Forum

Hej, ljudi, jestel vi svjesni koliko je drveće i rijeke remek djelo?

Sve te male tihe rečenice, duboki odrazi zvuka, tišine i mirnoća vode u kojoj se odražavaju najdublji prizori naših najintimnijih prepoznavanja.

Tiho i savršeno jasno, obnavljaju se sjećanja prvog slušanja, kao i ideje da nismo sami. Klin-klon.

Sve je jasno. Svijet koji se događa u pozadini onoga što nazivamo metaforom obitelji, nešto je što uglavnom prešućujemo, ali se svakodnevno borimo.

Ponekad, učini mi se kao da mi je život odsviran u tih nekoliko pjesama. I onda onako, euforičan, smirim se i shvatim da sam se ponovno zaletio u oblake. Na trenutak zastanem, pogledam, progledam i shvatim da jest.

stihovi su sjajni.....

zewa softis needed

digni ruku onaj tko je slab danas.
ja znam da nas je minimalno troje,
a ja ne znam baš puno ljudi.

mmmmorrre coookiesss.......

znam jos jednog. taj zuri u kompjutor i ceka sheevu, ne znajuci da je ona vec tu. mora da je biometeorologija u pitanju. a mozda i nije.

eh, da me mama vidi.
nasmijala bi se. ono - rotfl
da nas sve vidi kako se koprcamo.
koje smo mi budale. svi.

mmmmorrre coookiesss.......

a sta bi ti. mene je u biti sjebo taj fucking amal, piyda mu materina. al ionak sam bil v kurcu.

kad se vec spominje fucking amal samo zelim reci da obozavam taj film i gledam ga svaki dan dva puta. tj., tocnije, pogledala sam ga do sad dva puta, al da imam vremena gledala bi ga svaki dan.

službeno je.
jučer je bio dan kurca.
svi su bili u njemu.




mmmmorrre coookiesss.......

je li ti rekao netko
da prekrasno pričaš
tvoje riječi nosim kao privjeske
znam da nije ti zgodno
da se s prosjakom viđaš
al` od moje sorte prava kraljeve

netko/djeca



mmmmorrre coookiesss.......

grupa klinaca stoji. jedan gura drugoga, njemu pada sladoled i ovaj prvi kaže oprosti.

uvijek kaži hvala. još važnije - uvijek kaži oprosti.
možda neće upaliti, ali znat ćeš da si, ako ništa drugo, barem pokušao.
pokušat je najmanje što mogu <---ovo zvuči kao da je to netko negdje već rekao, ali me nije briga.
nakon antics-a slijedi terapija kodnog imena «josipa šimić, ne daj se!»
na menu-ju su:
1. fight test (the flaming lips)
2. mrgud, gorostas i tat (pcvc)
3. yoshimi battles the pink robots part 1 (the flaming lips)



mmmmorrre coookiesss.......

u jebote, ljudi, ovdje postalo zanimljivo. i sve to iz ničega i ni zbog čega. e pa stvarno je zanimljivo vidjeti toliko ljudi na ovom do sada uglavnom osamljeničkom mjestu.

nastaju neke nove koncepcije, mijenja se sfera nepristojnosti prema individui onog koga nema,

to ti je tako kad promijeniš ime. to je ljudima jedino bitno. pakovanje. ne sadržaj.

„Ko pas.“

Postoji li potpuniji citat suvremenog egzistencijalizma za čovjeka sa ove strane hrvatkske granice? Namjena je potpuna, namjera jasna, a mi smo tu da se što potpunije uživimo u ulogu.
Razlika je tek u količini izgubljenog vremena. Jedni se zajebavaju, drugi uče rolu. Na kraju je svejedno.

Pa što onda ako smo mi savršeno nesvjesni velikih i bitnih činjenica koje nas određuju. Lagani determinizam od kojeg bježimo savrešno istreniranim obrambenim mehanizmima spremnima na sva i to baš sva iskušenja suvremenog svijeta.

Dobro je.
Mehanizam dogme duboko je i uspješno vakumiran.

Možemo šutjeti ili nastaviti laž.
Ponekad, situacija zaista zvuči maksimalno neizlazna. Tada molim, hvala, izvoli, oprosti, zaista zvuče poput dječjih packi potpuno nezasluženih. Ipak, čak i unutar tog potihog razdora svake percepcije, još uvijek je pokret koji se kaotično razbacuje u svim smjerovima i u potpunosti, najvjerojatnije još uvijek oprašta svakom smiješnom pokušaju konstruiranja novog sustava koji ima pretenzija ka općem.

evo, ja sam se opet izgubio...ah

zvijezda

"U Pakistanu pukla brana i u poplavi stradalo preko stotinu ljudi, u Kini eksplodirao plin u rdniku i ubio više od 200 rudara, neonacisti promarširali Dresdenom, Hrvatska i Slovenija stupile u kamionski rat, abu Sajafovi bombaši na Filipinima pretvorili Valentinovo u Tanantinovo, čila mumija vladimira Iljiča Lenjina podvrgnuta redovitom remontu... a jedna zvijezda za to vrijeme sumanutom brzinom pokušava pobjeći iz Mliječne staze i premda je od Zemlje trenutno udaljena oko 180 000 svjetlosnih godina, shvaća da to još uvijek nije dovoljno... I onda meni netko kaže da u Svemiru nema inteligentnih oblika života!"

