Forum

daklem
vidio sam da bi neki željeli čut kak je bilo.molio bih ako ikako može neko da mi pronađe set listu sa koncerta.u međuvremenu ja sam na sebe preuzeo obvezu da čitav put prikažem što subjektivnije mogu.zasad je napisano nekih pet stranica a4 formata i sad mi treba set lista da nastavim s radom.molim pomagajte jer ja se baš ne smnalazim na netu.daklem firenza 8.7.2003.
objavljivat ću ovo u nastavcima.jerbo inače ne bi stalo daklem nastavak prvi.

Vlak poljeće pet do deset. Ili možda jedanaest do deset. Ne sjećam se više. Ne, čekaj, jedanaest kuna smo platili za kartu. Tako je. No opet ne znam kad je vlak krenuo. Da pitam Sally? Ma kurac, ona ne zna ni ko joj glavu nosi. Mislim, pa mi idemo na jebeni Rejdijohed!!!! Ej, brale, prika, majstore, care, pa mi idemo gledat ove politički-osvještene-al-ne-na-onaj-ljigavi-simpleminds-u2-kindaway britance. Mi idemo čut MUZIKU! I što napravi ova crvenokosa zvjerčica? Okej, dogovorimo se ispred Vatroslava u dvajspet do deset što nam daje dovoljno vremena da stignemo do kolodvora, uhvatimo mjesto i psihički se pripremimo za noć u kućici u cvijeću. Ali! Sally ne dolazi! Ja je zovem (što radim samo u extrasuper kriznim situacijama), a ona ljubazna teta s mobitela mi kaže kako imam još samo par kuna na računu i da nemrem nikog zvat. Psujem ko Djurdjica Ćilić (visoka otprilike metar sedamdeset no to uzmite s rezervom jer ja loše procjenjujem visinu, u visokom stupnju trudnoće, radi kao asistent polonistike na filozofskom, izgleda kao Sandra Bagarić osim kad se mršti-tad liči na Doris Dragović, i sa mnom je na ratnoj nozi-što je najgore iz Bosne je-ukratko: užas) u slušalicu, jebem svima mater, kad eto ti Sally na pješačkom prijelazu-među mlađom populacijom poznatijim pod imenom zebra. S kim u društvu? Lukom Fukatom-pobijednikom Trilobite reality showa na Iskonovom portalu.
-Fino!-pomislih ja-Ševimo se i fukamo prije puta i uopšte ne mislimo na vrijeme, jelte? E pa ne može, štrumpfa mu! Uglavnom saspem joj ja naramak psovki u facu i stanem ih požurivat. Prolazimo kroz importane a gospodična će
-Ja sam gladna! Ja bi Montana sendviče.
Pazi sad vamo, Montana sendviči su super, posebno oni sa piletinom, a ni sa tunom nisu loši, al mi nemamo vremena! Stoga hvatam Sally za rame, odvlačim je nadljudskim naporom prema sredini hodnika, dok ona ispušta neljudske krikove, a slina joj kapa iz usta po podu. Jedino što se od nje može čuti tiho je mantranje Montana! Montana!
Gledam na sat, deset je do deset. Na trgu pred kolodvorom opraštamo se sa Lukom Fukatom i ovaj neopjevani junak iz Vrbovca odlazi putem kojim su pošli mnogi hrvatski velikani-put Zrinjevca. Zahvaljujući Sallynom spretnošću i smislom za orijentaciju kupujemo kartu i sjedamo u vlak. On kreće deset sekundi nakon što smo sjeli. Dakle, da se išlo po sendviče mi ne bi stigli na vlak. Dakle Sally više ne bi bila među živima. Što bi bila nevjerojatna šteta, jer ovaj mali monstrum stvarno zna razveselit čovjeka. Ponekad. U biti rijetko. No dobro.
Pičimo mi nevjerojatnom brzinom prema Savskom Marofu, nepregledna prerija kotrlja se pred nama, zapadno nebo posuto je zvijezdama i sva ta sranja iz kaubojskih roto romana.
-Jel ti znaš kad izlazimo?-pita Sally.
-U Savskom Marofu. Na zadnjoj. Bili smo ja i Trixy kad je Lollipop slavila rodjendan.-odgovaram kratko.
-Je, al onda ste išli popodne. Ovo možda nije ista linija. Možda ovaj produži naprid-ta žena stvarno zna utirat čoviku strah u kosti.
Ja počinjem paničarit. Znoj mi se slijeva niz čelo. Sally se preko puta mene smiješi. Jebemu mater! Mislim, inače, bolio bi me kurac, pa šta da zalutam. Ništa. Al radi se o Rejdijohedu. No, dosad nikad nisam zalutao. Za razliku od nekih mojih prijatelja.
Naime, prije nekoliko godina moj dobar prika iz srednje, nazovimo ga Viktor L. Ma ne, to je preočito. Nazovimo ga V. Letnić. E, tako je puno bolje. Elem, Viktor Letnić i još jedan njegov prika bili su u Splitu. Vito inače živi u Supetru na otoku Braču čitav svoj život, i odlasci u Split za njega su, kao i za

