Forum

"žena koju je na svijetu najviše volio mu je govorila da je ono što je održava u životu tek komadić. da, želi živjeti, beskrajno voli život, ali istovremeno zna da je to želim živjeti ispleteno od vlakana paučine. potrebno je tako malo, tako beskrajno malo pa da se čovjek nađe na suprotnoj strani granice iza koje sve gubi smisao, i ljubav, i uvjerenje, i vjera, i historija. čitava tajna ljudskog života počiva u tome što se odigrava u neposrednoj blizini te granice, čak u direktnom dodiru s njom, što je od nje udaljen ne kilometrima nego tek jedan milimetar." MILAN KUNDREA

Ljubim te u celo...

"ja tražim i želim utočište, unutra u sebi, neki prostor ili točku u kojoj sam samo ja, gdje svijet ne dopire, gdje sam kod kuće ja sam, utočište sigurnije od planine i pećine, sigurnije i skrivenije od kovčega i groba. to je moj cilj. ništa ne treba da bude u stanju da dopre tamo, da potpuno postane ja.
onda neka nastanu oluje, neka nastupe bolovi, neka poteče krv. ja sam još daleko od toga, ja sam na samom početku puta, ali to je sada moj put. nije više moj san.
o duboko utočište, do Tebe ne dopire nikakva oluja, Tebe ne zahvaća požar, Tebe ne razara rat. malena odajo u mojoj duši, maleni kovčežiću, malena koljevko, Ti si moj cilj!"

" svatko ima pravo na svoje loše vino, ma svoju glupost i svoju prljavšrinu ispod nokta" MILAN KUNDERA

" JEDINI TERET KOJI ĆU NOSIT
U NOVOM ŽIVOTU BIT ĆE ROSA"
CESARIĆ

"...iz njegovih tuba još teku boje,u njegovim živcima još ima snage i u krvi zanosa! živi i osjeća, kako je dobro biti živ..." KRLEŽA

"svatko od nas je proizvod našeg odgovora na okolnosti, krasne jednako koliko i razbijene; mi smo proizvodi naših odabira da postanemo oni koji želimo biti usprkos svakom događaju koji nam je promijenio život, umove, srca." RICHARD BACH

"Rien, rien du tout...
Mais je suis libre ici,
n`est-ce pas?"
(NIŠTA, AMA BAŠ NIŠTA..
ALI JA SAM OVDJE SLOBODAN, JE LI?)

moram priznati da mi se ovdje zaista puno više sviđa. bez pritisaka i pomalo naporne svijesti da se nalazim na krivome mjestu.
ali zato...ova čistina...
lijepo je opet biti prisutan pa makar i sam.
da, eto... ovdje pravila gube važnost.
ovdje... ništa nije važno.
tek poneki osmijeh i osobno zadovoljstvo.
svanulo je.

quote:

---

MILAN KUNDERA

---

to zbog nepodnošljive lakoće skakutanja ?
šalam se, jako dobar citat

quote:

---

ja tražim i želim utočište, unutra u sebi, neki prostor ili točku u kojoj sam samo ja, gdje svijet ne dopire, gdje sam kod kuće ja sam, utočište sigurnije od planine i pećine, sigurnije i skrivenije od kovčega i groba. to je moj cilj.
---
lijepo je opet biti prisutan pa makar i sam.

---

oprosti što ću ovo primijetit, ali za nekoga
ko se tolko fura na samozatajnost i samoću
pokazuješ i neobično puno egzibicionizma.
nije da imam nešto protiv toga, samo si mi
malo nedosljedan. btw, neki citati mi se
jako sviđaju

prijeteći mail od strane ogorčenog obožavatelja,
kako originalno. šteta što ti je stil bolno
prepoznatljiv

točka spasa. kraj nepodnošljivo duge rečenice o samouništenju.
ona.
odmor od samog sebe.
spas u posljednjem trenutku.
slabost djeteta, snaga čovjeka.

zar da me je strah što sam zbog nje sretan?
zar da prešutim da je volim?
zar zbog vas?
zar zbog smiješnog svijeta koji me je odavno izgubio?

