Forum

ništa mi tijekom pohađanja gimnazije nije bilo tako mrsko kao lektire. one u prvom i drugom razredu su još bile podnošljive zato što nisu bile jako opširne, ali zato smo morali pisati opširne dnevnike čitanja i patit se s heksametrima (primjer: "Srdžbu mi, boginjo, pjevaj Ahileja
Peleju sina") i ostalim teškočitljivim književnim djelima kao što je npr. "judita". pored toga, razdoblja koja se obrađuju u 1. i 2. razredu nisu baš pretjerano zanimljiva prosječnom suvremenom čitatelju. u trećem razredu su mi definitivno prisjele. tad su došla na red zahtjevna kingsize djela ("ana karenjina", "zločin i kazna","u registraturi"...) koja su oduzimala masu vremena koje se moglo bolje iskoristiti. dnevnike čitanja smo i dalje morali pisati, ali, na svu sreću, ne tako opširne kao prije. ni u četvrtom razredu nisam bio baš oduševljen programom lektira, ali bio je bolji od onog u trećem. ako
ništa drugo, čitali smo "proljeća ivana galeba" vladana desnice, a to je jedan jako lijep roman. zahtjevan, ali prekrasan. pavličićeva "koraljna vrata" isto nisu loša.
ja, inače, volim književnost i gušt mi je čitati knjige po vlastitom izboru, ali kad sam trebao neko djelo pročitati zato što će me netko ocjenjivati iz toga, užitak u čitanju bi se smanjio, a katkad bi potpuno nestao. stoga smatram da je čitanje svih tih silnih lektira kontraproduktivno jer dok čovjek sve to obradi prođe relativno puno vremena, a gradiva iz ostalih predmeta se svakim danom sve više nakupljaju. koliko sam primjetio, lektira nije razvila ljubav prema književnosti u onim osobama koje ne vole čitati u slobodno vrijeme, a ako i dalje bude ovakva, neće ju nikada ni razviti.
jedini pozitivni pomak koji sam primjetio je povezivanje starijih razdoblja s novim autorima koje je učinjeno u nekoj novoj čitanci, ali
ne sjećam se više je li ministarstvo tu čitanku odobrilo.

ajte sad malo vi.
sadrzaj je izmijenio/la - arhimed u 18.01.2004 u 03:41:41

imaš pravo, ja sam počeo uživati u čitanju knjiga tek nakon prestanka pritiska s lektirama.
doduše, u školi sam išao u potpunu krajnost, jer sam odbijao išta čitati od lektira. pa sam skoro i pao razred. jedva sam se izvukao s nekakvom dvojkom iz hrvatskog.
i još nešto: pošto se tramvajem vozim na posao, otkako sam shvatio da dnevno gubim po sat vremena buljeći kroz prozor i nervirajući se što tramvaji prometuju puževim korakom, uspio sam pročitati na desetke knjiga. i to sve u zadnje 3-4 godine. samo u tramvaju. i to ne svaki dan, zbog gužvi kada se uživa u razno-raznim miomirisima.

Kod nas je bilo ultrazanimljivo. Naime, imali smo veoma labavu profku iz hrvatskog.
Otprilike ovako:
...lista po imeniku...
"xy, jesi pročitao lektiru?"
"Paaaaa...djelomice?"
"Dobro, koliko to djelomice ?"
"A jeenooo triest posto."
"A pa dobro je to. XZ, jesi ti pročitao lektiru..."

Najžešće su mi bile rasprave. Više gotovo nitko nije čitao lektiru, samo one glupave vodiče. Ali kad se razgovara o djelu, onda je debata. Trideset ljudi žučno kontrira jedan drugome o knjizi koju nitko od njih nije pročitao. A profka dijeli petice.