dio drugi

Domaćini su nas fino napojili sokovima, a zatim nahranili lubenicom i sendvičima. Lolli i Dip su vegetarijanci. To je baš fino. Na dan ili dva. No kako naš veliki pjesnik reče:"Svinjetine, svinjetine, svinjetine vamo. Jer utjehe nema u zelju."
Stoga jedva sam čekao da se otisnemo na put da u zube stavim kakvu lešinu slatke, male životinjice. Nakon večere Dip je programirao video da snima "Prijatelje". Lolli to, naime, prati. Kad je Dip i to obavio, ljubezni domačini pripravili su postelju za mene i Sally u dnevnom boravku, a isti su otplovili u svoje ljubavno gnjezdašce, il, kak se to na asirskom kaže, spavaću sobu. E sad. Nakon nekih pola sata, dok sam ja baš prepričavao neku uzbudljivu priču iz mog života, Sally je zaspala ko klada. Eto što su ti žene. I dok je neke svladavao san mene je svladavala nesanica. No ovaj puta nisam bijo sam.
Svim vlasnicima hrčkova, ljubiteljima životinja, hrčcima i (od te večeri) meni bjelodano i opšte je poznato da su hrčki noćne životinje. Zašto ja to sad spominjem? Zato jer Lolli i Dip posjeduju hrčka (pazi sad. Vegetarijanci. Ljubitelji životinja. Oni posjeduju jednu. Pače drže je u kavezu. Ccccccc. U ovom društvu je sistem vrijednosti doživio potpuni kolaps, srčani udar, izljev krvi u mozak i Djurdjicu Ćilić u novom, proširenom, izdanju. Sramota). I taj njihov hrčak je jedan živahan frajer. Ja se koprcam ko svinja u krevetu od nesanice (e sad, pada mi na pamet jedan super stih: koliko te volim/ne mogu ti reći/jer srce mi skače/ko prase u vreći. Dobro, nije stih već kitica. Ma uglavnom.) a krzneni počme trčat po onom svom kolu. Na pamet mi pada figura Đure Utješanovića koji u Pervanovoj "Večernjoj školi" prstom pokazuje prema hrčku i viče "Viđ budale! Viđ budale!".
Vani je počela padati kiša. Da li da se odlučim za kišni grad? Uvijek. Nekakva čudna tuga mi se kupi u prsima. Najradije bih probudio Sally i to joj rekao, no ona spava ko princeza. Ako princeze hrču. Izlazim napolje. Tamni oblaci zastrli su noćno nebo. Male kapi kiše padaju u lokve, rade koncentrične krugove i nestaju. Toliki put radi par koncentričnih krugova? Padanje na glavu s tolike visine? Da sam kap kiše sigurno bih se bojao visina. Vraćam se u kuću.
Pišam u školjku, otresam kurac i vraćam se u krevet. Frik ne prestaje trku. Vjerojatno je sad na pola puta do Mjeseca. Da je na lika bilo priključit generator struje mogo je proizvest kilovatsati kolko NE Krško u godinu dana. A satovi?! Ja vam ne podnosim ono kucanje satova tik-tak, tik-tak. Ne mogu uz to zaspat da me ubiješ. Lolli i Dip imaju u dnevnom boravku bar šest takvih napasti. Kušin mi stalno pada na pod, a moja kozmička sestra hrče ko velika. Na kraju dana hvatam tri sata čistog, nepatvorenog sna.
Budimo se u šest. To jest, trebali smo se probuditi u šest. No kurac! Dipu je sat zvonio od nekih pet i četrdeset sedam do sedam i pet. Tad je Sally zvonijo sat na mobu. Ja sam skočijo iz kreveta i strateški okupirao kupaonu. Završili smo sa tuširanjem i zadnjim pripremama oko osam i tad smo uskočili u auto. Naša luksuzna Lada Samara. Starija od Butrosa Butrosa Galija i Bika Koji Sjedi zajedno. Da vam pravo kažem prije ovog tripa najviše sumnje polagali smo upravo u ruskog konjića. Rusija mi pravo nije draga otkad sam čuo u osnovnjaku što je sve Đugašvili radio po njoj. A ni Putin mi pravo nije drag. Ladi, s druge strane, svaka čast.
Pičimo mi po Savskom Marofu, uljećemo u nekakvu Ininu benzinsku crpku. Tu Dip kupuje nekakav preparat

ma koji kishon?

i tko će sad dočekat nastavak?

ma cekacu ga ko sto sam ceko dejton i ko sto sad cekam 9. SFF ako treba!!!

samo tako majstore, legenda si... i pozuri svega ti sa sljedecim nastavkom. ima nas nestrpljivih ovdje, znas...

quote:

---

Male kapi kiše padaju ...
Da sam kap kiše sigurno bih se bojao visina. Vraćam se u kuću.
Pišam u školjku, otresam kurac i vraćam se u krevet.