metode su krvie, ali baš zato.

veliko slovo.
početak rečenice.
tri točke...

moja potreba za životom znatno je veća od količine koju mi ljudi uglavnom poklanjaju. upravo zato moje pozivanje na samoću isključivo predstavlja svojevrsnu slabost.
imam potrebu i zato ponekad shvaćam razočaranost. iako... sve više vjerujem da se nešto potiho događa sve ove godine.
ako ništa, eto, ja sam sretan, spreman boriti se protiv dosade i šutnje.
želim, da želim živjeti, i neću se predati ma koliko to nekome smiješno zvučalo.
pa što ako sam dijete

trenutak za pamćenje.
zaista ne očekujem da ovaj događaj netko treba razumjieti (ako će ga uopće netko i pročitati) jer ipak je potrebno poznavanje i prepoznavanje genijalnosti glavnom aktera, ali, unatoč, možda barem na tren netko pomisli da mu je nešto značilo i dobit će smisao ovaj zapis.

prijatelj, 18.g. unatoč razlikama u godinama, jedan od definitivno najdražih, ima hendikepiranog brata. jako se teško kreće i ima problema sa prićanjem. star je kao i ja, a i povezuje nas priča s rođenja. i on je kao i ja rođen s pupčanom vrpcom oko vrata, ali je njegov porod trajaoduže pa su posljedice drugačije.
daklen, pričam ja tako jednog sasvim običnog uskrsnog poslijepodneva tom prijatelju kako cijenim i obožavam njegovog brata baš zato što je takav. pokušavam mu iskreno objasniti da vjerujem da su ti ljudi zaista anđeli (tko nije pogledao Lupinovu izložbu MOJI ANĐEI?!?)jer ne poznaju prazne priče i stodve kojima se mi opterećujemo već jednostavno žive i vole. sjaj u njegovim očima i naježenost mojih ruku kazivale su da se mora dogoditi nešto genijalno. i dogodilo se. počeo mi je pričati svoju priču.
profesorica u srednjoj školi traži učenika koji će u svrhu nastave doći ispred razreda i hodati nenormalno. javlja se on asvim refleksno, staje pred razred i pravi nekoliko ravnih uspravnih koraka.
oduševljenost razreda jer je ponovno izveo dobru foru stišala je njegova sasvim, sasvim ozbiljna rečenica: "nekim ljudima to nije normalno"

plakao sam od sreće.

"...u početku je sve, naravno, bilo samo pretvaranje. usiljeni smijeh. smiješan smijeh. smijeh tako smiješan da smo se morlai smijati. a ond aje došao istinski smijeh, puni smijeh, i ponio nas prema potpunom oslobođenju. smijeh koji j eeksplodirao, vraćao se, ustalasan, nesputan, provale smijeha divne, lude i ponosne. smijali smo se u beskrja smijehu, našem smijehu.
oh, smijeh!
smijeh užitka, užitak smijeha;
smijati se, to znači tako duboko živjeti."
MILAN KUNDERA

"da, kad se prekorači granica, mora odjeknuti smijeh. a što ak se pođe dalje, iza smijeha?" MILAN KUNDERA

ne, nisam nitko.
volim ljude, volim biti iskren i više od svega volim život.
ali... imati ljude oko sebe s kojima možeš samo šutjeti. pričati priče koje dobro zvuče samo dok smo sami.
ali... ma samo pretjerujem.
planine se miču oko mene, samo što me je strah to priznati jer se sve događa sasvim polako, u maniri nevažnosti.
ma što mi je, zar trebam dokaz.
susreo sam nju!!!!
da. nitko sam. to je moja sreća, moje mjesto.
moje neštvo. energija i potreba.

"prijeteći mail od strane ogorčenog obožavatelja,
kako originalno. šteta što ti je stil bolno
prepoznatljiv"

(waiter, molim te, objasni mi. ne razumijem o čemu se tu radi. zaista.)

quote:

---

želim, da želim živjeti, i neću se predati ma koliko to nekome smiješno zvučalo.

