. A, da sam doma u nekom gradu Papua gvineje, ne bih tvrdio da sam po nacionalnosti papua gvinejac, ali bih bih tvrdio da sam građanin nekog grada. Nacionalnost je nešto drugo nego građanin nekog grada.
sadrzaj je izmijenio/la - gargamel u 05.06.2004 u 12:57:52

E da. Što se tiče purgera, razumijem šta želiš reći gospon i kužim. Potrebna je određena Zagrebačka tradicija koja te oblikuje da bi bio purger(razlika purgera i Zagrepčanina). Ipak, mislim da je ta tradicija vrlo promijenjiva i da se mijenja međuostalim pod utjecajem dotepenaca.

buraz, nisam ja govorio o nacionalnosti. razlika je bit purger i bit građanin grada zagreba. žišku?

Niti sam ja govorio da sam purgera. Samo mi kriteriji purgerstva nisu jasni. Zašto jedni Zagrepčani jesu purgeri a drugi nisu. Na kraju smo došli do toga da su purgeri oni na čiji je razvoj ličnosti Zagreb bitno utjecao i time otvorila vrata purgerstva svima pa i onima koji nisu rođeni u Zagrebu ali ih je Zagreb svojim specifičnostima oblikovao tokom života u purgere. Osim toga sam ti samo ukazao na razliku između nacije i stanovništva grada.

Gdje je rodjen Holjevac?

stari, vjeruj mi, ja sasvim dobro znam razliku izmedju pripadnosti određenom narodu i pripadanja gradu odnosno zemlji (isti kurac). al si me pogrešno iščitao.
i da, razlika je bit purger i bit zagrepčanin.

Koliko znam nije rođen u Zagrebu, ali sam uvijek pretpostavljao da je purger, čak što više arhetip purgera. Ako se drugi slažu s tim da je purger onda to potvrđuje moju teoriju u jednom dijelu, tj. da i osobe koje nisu rođene u Zagrebu mogu biti purgeri.
Drugi dio moje teorije je da se Holjevac bitno razlikuje od današnjeg purgera.

Dobro, nije bitno gje je rodjen. A mozda je, pak, bitno! Jer nit je Holjevac, NAJVECI GRADONACELNIK ZAGREBA (jeste li vidjeli njegove studije Zagreba), nit je Toso Dabac, nit je Johnny rodjen u Zagrebu.
A ucinili su Zagreb Zagrebom...
Purgeri moraju bit svjesni da su purgeri, jer mi to nismo, tj. oni koji su dosli u grad. Ne, Gdnetic, kad bi legende cekale da se ispricaju djeci - propale bi, bojim se. Legende se pricaju dotepencima, zato i prezivljavaju, hvala Bogu.
Npr, Gdnetic, znam da si mami kupio Edu. To su price, na kraju krajeva, iz njezinog kvarta, iz tvog kvarta, sa toliko poznatim opcim mjestima... Jer Edo zivi u Novom Zagrebu. A Edo je ko klinjo, kao mali musavi Bosanac, doselio u Dubravu iz Livna... Kino u Cerskoj mu je bilo cijeli svijet, poslije je odselio u Novi Zagreb, bla, bla, itd.
Purgeri trebaju dotepence, jer si purger ne moze priustiti distancu od stvari koje gleda cijeli zivot niti mu je Zagreb tako bljestav, jer je purger na Zagreb navikao, kao i na vlastiti jezik. Naucio je Zagreb i grunuo mu je na usta cim je poceo pricati... S druge strane, dotepencu upravo to fali, ta prisnost, potpuni osjecaj pripadnosti, a mozda cak i malo ponosa, jer zivi tu. Dotepenac zna kako su krhke takve odrednice, kao geografske ili neke druge... Sjedim neki dan na kavi i dva mladica iz Dubrave se prepoznaju da su isli u istu osnovnu skolu, da je ovaj branio za B razred, a da je ovaj isao u C kod one odvratne raske... Ja sam pucao popola dok sam ih slusao. Nazalost, igralistima iz djetinjstva ja vise ne prolazim. Fali mi to, itekako.
Gargamele, ono sto ti Gdnetic zeli reci, jest da je tvoja prica o trazenju purgera malo... hm, atraktivno napisana, no, bojim se, malo pateticna, brate.
Znam obojicu i meni ja najvaznije da se sva trojica vrlo ugodno osjecamo npr. u starim Krovovima i da cijenimo takva mjesta zbog-znate-vec-cega. Subota dopodne, lijepo vrijeme, pust Gornji grad, moji prijatelji i ja na kavi u Krovovima, e, to je moj Zagreb.
Kao sto je i bio onda kad sam isao na posao u Palmoticevu, a policija je stajala u kordonu u Jurisicevoj. Jedna mlada majka sa kolicima i malim djetetom je zeljela ici - kuci. Kreteni je nisu pustili. Popizdio sam i svom silom sam navalio na probijanje kordona, zajedno sa s ostalima... Nazalost, onaj drugi kordon, pred Trgom, nismo uspjeli probiti. Tamo su bili vec oni s kacigama.
Ipak, ona majka je svoje dijete ipak uspjela odvesti kuci. Stanuje u Jurisicevoj preko puta poste.