Forum

"Ne čini li vam se da smo mi, rođeni sedamdesetih godina prošlog vijeka, formirani osamdesetih, oni koji smo, dok su nas učili o vrijednostima komunizma, trčali u bioskop da gledamo Top Gun, u kojem heroji kapitalizma imaju najbolje jakne, najveće motore i dobijaju najljepše žene – ne čini li vam se da smo napravili lošu trgovinu? Ono što smo kupili nije Top Gun, nego Top Shit. Do sada nam je moralo postati jasno: kupili smo najgori bofl. Pokazalo se da su jebenu Tom Cruiseovu jaknu sašila djeca u Pakistanu, da je američki motor spor, kvari se i puno troši, da američki nepobjedivi avion ne ide na kerozin nego na krv, da vojnici ginu u osvajačkim ratovima, i da njihove žene sa sitnom djecom u naručju, kada im stigne obavijest o tome da su im muževi herojski dali život za zemlju, uopšte ne liče na Kelly McGillis.

Odrasti u socijalizmu, a ostatak života provesti u ovome... Nije li to kao film koji počne sjajno, ali se ispostavi da je sve nakon početka bio – pad. Kao album na kojem je jedino što valja prva pjesma. Baš tako: kao ploča koju kupite zato što ste čuli savršen singl skinut sa nje, pjesmu koja tako mnogo obećava, da bi se na koncu pokazalo kako je sve što slijedi nakon te pjesme tek otaljavanje, gomila neslušljivog mediokritetskog smeća. Taj singl je prva pjesma i to je ujedno i jedina pjesma sa tog albuma koju ćete ikada poželjeti da je čujete opet. Takav život je kao plejlista koja počne sa London Calling, a završi sa Green Day i Beyonce.

Bačena para."

Andrej Nikolaidis

Smatram da je televizija veoma poučna. Svaki put kad neko uključi TV ja odem u drugu sobu da čitam.

Gručo Marks

“To the question ‘Is cinema an art?’ my answer is, ‘What does it matter?’ You can make films or you can cultivate a garden. Both have as much claim to be called art as a poem by Verlaine or a painting by Delacroix. If your film or your garden is a good one it means that as a practitioner of cinema or gardening you are entitled to consider yourself an artist. The pastry-cook who makes a good cake is an artist. The ploughman with an old-fashioned plough creates a work of art when he ploughs a furrow. Art is not a calling in itself but the way in which one exercises a calling, and also the way in which one performs any human activity. I will give you my definition of art: art is ‘making’. The art of poetry is the art of making poetry. The art of love is the art of making love.

My father [painter Pierre-Auguste Renoir] never talked to me about art. He could not bear the word. If his children chose to go in for painting, acting or music, they were free to do so, but they must never be pushed. The urge to paint a picture must be so powerful that it could not be resisted. My father said of Mozart, whom he worshipped, ‘He wrote music because he could not prevent himself,’ to which he added, ‘It was like wanting to pee.’ He considered that the mode of expression was unimportant. If Mozart had not made music he would have written poems or planted gardens.”

-Jean Renoir, My Life And My Films

DANIL HARMS - Sud Linča

Petrov sjedi na konju i drži govor masi o tome kako će biti ako na mjestu gdje je sada društveni park podignu američki neboder. Masa sluša i, očigledno, slaže se. Petrov nešto zapisuje u svoju bilježnicu. Iz mase se izdvaja čovjek srednjeg rasta i pita Petrova šta je to zapisao u bilježnicu. Petrov odgovara da je to njegova osobna stvar. Čovjek srednjeg rasta inzistira. Riječ po riječ, počinje rasprava. Masa se stavlja na stranu čovjeka srednjeg rasta i Petrov, da bi iznio živu glavu, potjera svog konja i zamiče za ugao. Masa se uzburkava i, nemajući drugu žrtvu, hvata čovjeka srednjeg rasta i otkida mu glavu. Otkinuta glava se kotrlja cestom i zaglavljuje u otvoru za kanalizaciju. Udovoljivši svojim strastima, masa se razilazi.

I need the sea because it teaches me.

- Pablo Neruda

yes!!! ♥

Genij nadživljuje Ljepotu. To objašnjava i naš uporni trud za pretjeranom obrazovanošću. U svojoj divljoj borbi za opstanak mi žudimo za nečim trajnim, pretrpavajući mozak tricama i činjenicama, a sve u ludoj nadi da ćemo tako sačuvati svoje mjesto u životu. Potpuno informiran - to je ideal naših dana. Ali mozak toga savršeno informiranoga čovjeka nešto je užasno. Taj je mozak nalik na staretinarnicu, nagruvanu prašnjavim čudovišnim stvarima, kojima cijena daleko nadmašuje njihovu stvarnu vrijednost.