Ono što sam pročitao od lektire nikad nisam pročitao (osim, možda, Hamleta) u vrijeme kad je to bilo predviđeno. Sve samoinicijativno. Blentav je taj program, al ostavlja puno slobodnog vremena za zajebanciju, tako da se ja nisam žalio.
Sad na faksu koji mi se 100% sastoji od čitanja obimnih ne-književnih tekstova, organizam mi nakon dana predavanja i učenja odbija bilo kakvo teže štivo od novina i neta. Al uspijem ugruvati par knjiga u vikende i raznorazne pauze.

offtopic...sorry nisam htio otvarat novu temu...treba li bi mi hitno adresa i telefon "Fraktura" d.o.o. knjizevnog nakladnika.mozete mi to poslati na mail ako necete spamati forum.hvala.

ja sam lektire obozavala. imala sam super profesoricu koja nije sljivila za gramatiku, vec se uglavnom posvecivala knjizevnosti. znali smo imati genijlane rasprave na satima knjizevnosti. to su mi jos uvijek najdrazi gimnazijski sati (bar sto se nastave tice). i mislim da je citat lektire jako bitno. u pravu ste da covjek uglavnom zavoli neke stvari tek kada sam dodje do njih, al ima nekih koji nikad ne pocnu citati ili ne bi nikada poceli da nisu morali u skoli. ima klasika ili nekih standradnih djela iz moderne knjizevnosti koje se jednostavno moraju procitati.

E, lektire. Od lektira mi je ostala trauma. Dakle krenem ja u prvi razred gimnazije, a u osnovnoj školi nismo imali lektiru (luda profesorica - pisali smo beskonačne sastavke i gramatičke testove). Prva lektira - Odiseja. Žena prije sata kaže:"Naći ćemo nekoga sa malo manje potpunom lektirom, pa ćemo o njegovoj lektiri razgovarati i nadopuniti je svojim znanjem." I tako ide ona okolo i vidi mojih pola stranice male bilježnice o Odiseji i zgrozi se pa kaže:"Ti ćeš čitati. Pročitaj svoju bilješku o piscu."
JA:"Homer, slijepi starogrčki pjesnik, napisao Ilijadu i Odiseju."
U razredu muk. I onda ja kažem - "E sad me nadopunite".
Ljudi se čak nisu ni smijali od šoka. Krenulo je 15 minuta rasprave o Homeru pa opet ja: "Sadržaj: Odisej se vraća iz rata na svoj rodni otok i putem doživi mnoge dogodovštine."
Opet tajac. I tako sam proveo dva školska sata šokirajući ljude koji su znali kako se piše lektira. Al dobra stvar u svemu tome je to da je to jedini sat lektire na kojem mi nije bilo pakleno dosadno :)

Kako sam u srednjoj skoli veliku vecinu vremena trosio na pisanje... dosao je trenutak u kojem sam se odlucio odluciti izmedu davanja jaceg naglaska na prirodno matematicke predmete ili na drustveno humanisticke.
i odlucio sam se za potonje.
lektiru sam citao ako sam imao vremena. ocjene su me najmanje zanimale od svega pa sam knjige koje nisam uspio procitati citao preko ljeta.
i bas je bila guba lektira> my favorites: 1. goethe faust 2. zola germinal 3. baudelaire cvjetovi zla 4. flaubert madame bovary 5. grcka mitologija
od domacih bih izdvojio samo dubrovacku trilogiju
ne a pazi ovo, prof. iz hrvatskog (she) pita ivanu da koji su dijelovi dubr. trilogije a ivana kaze: prvi, drugi i treci...

:)

@, ovo me podsjetilo na jednu zgodu sa sata hrvatskog jezika.
taman dan-dva nakon što su teroristi u moskvi zarobili ljude u kazalištu (to je bilo u jesen 2002., op.a.), dogovaramo se s profesoricom hrvatskog jezika oko odlaska na jednu predstavu. i, naravno, neko je u šali rekao kako su kazališta postala opasna po život te da nam je bolje ne ići na predstavu, a na to je jedna ženska iz razreda potpuno ozbiljno rekla: "pa šta? kad umreš u kazalištu, ni ne osjetiš da si umro." LOL

možda ne djeluje smješno kad se čita s ekrana, ali mi smo popadali sa stolica od smijanja.

