|
|
kazem ti - kikici u parku!
i nije da bas mozes izbjec - svuda je! a traje vec pun kurac pa na kraju popamtis i imena (i to JA koja ih nikako ne pamtim). evo, bas me zanima dju, koja nema tv i imala je pametnijeg posla ovih dana (ja npr. nemam novine pa svejedno znam da su u svima), mogu se kladit da su i rodilje pricale o tome, a ona osluhnula. ne mozes pobjec. nemas se sta pravit. jednostvano je svuda. a na novoj mi se cini da im je to 20 sati prgrama. napor.
ali anketa....eeee, nemrem vjerovat. dajte, de, bas me zanima koliko ce ljudi glasat. stavite onaj neki 'ukupan broj glasova' (ako nema) pa da vidimo
|
|
|
kako sam sretna da se konačno i ja mogu referirati (također intelektualna riječ) na temu neke teve emisije. naime, u bolnici sv. duh nemaju dovoljno posteljine da bi pacijentima mijenjali svaki dan (a nemate pojma koliko žudite za čistom posteljinom kad ste 23 sata dnevno u krevetu), ali zato svaka bolnička soba ima teve.
ja si ponijela knjige za čitat, a na kraju ih gotovo nisam ni otvorila, gledala sam sve kronike, meridijane, zemlje nade, uklete marijane i story super nove. jebote, to je droga. prvo, bila sam supersretna što konačno i ja vidim ono o čemu novine pišu, frizerkice raspravljaju, intelektualci bljuju, tinejdžeri sa zastojem u razvoju sanjaju...
drugo, zgražavala sam se, škoro, vlatkica, berend... ti komentari, dijalozi, gledaš i ne vjeruješ... hiperfeminizirani dečkići, nadobudne curke, podivljala rulja...
sve mi je strašno, a sve sam gledala.
to je kao kad ste ko mali raskrvarili koljeno i imate gadnu krastu, pa je stalno čačkate iako vas boli i neugodno vam je.
znate da škodi a ne možete si pomoć.
ništa, samo sam zaključila kako je neimanje tevea u vlastitom domu jedna vrsta intelektualne dijete: ne skuplja vam se salo na mozgu.
|
