|
|
Sve je pocelo jos u srijedu.
Groblje se zashareni, a po noci pocne jace svijetliti.
Ljudi naviru u potpunom kaosu, kao da je im je to kraj svijeta. Guraju se ko pingvini i ljubomorno sa trulexicama glancaju grobove svojih najmilijih...
I strasno mi idu na kurac.
Ne biste vjerovali, da svaki covjek ulozi barem 10% te energije u odnosu sa zivima, svijet bi bio divno mjesto.
Ali ne.
Evo ih, jednom godisnje, da operu savjest, jer ne dolaze nikad. Bas nikad. Ma boli njih kurac za te grobove. Ovo nije dan mrtvih, ovo je dan zivih.
A ja i moj pas?
Ah nista, sacekacemo da se sve slegne, da odu ljudi koji ce ostaviti nase groblje kao svijetleci objekt koji se i sa Mjeseca valjda vidi.
Sacekacemo da odu, a onda cemo nastaviti obilaziti zapustene grobove na koje niko vise ne dolazi... pa cak ni ovim "mrtvim" danom.
I dobice paznju, ti zaboravljeni mrtvaci, i to svakog dana, a ne samo ovog... mrtvog.
|
|
|
potpuno se slažem s tobom. 
meni je to isto prejadno.čovječe,tzv.aranžmani za grobove su se danas prodavali po min. 180 kuna, a prosjek 400! alooo,pa kaj je tu katoličkog? bdw, baš čitam nitzscheovog antikrista.
ostadoh dosljedna sebi,nisam išla danas uokolo palit plastične lampaše.mislim na drage mi pokojnike (bar u ovom fizičkom djeliću svemira) svaki dan i trudim se biti što više s familijom i prijateljima.
ma, v. fakat si to dobro napisao.. 
All animals are equel but some animals
are more equel than others
|
|
|
vec godinama izbjegavam tu gnusnu obavezu. gnusnu zbog onog dijela o 'moranju' i guzvi.
obozavam groblja, volim setat po njima, nije da toliko gledam imena i spomenike, jednostavno volim ozracje. sad kad razmisljam o tome, mislim da je to mozda zato sto se onuda ne mota previse ljudi, što meni, koja ionako ne znam s ljudima, kako se s njima ponasat ili razgovarat, najvise odgovara.
moja mama, za razliku, smatra da su tradicije tu s razlogom i uziva u njima, bolje receno, davi nas s njima. moji su obavili to jos prije mjesec dana, baka se zalila da je mama glancala do besvjesti. ali moja mama to radi i sa zivima. jedini problem je sto mi zivi imamo svoju predodzbu glancanja pa cesto dolazimo u sukob. mrtvi joj barem sute.
ipak, ne mislim da je lose sto postoji taj jedan dan, podsjetnik. kao sto postoji npr. i dan zena, sto ne znaci da ostale dane na svoju zenu ne mislis, ali ovaj te dodatno podsjeti da budes pazljiv, ako ti se to u zurbi omaklo.
|