---

vrlo elegantan prijelaz lol

I? Sto je bilo dalje?

dio treći:
. Stajemo na benzinskoj. Lolli mora na wc, a ja se pridružujem iz zajebancije. Slovenci paze na higijenu i vecejovi su im čisti. Sally i ja ulazimo u trgovinu jer možda tu imaju Montana sendviče. Kako da ne! Kupujemo jednu konzervu tunjevine. Sjedamo na asfalt pokraj auta. Lolli i Dip deru po vegetarijanskim sendvičima, a ja i Sally žderemo tunjevinu s nekakvim plastičnim nožem. Bez kruha, bez ičega. S maslinovim uljem. Sve je super kad si mlad, a ja sam jedini tinejdžer u autu. I baš sam hepi zbog toga.
Dok mi se maslinovo ulje cijedi niz bradu na pamet mi pada scena iz Kaurismakijevog "Leningrad Cowboys go Amerika" u kojem glazbenici jedu kapulu ispred nekakvog dućana. Ja sam neizmjerno sretan. Putujem na Rejdijohed i žderem s prijateljima tunjevinu ispred benzinske pumpe.
Sad je vrijeme za pokret.
Opet smo na cesti. On the road. Stavljamo novi Radiohead u naš audio-sustav. Hail to the chief! Na pola albuma Sally spava ko top. Lolli prolazi prstima Dipu kroz kosu. Imam nekakav čudan osjećaj kako ovo dvoje samo čekaju da i ja zaspim pa da uzmognu raditi što ja znam što. Želio bi udovoljiti njihovoj želji no ne mogu. Jebiga.
Stižemo na talijansku granicu. Sally je naš prevodilac.
Prvo pitanje: Imate li cigareta, alkohol?
Nemamo.
Drugo pitanje: Droga? Trava?
Svi znamo da teško je prenjeti šit preko granice.
Da dragi gospodine cariniče, pun nam je portapak droge, evo tu je skrivena, tu, baš tu ispod rezervne gume. A jebate debila! Da imam droge sve bi mu reka! Lik počinje pretraživat auto. Ja ne mogu virovat. A onda pogledam Sally, sa narančastom kosom, franzetama i umjetničkim djelom od konca koje visi iz glave i Dipa sa svojom ludom frizurom i dijelom glave obojanim u ljubičasto. Ni Lolli ne zaostaje puno za njima. Pa u ovom društvu ja još izgledam normalno. Kako nećemo bit sumnjivi. Lik mi izvrće ruksak, a ja sa smiješkom vadim svu svoju pomno složenu odjeću i mislim si u sebi Ma puši masne slonovske kurčine jebemti sve da ti jebem. Ah ali kako osveta je slatka. Dipov auto nije baš čist. Pa se lik umazao nekakvim uljem. Osim toga Dip je par dana ranije prevozio u portapaku nekakva drva i lik je pronašao komad šume u autu. Hehehe, kakvu je facu samo složio. U međuvremenu oko nas se skupilo negdi četri-pet carinika, gledaju nas sa zanimanjem. Dan je spor, i rijetki su automobili.
Kamo idete?-pitaju nas. Na koncert Rejdijoheda. Koga? Rejdijoheda.
Carinici zovu nekog svog eksperta za muziku.
Idemo na koncert Rejdijoheda. Koga? Rejdijoheda. Ma ne kaže se Rejdijohed, nego Redio-ed!
Eto vraga. Daklem Redio-ed. Dobro da znam za ubuduće.
Pozdravljamo se od dobrodušnih carinika i krečemo prema Trstu. Carinici narkomani putuju na jug.

"Idemo na koncert Rejdijoheda. Koga? Rejdijoheda. Ma ne kaže se Rejdijohed, nego Redio-ed!"
haha.. eto dvije godine učim taj talijanski pa mogu zamisliti kako je smiješno zvučio taj carinik. electro razvaljuj i dalje!

On je čuvar vremena, jahač mokrih valova...
Kao poštar lakog sna, on u snove dosurfa...