Sjecam se, prva lektira je bila "Patnje mladog Vertera". Profesorica Bajagic otvara dnevnik i pita:
"Jeste li procitali knjigu?"
Svi uglas: "Jesmo!!!"
Uz zao osmijeh, razrednica krene po redu...
Postavi ti jedno pitanje da vidi jesi li PROCITAO knjigu.
Razred u nevjerici... Prozove te, ustanes, pita te, sutis, sjednes i vec si fasovao keca.
Tako i ja (uvijek oko 30. mjesta) dolazim na red...
"Sagadin, i ti si, dakle, procitao "Vertera..."
"Naravno.", odgovaram drhtavim glasom...
"Dobro, onda nema problema. Reci mi KOJE JE BOJE LARINA VEZICA NA RUKAVU, KAD JU VERTER PRVI PUT VIDI?"
"..."
"Sjedi. Jedan."
Nisam mogao ne prijeci preko njenog zadovoljnog glasa... Pobunio sam se, prvi, kao i uvijek...
"Ali, to nema smisla, drugarice profesorice. Nije stvar u tome, vec u osjecajima, atmosferi, emocijama..."
"A jel ma nemoj... E pa, zutokljunac", otpovrnu ona, "upravo se O TOME radi. Mladi Verter se raspolovi, kad vidi Laru prvi put, a ti se nisi u stanju sjetiti niti najobicnije trivije... Uostalom, rasprava je zavrsena."

I tako je krenuo rat.

Citali smo ko ludi, sjecam se, pukao sam "Tihi don" za dva tjedna, znao sam naizust koliko su jarebica ulovili na selu, dok su bili u lovu. Vjerovatno se sjecate, zar ne... he he he...

Nije trebalo puno da se naviknemo na TOTALNO citanje. Svaka slika, detalj, rijec... bila je vazna. Jer i JEST vazna. Nikad necu zaboraviti kad sam procitao Sudetin "Mor" ili "Glembajeve"... Nisam mogao spavati. Poslije "Latinovicza" imao sam poriv da cistim blato s cipela. O Dostojevskom necu ni govoriti... Bila je to poslastica za mlade umove, koje je trebalo zaintrigirati... Krenuti na njih djonom, pa nek se snalaze.

Btw. ja sam svoju peticu zakljucio do kraja zivota (citiram profesoricu) kad sam nevino upitao:
"A zasto se, kvragu, knjiga zove ZLOCIN I KAZNA, kad Raskoljnikov mazne DVIJE osobe? Cemu ta jednina kad je u pitanju mnozina?"
Takodjer, odnos se promijenio... Ostro sam protestovao zbog citanja romana "Majka hrabrost" Bertolda Brechta. Meni je to besmislena, neistinita i glupa knjiga, vristao sam tad. Profesorica je to uvazavala. Imao sam pun rukav argumenata.

I dan danas se sjetim strasne profesorice i izvrsne razrednice Bajagic i zahvalan sam joj do groba.
Jer, ljudi moji, ja ZNAM, pa zato i VOLIM citati knjige.

evo na primjer ja mrzim lektire.općenito mrzim kad neko nameće taj standard, kao, ovo je dobro, to je struka valorizirala.meni je dostojevski smeće.jebiga. ne paše mi. patnje mladog werthera su mi jedna od najdosadnijih knjiga koje sam pročita.
inače, ne vidim previše u tom smisla, u tzv. razvijanju dobrog ukusa.
ljudi nisu jednaki, različiti su, i, ako se muzici i knjigama i filmu, može pripisat nekakva značajka to je da oni približno daju sliku senzibiliteta neke osobe.
i ako neko voli thompsona i škoru, ja nemam ništa protiv, to nije loš ukus, al ja se s takvim osobama neću previše družit, zbog toga jer mi njihov senzibilitet ne paše.
a s nekim ko voli tomića (to sam stavijo najviše da raspizdim vladu i dju) i jergovića i tolkiena, i voli radiohead i pipse i mogwai i haustor, i obožava magnoliu i mikea leigha, vrlo je vjerojatno da ću se skompat s takvom osobom.
eto.
od lektira rulaju marinković s kiklopom-pročitam ga otprilike jedanput godišnje, tam od svoje dvanajste...zola i germinal, cesarić je legenda i jedan od rijetkih koje mogu čitat pesnika...a sad su i kamova počeli stavljat u čitanke.