Oscar Wilde

dakle, nesto najbolje sto dosad generalno procitah.
hvala!!!:)))

super je, da, meni se isto tako svidjelo da sam morao nekako taj citat strpat u diplomski :)

http://www.sarajevo-x.com/svijet/umberto-eco-ljudi-su-umorni-od-jednostavnih-stv...

procitajte prvi komentar dole.:ppppppppppppppppppppp

ne govori o zlu onome ko ti zlo misli, vece dobro mu ne mozes napraviti.
zarko lausevic

zasto lagati kad svi lazu, majko moja!
mani gotovac

''''Čovek nije drvo i vezanost je njegova nesreća, oduzima mu hrabrost, umanjuje sigurnost. Vezujući se za jedno mesto, čovek prihvata sve uslove, čak i nepovoljne i sam sebe plaši neizvesnošću koja ga čeka. Promena mu liči na napuštanje, na gubitak uloženog, neko drugi će zaposesti njegov osvojeni prostor i on će počinjati iznova. Ukopavanje je pravi početak starenja, jer je čovek mlad sve dok se ne boji da započinje. Ostajući, čovek trpi ili napada. Odlazeći, čuva slobodu, spreman je da promeni mesto i nametnute uslove. Kuda i kako da ode? Nemoj da se smešiš, znam da nemamo kud. Ali možemo ponekad stvarajući privid slobode. Tobože odlazimo, tobože menjamo. I opet se vraćamo, smireni, utešljivo prevareni.

- Ako je vraćanje cilj, čemu onda odlaženje?

- Pa u tome i jeste sve: vraćati se. S jedne tačke na zemlji čeznuti, polaziti i ponovo stizati. Bez te tačke za koju si vezan, ne bi voleo ni nju ni drugi svet, ne bi imao odakle da pođeš, jer ne bi bio nigde. A nisi nigde ni ako imaš samo nju. Jer tada ne misliš o njoj, ne čezneš, ne voliš. A to nije dobro. Treba da misliš, da čezneš, da voliš."

Meša Selimović, Derviš i smrt

odlično

I discovered that my obsession for having each thing in the right place, each subject at the right time, each word in the right style, was not the well-deserved reward of an ordered mind but just the opposite: a complete system of pretense invented by me to hide the disorder of my nature. I discovered that I am not disciplined out of virtue but as a reaction to my negligence, that I appear generous in order to conceal my meanness, that I pass myself off as prudent because I am evil-minded, that I am conciliatory in order not to succumb to my repressed rage, that I am punctual only to hide how little I care about other people’s time. I learned, in short, that love is not a condition of the spirit but a sign of the zodiac.

G.G, Marquez

Meni su mnogo puta nudili i u inozemstvu da u knjizi opišem posljednjih dvadesetak godina, ali prema mojem iskustvu to bi bilo uzaludno; uspomene kovati u zvijezde, jednoličnost, ponavljanje vježbi i treninga slaviti kao veliku viziju, pričati na veliko i široko da se sve kaže prije nego što se pozornica isprazni? Vjerovati da nas netko sluša? Da nabrajamo pustolovine po hladnim šumama i snježnim obroncima? Zabluda je da se nekoga može dirnuti svojim razmišljanjima ili nevoljama jer živimo među ljudima kojima se odveć žuri. Samo da ništa ne doznaju o sebi, a nekmoli o drugima. Vjerovati u ovakvo pisanje je besmisleno, ali samo pisanje dnevnika ima vlastito opravdanje kada se pomoću toga osvijetli monotonija i bezizglednost, od čega se zapravo i sastoji svakodnevnica. U dnevniku, kao i uvijek, postavlja se pitanje zašto pisati. Zbog zanimanja za svoje ili nečije pravo lice, a ne naličje. Jedno se govori, drugo se čini, a treće piše. Konačno, papiri na kraju završavaju u smeću. A mi? Čekamo uvijek novi nastup, i spremamo se od jedne utakmice do druge, a konačno i za neku buduću sezonu da ponovimo ono što već odavno znamo: sve je to naš dug Crnom Gospodinu s Crossroada. I kada smo već krenuli tamo, ne treba oklijevati. Zato uvijek nastavljamo dalje, iako to katkada izgleda tužno, kao sumrak oblačnog zimskog dana.

Ante Kostelić

cijeli intervju: http://www.vecernji.hr/sport/vijesti/ante-kostelic-janica-ivica-danas-ne-bi-uspjeli-istim-putem-clanak-234370

majstor!

Pomislim kako sam bolje lagao kad sam bio mali. Bolje sam lagao i sebi i drugima. Sad sam sebi loše lažem. Ljudima nije krivo kad im lažeš, samo treba znati lagati. Istina nije ništa drugo nego lijepo sročena laž.
Istina je laž u koju vjeruješ.
Istina je laž zbog koje živiš i zbog koje umireš.

Bekim Sejranović: Nigdje, niotkuda