Izmjenio - Filip u 12.08.2003 22:19:18

maledetti, maledetti, mille volte maledetti!
che dio incenerisca tutte le dogane e tutti
i doganieri

kad smo vec kod carinika evo jedan kratki:

doso Mujo na granicu i tu ga ispituje carinik:

Carinik: Alkohol?
Mujo: Ne!
Carinik: Cigarete?
Mujo: Ne!
Carinik: Kafa?
Mujo: E, znas kako bi sad sjela...

dobarrr

dijo četrti:

Daklem Italija. Zemlja bogate kulture, maslina, vina i auto-grillova. Sally je, zamislite, gladna! Stajemo kraj auto-grilla. Auto-grill vam je simbioza omanje samoposluge, fast-food restorana i javnog wc-a. Nakon što smo se svi pošteno ispišali Sally je za nas dvoje naručila pizzu, dok su Dip i Lolli gledali nas dvoje kako jedemo. Kad su skužili da im ne mislimo dat niti da poližu mrvice sa plastičnih tanjura odvratili su pogled od nas i počeli se dodavat bocom kole po površini prekrasno dizajniranog stola. Malo smo prošvrljali po dućanu i napustili auto-grill, našu drugu domovinu za vrijeme putešestvija (joj kako volim ovu riječ) po Italiji. Auto je bilo užareno pa smo rastvorili sva vrata i pričekali kakvih petnajstak minuta da se rashladi. Sreča pa je klima radila (do you smell a hint of irony in my voice). U autu sve po starom. Ja pokušavam učit Teoriju ekonomske politike jer za dva dana imam ispit. Lolli kuka o svom nedovršenom diplomskom. Ah ti studenti. Sve to treba zapalit. Lolli inače studira (ak sam dobro shvatijo) češki i španjolski. Piše o nekoj grupi (imaju nekakvo hipijevsko ime, nemrem se sjetit) koja je, kako Dip kaže, slična Velvet Undergroundu samo još luđa, a djelovali su za vrijeme komunizma, pa su ih vladajuči jebali u mozak i mučili ih i uglavnom jebem ja sve koje se diraju u muziku pička im materina blesava.
Slušamo Notwist i Flaming lipse. Sally lagano drijema. Lolli je svukla cipele, digla noge do šofer šajbe i zavalila se u sjedalo. Ja gledam Italiju kroz prozor. Vruće je za popizdit. Na cesti miljun kamiona. Lada vuče ko blesava. Eto nas u drugom auto-grillu. Ja i Sally kupujemo ultrasupermoderne boce za vodu. Naime, ove naprave imaju na čepu ventil. Voda izlazi samo kad stisnete bocu. To je super jer se ne možete prolit vodom, a možete ih koristit, ko ja i Sally, umjesto pištolja na vodu. Kroz desetak minuta vožnje na autocesti (ovaj put ništa nismo jeli, samo kupili vodu.i velku velku vrećicu m&m-a.koju smo ja i sally sami pojeli.hahahahaha!) potpuno smo mokri. Vani je velika vrućina pa nam godi. Lolli i Dip su suckeri jer su oni kupili običnu veliku bocu vode. Hahahahaha(opet)! Moja se boca zove Roko Petrusimul, a Sallyna se zove Ljube Balancana.
Putujemo. Nebo je oblačno. Na benzinskoj nas hvata kiša. Sad je ugodnije, nije više onako vruće. Puno jebenih kamiona po cesti. Al dobro je.
Napokon stižemo u Firencu.
Zajeb!
Jebemumater promašili smo izlaz sa autoceste!!!!
Ko je kriv? Sally! Ona se pravda da je znak u kurcu, da ga je vidila 10 metara prije izlaza. A mi smo bili u krivoj traci. Ništa, morat ćemo kroz industrijsku zonu uć u grad i tamo potražit put za Ponta Sievve (jel se vako piše?ma, hu kerz). Sally je naš (ne baš stručni) navigator. Otvorila se Ikea u Firenci. To me podsjeća na Klub boraca i odmah sam sretniji. Sally je zbunjena. Nije valjda da smo se izgubili.

i tebi je dobar Ante Tomić!
Jebote, Cute, pa on bi ti premalo bio za jedan doručak.
Iako me taj lik ne pere u svojim zapisima (a i zašto bi, u dobrim smo odnosima), nikad mu neću kupit knjigu, a tvoju mam kad objaviš.

evo samo jer se dju javila (ma znaš da ja tebe volim) dobijete peti nastavak danas.glede i unatoč.