Feral Tribune, Informbiro, Predrag Lucić

sjajno! di se mogu kupit karte?

kasno je za karte. tko je bio pametan odavno je jehovin svjedok jer nedavno je na pansvemirskom skupu odlučeno da znanost ovoga puta nije zakazala kad je dokazala da su jedino jehove upravu pa se samo njima pružaju mogućnosti za nabavku karata,pa se eto, čuda li čudnog sve rasprodalo.

gotovo je. nema više spasa.

popunjena su mjesta za raj.

moja biblija je south park.
a u epizodi 11. IV. sezone nam je objavljeno da samo mormoni mogu u raj.

ko je govorio o raju? ja želim samo što dalje od zemlje. van logičkih rotacija. planet reptum, moja inspiracija.

što se south parka tiče, slažem se s njima, ali ljudi, govorimo o znanstvenim činjenicama. što ona dva propalice znaju o menisečinizmu, novoj grani nasuvremenije suvremenitosti na području svete majke nam, znanosti. nakon što je umjetna oplodnja postala zločin, vrijeme je da razlučimo i prihvatimo dogmu koja kaže: smao su jehovi u pravu i gotovo.

nija ne bi u raj, osim ako nije govor o 80-ak djevica, a opet, jebiga, nisam ni musliman, no što bi mi to značilo kad će se samo jehovi spasiti. sve ostalo je laž i obmana. društveni aparat za kontrolu.

tako mi i treba kad se zajebavam sa svetim stvarima. vučem se jučer po zagrebačkom kolodvoru vidno umoran, što su, valjd, prepoznale i svete sestre jedine istinske vjere i uskočile mi u kadar sa dobrim starim kulama stražara. probudite se!!!

vozim se danas autobusom iz petrove u smjeru kozjak, kadli, u jednom sasvi banalnom i apsolutno neprosvjetljujućem trenutku, nimalo sklonom da ga haiku zaukovječi, gledam ljude oko sebe i dogodi se da sam baš u žerištu od nekoliko likova koji su pobjegli iz matakovićevog stripa o gmižićima. vjerojatno neka daljnja rodbina, il tak nešt.

ma sve bi to bilo super da jedan od njih nije iskonski smrdio.
izlazim na stanici, kad ulazi i veliki guru kojeg nisam vidio nekoliko godina. zvali smo ga raskolnjikov. čovjek je valjd htio oboriti svjetski rekord u švercanju u busu.

i mislim, kako prekrasan svijet.

poskoči,

odvoji se,

pokidaj misao.

raznesi pokušaj da ne dogodi se značenje.

ma da, dogodi se svakom,

otriježnjenje metodom surove realnosti.

tek kada pojavi se ono o čemu nismo sposobni pojmiti a priori, pokreti su uozbiljeni na račun nemogućnosti drugačijeg rješenja.

a smisao postaje borba, besmislena igra bez pravila.

nekada sam pisao s očajničkom potrebom da se držim zakona smisla. rekli su mi da je besmisleno. sada mi je svejedno, radim kako mi se prohtije. više ništa ne govore.

svijet oslobođen od podsvjesne misije besmislenog trošenja sadašnjosti.

svijet koji daje smisao svakom ekstremu.

svijet smirujuće percepcije.

svijet koji upoznajem.

proljeće je! proljeće!!!

svanulo je, jutro navuklo nanule pa jurca po oblacima, visibabama i jaglacima...

otvaram se, prepuštam, i sasvim mirno, dionizijevsko slobodno, šapćem svoje DA.

postoji jedna formula.
uključuje 21. 3. i kad nije, lagane jakne, zelenu travu i sunce na horizontu.

mmmmorrre coookiesss.......

Pomisao na vrijeme kojim sam udaljio svoju glupost od matičnih kostiju
uvijek će mirisati na pokušaj jednog drugačijeg shvaćanja. Stvari i navike postali su brojke u svijetu koji nije čuo za pitagorejska značenja. Prazne utvare i misli. Mise zadušnice za srušene crkve i njihove srušene ideologije.
Pomisao na prostor koji sam zagadio pokušavajući ishodati svoju glupost ostat će zagađen zauvijek.

Mnogo je toga izgubljeno, krvavi tragovi religije ostavili su svoj mulj po mojim krilima i sada je teško, ma koliko daleko bio, otići.
Privlači me natrag ta frustrirajuća energija ograničenja, kao da želi da ju još jednom pogazim, da pljunem potpunost, jer to ju hrani, to joj privlači nove ovce i učvršćuje u opstanku stare.
A ovaca će uvijek biti. Problem je samo što ne bih htio naći se na istoj livadi s njima.
Ne funkcioniram nabolje među galamđijama bez razloga.