Dostojevski smece?
Ne snalazis se medju troimenim Rusima, tovarcicu?
A?
Tako reci.

fjodor je smeće.smeće.turgenjev je smeće.tolstoj je smeće.lektira je smeće.
bulgakov rulz.
čehov rulz.

Cute i lektira.
Ko da dijete tjeras da nosi vrece cementa.
Samo ti pljuckaj, mali. To je zdravo.
Vidim, krenuo si s Harry Potterom.
I to je zdravo.
Prvo nosis malo cementa, pa onda puno.
Kad to obavis, javi se da ti objasnimo sta je to - ARMIRANI beton.

hehe, vlado ti ga bas zabetonira. zivila lektira i rusi na tristo strana u prosjeku!

stari moj, ja čitam od 4 godine.ne treba meni cement ni rusi.
i ko si ti ili bilo ko da mi govori šta je dobra književnost.


ukratko:ne seri

ova vladina prica sa profesoricom koja je voljela detalje i poklonjala im paznju koja im pripada me podsjetila na jednu zgodnu pricicu kada me je skolski drug sa svojih osamnaest punih entuzijazma nazvao i rekao da nije prosao audiciju na akademiji scenskih umjetnosti. htio je studirati reziju. sve je bilo napola ok dok ga nisu upitali je li citao camus-ovog stranca. on naravno sasvim samouvjereno odvrati da jeste. onda su ga pitali koju je boju haljine imala marija kad ju je m. prvi put vidio. nije znao odgovor. pizdio je na telefon i derao se kako nisu normalni i kako postavljaju nemoguca pitanja. ja sam kroz osmijeh procijedila crvenu na bijele tufne. mislim da sam mu poslije neko vrijeme strasno isla na zivce. ne sjecam se vise boje haljine al mislim da sam bila u pravu.

Ne serem, malo kenjam, a to nije isto.
Uglavnom, ti si prvi poceo s ocjenama.
Uostalom, vise muda treba da za nesto kazes da je dobro, nego da je smece. Mislis da nije tako?

Za danas bi bilo dosta. Idemo spavat. Ping-pong se nastavlja...

slažem se vladika.

sve je ok.

moje druženje sa lektirama moglo bi se podjeliti u tri perioda.
1-4 razred osnovne škole, kad sam mora da čitam, htio ja ili ne.
5-8 razred osnovne škole, kad skoro niko nije čitao lektire, već svi su nabavljali prepričane lektire od starijih i onda to prepisivali kako bi prikazali domaći zadatak učiteljici.
1 razred srednje škole i nadalje. odjednom sam dobio veliku želju da čitam lektire. pa čak lektire mi nisu bile dovoljne. glavni "krivac" je bio moj profesor makedonskog i samo njemu specifični pristup predavanjima. tenks tiho!

On je čuvar vremena, jahač mokrih valova...
Kao poštar lakog sna, on u snove dosurfa...

Kiklop, da, zaboravio sam. Bio sam odusevljen tom knjigom.
Meni su inace satovi hrvatskog bili najzanimljiviji bas zbog rasprava. Evo sad se pokusavam sjetit' i ne mogu se... niti jednog puta kada sam odgovarao lektiru. Ne mogu se sjetit' ni da je netko drugi odgovarao lektiru. Niti jednog pitanja... Pa koji mi je vrag?
Kaj ja znam. Ja sam se full izvlacio. Jaaako izvlacio. Na zadacnice uglavnom sa svojim razmisljanjima. I ono aktivnost na satu u raspravama. Covjece kako sam se ja izvlacio... Grozno nesto.
Mislim da se sjecam onog Cice Goriota. Nesto da sam trkeljao. Onaj pansion pa kao oni katovi koji simboliziraju staleze i kako taj cica pada na drustvenoj ljestvici a one ga njegove kceri 'cijede kao limun.' Al' ne sjecam se kak je zavrsio. Mislim da je umro. A kceri? Jel se netko sjeca?