-Čekaj! Sad znam di smo. Tu je onaj veliki sex shop-viče Sally. Vidiš ti njenih orijentira.
Hm. Meni se baš ne čini da zna put jer mi LUTAMO! Nemojte da ne stignemo na koncert!!!!
Dip je iznenađen.
Naime, firentinci nemaju trake. Nemaju bijele linije unutar kojih ljudi voze svoja prometala, pa na prostoru u kojem bi u Zg-u bile tri trake tu vozi pet kolona automobila. Ipak, svi su ljubazni, puštaju te bez problema. I ne voze tolko agresivno prema onom što sam čuo.
U Firenzi je izgleda običaj svako malo mijenjat izgled gradske mreže ulica. Sally ne zna put jer su pola ulica zatvorili, a otvorili su neke nove. Zove Frančeska na mobitel. Frančesko je naš domaćin, kod njegove familije je Sally živila godinu dana. U međuvremenu Dip upada u kružni tok. Sally se dere u mob.
-Kurac, neznamo put! Kuda? Al to je zatvoreno!? Jebemu mater.
Vozimo prvi krug oko kružnog.
- Kuda? Rekla sam ti da se tud ne može! Pa jebemu sve!
Vozimo drugi krug oko kružnog.
-Aha, aha! Dobro, naći ćemo valjda!
Sally završava razgovor a mi završavamo treći krug oko kružnog i pičimo prema Pontasjeveu. Tu dolazi do navigacijskih problema. Naime Makarani a posebno Makarke ne razlikuju lijevo i desno. Kod njih su u upotrebi još uvijek ilirski oblici tih riječi, elem gori i doli.
Dip: Kud sad?
Sally: Doli.
Dip: Lijevo ili desno?
Sally: Doli. Ovaj, desno.
Dip: Molim te govori lijevo ili desno.
Sally: Okej, nema problema.
(par sekundi kasnije)
Dip:Kuda?
Sally: Gore.

Usprkos svemu stigli smo.
Pontasjeve je mjestašce smješteno u srcu Toskane. Da Sally nije rekla da je ovo Toskana mislio bi da se nalazimo u unutrašnjosti otoka Hvara. Sve me podsjeća na Dalmaciju i na doma. Osim ljudi. Jer ova familija jako je ljubazna i gostoljubiva (ma i naši su ljudi ljubazni i gostoljubivi) samo što ovi vjerojatno ne komentiraju kad im okreneš leđa: Jesi vidija kako se obuka! ili Koja seljačina, ne zna se ponašat za stolom! Nekako mi se čini da su ovi ljudi cijepljeni od licemjerstva.
Familija se sastoji od četvero članova. Sin i sin se zovu Frančesko i Filip. Onako, simpatični su dečki samo imaju jednu manu-ne znaju engleski baš najbolje. Što je mali problem kad ti ne znaš taljanski. Sally je naš prevodilac. Tatino ime ne znam, jedino čega se sjećam da je imao plave plave oči, kao i cijela familija. Mama se zove Rose i kad sam je vidio prva pomisao bila je Sicilija! Rose izgleda ko tipična talijanska domaćica (ah ti stereotipi, šta bi mi bez njih), široka, uvijek nasmijana i preko svake mjere ljubazna. Toliko ljubazna da bi uzeo onaj biftek i našopao je do smrti samo da prestane bit ljubazna. Mislim...Ja nisam mogo vjerovat. Al o tome poslje.

slusaj stari... mislila sam da smo se dogovorili za ono s hrkanjem.. ma jebemu, NE MOZES TO NJIMA GOVORIT, pa znas kakvi su.. vejter npr...
a i ne hrcem... seres..
jebomepas ako nocas ne ostavim diktafon ukljucen, ful me zanima jel jesam...

i da. sta je s tim montana sendvicima, elektro je krunski svjedok da ih tamanim ko srebrni raid kukce, i nagradnu igru sam igrala, i STOTINE FAKING OMOTA POSLALA, i nista, corak.. a trebala sam u london ic...
muljaza..
i molim te da ih ne spominjes vise, to boli..
a sta se tice desno/lijevo/gore/dole...
nisam ja kriva.. vikali ste na mene cijelo vrijeme, pa normalno da sam se zbunila..
jebite se ;-)

e da.volim i tebe.

i hvala na ljepim željama.
dio šesti aj bliv.

Idemo u naš apartman kako bi se istuširali. Dok su Dip i Lolli nešto radili u sobi (!) Sally je u dnevnom nešto pričala sa Frančeskom i Filipom. Ja sam sjedio i slušao. Ne znam talijanski osim par riječi. Od svega što su govorili razumio sam samo Sally kad je pričala o tome kako je bila na Krku i kako je jahala konja po imenu Cezar. I o tome kako konj ima ogromnu kurčinu koja se uvlači i izvlači poput teleskopa (cijeli razgovor popraćen je urnebesnom Sallynom gestikulacijom). I onda sam ja perverzan. Sad vam je barem jasno zašto Sally voli konje. Ne zato što su to plemenite životinje, dobre u duši, nego zato što imaju ogromne kurčine. Ah te djevojke, sve su iste.
Lolli i Dip se tuširaju. Sally kaže kako bi bilo najbolje da idemo nešto pojest, a nakon tog da se istuširamo. Prijedlog je prihvaćen. Svaka čast Auto-grillu, al ja sam se zaželio domaće kužine.

Osobe slabog srca neka dalje ne čitaju. Jer ovo stvarno nije normalno.

Dođemo mi nazad u kuću. Sjednu nas za stol. Teta Rose iznese na stol manistru sa pomama. Vadi Dipu prvom i izvadi mu, ono, brdo manistre. Sljedeća žrtva je Lolli. Nakon razumne količine Lolli krikne
-Basta!-a Dip će na to
-Aha! Tako se kaže.
Ja sam mislio da je manistra to. Al ne! Žena na stol iznosi biftek za mene i Sally (onako, fino krvav,mljac) dok vegosima (Sally je već izvijestila fameju da su Dip i Lolli vegetarijanci) daje nekakav omlet s rajčicom i sirom. I salatu za koju je Dip reko da je jedina salata koju on nije začinio a da je dobra.
Znao sam da Sally može pojest, al Dip me pravo iznenadio. Čovjek jede ko bager! I Lolli! Pojela je bar kil gorgonzole i pola kila mozzarelle. Prokletnici! I pogledaj ih. Svo troje manekenski građeni, a ja ko Ljubo Česić Rojs. Život nije fer.
Ja sam najmanje pojeo (na čuđenje naših domaćina), a opet sam bio pun da nisam mogo hodat. Horor čoviče! To je trebalo doživit. I preživit. Sally kaže kako smo dobro prošli, da je ovo lagana marenda prema onom što zna bit. Lolli jako voli teta Rosu.
U apartmanu se spremamo za koncert. Sally se tušira. Ja sjedim na terasi i gledam Toskanu. Pjevaju cvrčci. Sve je nekako pitomo i domaće. Trava je žuta od sunca. Mom bratu kosa ljeti požuti od sunca. To se zrake zavlače u tkiva.
Daj si sunce, daj. (od smjeha pravim saksofon, od sunca pravim put, a ti si moj šofer.sunce je zlato. ti piješ vino ispod slamnatog šešira. nasmij se.)
Sally je završila s tuširanjem i ja sam na redu.
Svršio, ovaj, završio sam brzo. Vrijeme je za koncert. Wooooooooooohooooooooooooo!
Dok putujemo prema Firenzi javlja se nova bojazan u našim mladim srdašcima. Mi nemamo ulaznice. Imamo papir kojeg je Lo dobila od w.a.s.t.e.-a koji kaže kako smo kupili ulaznice preko neta. Jer w.a.s.t.e. ne isporučuje svoje produkte u zemlje izvan europske zajednice. Prokletnici!

"Od svega što su govorili razumio sam samo Sally kad je pričala o tome kako je bila na Krku i kako je jahala konja po imenu Cezar. I o tome kako konj ima ogromnu kurčinu koja se uvlači i izvlači poput teleskopa"
srecom pa ne kuzis talijanski... :-)
"Ne znam talijanski osim par riječi."
a one su: konj, teleskop, uvlaci, izvlaci, jahanje...
stoko bracka..;-)

quote:

---

svega što su govorili razumio sam samo Sally kad je pričala o tome kako je bila na Krku i kako je jahala konja po imenu Cezar. I o tome kako konj ima ogromnu kurčinu koja se uvlači i izvlači poput teleskopa

---

ma che bocca sporca che hai !!!

E, Cute, care...