mi na satovima hrvatskog nismo morali odgovarat lektire.neg bi svaki tjedan, ko stigne, trebali obradit po jednu knjigu.naravno, ja sam svaki tjedan bio spreman, iako je profka rekla da bi trebali samo jednanput u mesec dana i da se sami dogovorimo ko če štta.
a bilo je kewl na lektirama iako su knjige uglavnom bile loše.
e, a u kod dostojevskog mi je super ak se vladimire sečaš, znaš ono kad stari marmeladov pogine...pa raskoljnikov staroj marmeladovoj da neku lovu, jer jebiga, jedna čer joj se kurva (zločin okoline moj kurac!to je teza koju bi se dalo pobijat al mi se fakat ne da) a ima breme klinaca poi kuči i tak, muž je zarađivo i sad je ona švorc i onda on joj da tu lovu i kaj sad kurva pijana napravi!? kaj molim te lepo napravi!?!?kurvetina napravi eštafe, speče jebene palačinke za karmine, sam što janje ne zavrti na ražnju...i kroz par dana deca opet gladna.e to je skinujo taj slavenski mentalitet do jaja.
ostalo mi je fakat bed.
(što ne znači da to tebi ne treba bit super.pače)

OK, iduce pitanje:
jel Raskoljnikov hrabar ili nije?

kad smo imali sat "zločina i kazne", jedan momak iz mog bivšeg razreda je rekao da on misli da je stara lihvarka bila zločin, a da je njezin ubojica raskoljnikov njezina kazna.

zanimljiv point of view.

je...al ne kad ubije babu.onda je samo zbunjen.na kraju je hrabar.al on je ionak lik od kurca.hehehehe...

on tek u Sibiru sve skuži, ili gdje je već taj logor.
sve do toga je - bijes.

dvije godine kasnije..

mi nismo trebali čitati zločin i kaznu, nego nam je profka nabavila kazetu pa je cijeli razred to gledao u školi. buahaha
zločin i kaznu sam čitala godinu ili dvije ranije. znam da sam ono odvratno crveno lektirsko izdanje furala po tramvajima. svih 700 ili koliko već stranica ima.

znam sa su mi rusi bili jako kul, a najviše me se dojmio ljermontov s junakom našeg doba. znam da sam neke dijelove te knjige znala napamet. i ne mislim onak jedna rečenica.
to isto nismo imali za lektiru iako smo po gradivu radili ljermontova.

.
pusa lurkerima

e kad ides u strucnu srednju onda je to sve malo ljepse.
pa smo umjesto lektira imali odlaske u kazaliste (ok naravno da je profa zaradjivala na nama jer je karte prodavala po visoj cijeni neg sto je na njima pisalo i naravno da je bilo bezveznih predstava al nikog nije bilo briga).
no odradili smo mi i neke lektire i profa je bila okej. raspravljali bi o knjizi, nebi pisali nikakve kurcheve dnevnike chitanja. a zlochin i kaznu smo takodjer gledali film (koji mi je bezveze).
meni je bash krivo kaj se za lektiru ne stave uz nezaobilazne klasike i nesto malo ucenicima zanimljivije, modernije, kajaznam. mislim da tu nema nis loshe, samo se moze postichi pozitivni rezultat, veca zainteresiranos mozda i tako. bolje to nego glupe filmove na nastavi gledati.
ma...

u italiji se program lektira mijenja svakih nekoliko godina baš zato da bi učenici pročitali neke novije, njima zanimljivije knjige koje bi ih mogle zainteresirati za književnost i/ili pojačati interes za istu. jedno vrijeme je čak i jergovićev "sarajevski marlboro" bio na popisu lektire.
nama će trebat 200 godina da dođemo do tako revolucionarne ideje. do tad će jadni tinejdžeri muku mučit s marulićevom juditom i grčkim epovima. nemam ništa protiv tih djela, ali koga to danas zanima?
sadrzaj je izmijenio/la - arhimed u 14.03.2006 u 00:53:31

e to je super.