dio broj sedam

Sa strepnjom ulazimo u Firenzu. Tražimo mjesto za parkiranje (prođi ovaj semafor.skreni udesno. iza one kuće. naše je mjesto. za parkiranje.). Nakon nekih petnajstak minuta kruženja nalazimo mjesto. I dok tražimo ima li u blizini kakav parking-automat (jer ne vjerujemo da je parking besplatan) prilazi meni neki mladžahni lik i veli:
-Bonđorno. Ajuto. Ti amo. Ticijano Fero. Juventus. Milan. Đuzepe Meaca. Roberto Bađo. Pontasjeve. Trećento morti.
Uglavnom, ne kužim kurca pa zovem Sally. Naime. Nesmje se parkirat na parkirališna mjesta označena bijelom bojom, to su mjesta za stanare tog dijela grada. Smije se parkirat samo na mjesta označena plavom bojom. Sally se zahvaljuje liku. Pronalazimo mjesto u istoj ulici (!) i Dip majstorski parkira Ladu. Tolko dobro da smo je mogli uočit i sa kilometar udaljenosti. Sally objašnjava kako se parking plaća samo po danu, a ne po noći, a ovaj automat je ionako petsto godina mrtav. Valjda ga je još familija Medići postavila tute.
Sally nam objašnjava kako se sad moramo penjat na neko brdo, kad li puf! nestane. Mi gledamo di je kad ona priča s nekom prijateljicom. U srid Firence koja ima stanovnika ko Kineza, ona skuži prijateljicu. Znam da se nisu vidile sto godina, al koncert počinje za 45 minuta. Nakon nekih pola sata priče Sally nam se konačno pridružuje. Neka njena druga prijateljica je diplomirala. Nakon 11 godina. Super! Sad znam na koga se Sally ugledala. A čini se da i Lolli nije daleko.
Penjemo se na to jebeno brdo. Podsječa me na Sjeme. Svaki put kad se penjem na to jebeno Sljeme totalno popizdim i budem skroz nenormalan. Lud do jaja. Več sam se pobojao da će me taj sindrom čopit u ovom stranom gradu, tisuće milja daleko od kuće kad...Autobus. Bolje reći mikro bus.
Sally kaže kako ovi mali busevi voze ekipu na Piazzale Michelangelo i to besplatno. Upadamo u bus i za čas smo gore.
Napetost raste. Oko ograđenog središta trga okupilo se milijun ljudi. Nas zanima samo jedan. Nas zanima samo frik koji će nam zamijeniti papir od vejsta za ulaznice. Nalazimo ga na improviziranoj blagajni. Lik diže ruke u zrak od sreće. Čini se da nema baš posla. A možda smo mi bili zadnji koji su trebali uzet kartu. Uglavnom, dečko, slobodan si! Kupujemo vodu na kiosku. Lolli i Sally gledaju hranu. Proždrljivice!
Predgrupa već svira.
Ulazimo unutra. Dobrodušni redari su nam prije toga skinuli plastične čepove s boca. Valjda kako ne bi pogodili negog od voljenih nam Glavonja. Redari nisu baš bistri. Jer unutra možeš kupit boce vode. Sa čepovima. (ako gađate članove benda uradite to s našim čepovima) No sad nas ne zanima voda. Zanima nas mrčndajz. Majice i slična sranja. Imaju samo majice sa motivom koji se nalazi na zadnjem albumu (koji je genijalan al ne paše na majice), i majice sa tekstom "we suck young blood", fino stiliziranim. Ne sviđaju mi se, kao ni ostatku naše ekspedicije. Lolli izražava tisućljetnu nadu naše mlade nacije
-Možda će poslje koncerta bit više majica.
Možda.
Lagano zauzimamo strateške pozicije.
Tko vam kaže da su Talijani niski laže. Ja ništa ne vidim. Sally je stručnjak za penetraciju. Probijamo se naprijed. Uto Lolli spazi curak u nadasve lijepoj majičici.
-Ajde, pitaj je di je to kupila-kaže Dipu.
Ovaj slježe ramenima i odbija. Lolli moli Sally (koja konstrukcija jebate) da pita žensku. Sally je sramežljiva i odlučno odbija. Ja odbijam prije nego što me stigne upitat. Nakon pet minuta pregovora Dip ipak pita curu. Ne znam čime ga je Lolli uspjela nagovorit-ponudom seksualnih usluga, ili uskraćivanjem istih. Ah mu

a ti moras prekinit ko "Star trek", jebote... grrrr...

baš sam smazao pet homemejd palačinki s umakom kojeg sam ja sam izmislio (sastav:maslac,mlijeko, kakao,mineralna, cimet, muškatni oraščić, rum, petit beurre keksi i krušne mrvice.)mljac!
sad mogu postat sljedeći nastavak, začudo bez uvredljivog materjala.
inače
jučer zovem dipa
-ej, bog majstore, kako si?-pitam ja
-odjebi-kaže on, a iz pozadine se čuje lollin glas
-reci mu da je mrtav kad dođe u zagreb.reci mu da znam di živi a baš sam kupila finu kilu plastičnog kod bake štefice na dolcu.

ma samo se šalim.al me ne bi začudilo kad bi mi nečim takvim zaprijetili.

evo i osmog dijela:

Jel ko zna kako je prije počinjalo "Crno-bijelo u boji"? U bekraundu ide "Apache" od Shadowsa, dok se ekranom nižu slike šiparica koje vrište za svojim idolima-Elvisom ili Bitlsima. Uvijek su mi bile smiješne. Sad znam kako im je bilo.
Eno Ed! I Phil! Eno njegovo kraljevsko veličanstvo Thom! Eno Colin! Eno mu brata Jonnya!
Počinju.
Meni suze idu na oči. Plačem ko beba.

Glupo je. Ne. Nemoguće je opisivat osjećaje koji te prožimaju dok slušaš muziku. Ovo je bilo nešto tako...Ne znam. Ovo je mali opis koncerta, suhoparan i loše napisan. Jer riječi ne mogu dočarat ono što se tamo dogodilo. Opisivat koncerte vjerojatno je jedan od najtežih poslova na svijetu.
Pa da probamo.

Prvo sviraju There there. Ed, Phil i Jonny na bubnjevima. Ja zatvaram oči i prepuštam se zvukovima. "we are accidents waiting to happen". Jonny u po pjesme prelazi s bubnja na gitaru. Sally je kraj mene, Lolli i Dip su tu. Ljudi koje mogu nazvat prijateljima. Ja sam tako sretan.

Druga je 2+2=5. Sirova snaga. Paranoja. Strah (nekad mislim da je strah jedini pravi osjećaj danas. jedini u kojem nema kalkuliranja.)

I onda Lucky. Najljepša pjesma na svijetu, najljepšeg benda na svijetu. Karlo tvrdi kako u najboljim bendovima sviraju ružni ljudi. Mislim da Karlo misli na vanjsku, fizičku ružnoću. Ja se raspadam. "kill me Sarah, kill me again, with love" Isključujem se i za mene postoji samo muzika, samo Thomov glas. "it's gonna be a glorious day". Fenomenalan dan. Već je. Ne može bit bolji.

Sviraju "Talk show host". Nitko ne zna riječi. I bolje. Tiho pjevušim u sebi. Ni ja ih ne znam baš najbolje. Pjesma je prekrasna i pravo sam iznenađen što je izvode.

Nakon nje ide Scatterbrain.

National anthem Thom posvećuje talijanskoj vladi i Berluskoniju. Počinje. Iza ekipe smještena je fenomenalna rasvjeta. Bina je osvijetljena jarko crvenom bojom. Thom pleše, trese se u ritmu Colinova basa. Fale mi puhači Hamprija Litetona. Malo. Ova stvar nosi u sebi takvu energiju, jednostavno te ponese. Nekom gazim na nogu, okrećem se i ispričavam, pa nastavljam divljat.

Backdrifts. Odlični. Ekipa je u punom zanosu. "you fell into our arms.we tried.but there was nothing we could do."

Sail to the moon. Prekrasna pjesma. Sally je to najdraža na zadnjem albumu. "i was dropped from moonbeams. and sailed on shooting stars."
-Jebat ću im mater-kaže Sally.
Dva tipa pokraj nas pričaju. Želim im smrt. Pale travu. Mrzim ih. Mrzim ih. "in the flood you'll build an Ark and sail us to the moon." Zašto ti neko mora sve pokvarit.

Kid A. Najneslušljivija pjesma ikad, napravljena na programu kojeg je Thom napisao. Ona se pretvara u nešto divno, nešto prekrasno, nešto... "rats and children follow me out of town" Nešto...

Sviraju Bones, stvar sa "The bendsa". Stvar je moćna, no zbog nje nismo čuli "Fake plastic trees". A njoj smo se svi radovali.

Where i end and you begin. Thom je lud. "i'm sorry for us, the dinosaurs roam the earth".

Nakon nje slijedi Go to sleep. To je tako dobro, taj suludi razgovor. "over my dead body" Talijani baš ne znaju tekstove zadnjeg albuma. Još bolje.

Onda...Exit music (for a film). Jonny je jednom rekao kako se grozi toga što je ovu pjesmu uvijek pratio zvuk kino-stolaca i publike koja iznosi svoje dojmove nakon odgledanog filma. Romeo+Juliette. "pack and get dressed" Ova pjesma je sve to. "we hope that you choke"

Punchup at a wedding.

Paranoid android. "when i am king you will be first against the wall" Ovu svi znaju. "ambition

cute cudi me kako nisi znao da je od kid a pa naovamo talk show host skoro konstanta na radioheadovim koncertima. ma nema veze, desi se i najboljima ccc

pa i nije da sam naletijo na nju prečesto.bdw imam hrpu butlega, poslo sam jonnyu, ovaj johnnyu listu pa pogledaj.

hmmm, da vidio sam. vecina onoga pod radiohead - sve (samo za najludje fanove, 10 cdova) je sranje jelda? ajd plizplizpliz reci da jest da mogu 'narucit' puno drugoga sto me zanima. ako smijem da primjetim, bio si prilicno aktivan u posljednje vrijeme. tvoj winamp mora da je veoma veoma ponosan na svog vlasnika, za razliku od mog :(

cute! ja sam znala rijeci talk show hosta! to je uopce jedna od prvih stvari koje sam cula od radioglava (ubij me, pojma nisam imala ko su ti ljudi. druga stvar je bila street spirit, i to je bilo to. ljubav.), i stalno stalno stalno je vrtila.