---

ma živi, prijatelju, živi i smij se, samo se
okani smiješnih mailova, može ?

Tvoj prijatelj ima brata koji ima poteškoća ....

pogledaj dom svoj anđele
sve sami bogalji i prosjaci
slijepci tumaraju u gomili
svu su kičmu polomili
od tebe očekuju spas.

tiho
tiše...
od tišine

tiho
glasnije...
od tišine

postojanje...

znam!

tiho.

kaplju.

poput fantazije.

da.

baš poput.

sasvim dosadno.
ma nema veze, takva su pravila. možda se učini drugačije, ali nije.
odlučili smo živjeti bez pritisaka pa sada to i preferiramo do iznemoglosti.

(p.s. jel bio možd netko na rhcp u berlinu? meni je bilo poprilično genijalno)

ja nisam bila, al bilo bi baš najs od tebe da malo opišeš. nešto šire od -genijalno- zakon su mi rhcp!

točno se sjećam, na dan koncerta, drugog dana boravka u berlinu iz zajebancije smo prijatelj i ja zaključili da već sada komotno možemo stopom doma sretni. iako, došli smo na koncert. čini se da sam prerastao sva ona genijalna očekivanja i zadovoljstva nestrpljivih odbrojavanja pa euforija zaista nije metoda kojom bih mogao opisati stanje prije koncerta. ravnodušnost, misilm da je to, unatoč tome što sam čitao izvještaj iz milana i oduševljenje prisutnih. nekako mi se dogodilo da mi je postalo svejedno. učinilo se kao da je to još samo jedna misija iz života koju treba rutinski odraditi. i tako vrijeme prolazi, dolazimo u 17 h u ogroman park gdje će se na otvorenom u amfiteatru dogoditi koncert. predgrupa neki pank bend destillersi, bučno i nepodnošljivo. treba još izdržati toliko vrijeme, a i pomisao na putovanje od 19 h do zg nakon koncerta sa nula eura i 9 kn na nas dvoje i nije baš davalo razloga za osmijeh. nekih desetak minuta prije koncerta, sve je spremno. koncert uskoro počinje. u tom trenutku puca me neki čudan osjećaj. mislim da se tek tu počinje raditi o nagovještaju euforije, ali još uvijek prekriženih ruku stojim među ruljom koju niki kua ne razumijem. udaljeni smo od pozornice barem dvadeset metara. i eto ti njih. koncert počinje, uvodni taktovi by the way, toplotni udar, eksplozija vulkana, oko 5 000 ljudi automatski se pokreće, počinju kolketivne orgije. sljedeće što znam je da sam izgubio prijatelja koji je završio u prvom redu u samo nekoliko sekundi. ja ostajem negdje u 5. redu ako se to tako može nazvati. već prva pjesma i sasvim mi je jasno da mi se vraća osjećaj koji me je prožimao tamo negdje u 2. mjesecu kada sam uplatio prvu ratu za koncert. svi plešu, svi skaču i što je najvažnije svi su sretni i nasmiješeni. prilično jebeno, ali toliko veselja i sreće nisam baš svaki dan nagrađen vidjeti. druga pjesma all around world dodatno podiže atmosferu, šutka života (nešto poput one scene iz matrixa 2 u onom njihovom hramu nakon propovijedi vođe). ne znam, trajalo je 1 i 45 ali zaista nije bilo trenutka predaha. između svake pjesme basist i gitarist su improvizirali proizvodeći solaže uz popratnu zajebanciju. genijalno. stvarno jebeno genijalno.
ne znam kako to riječima reći, ali osjećaj!!!
studijska snimka totalni je bullshit u odnosu na live.
dobio sam sve i sasvim zadovoljno otišao doma, spreman na asketizam bez vode i hrane. genijalno. ( ma teško je, znam da nisam niti približiti uspio, al jebiga, treba doživjet)

uff, znam taj feeling dobrog koncerta! sam te nema, nestaneš, pretvoriš se u tu masu euforične sreće i to je zakon,man! tak mi je zadnji put bilo na koncertu Asiana u Sloveniji,baš sam ono pukla skroz, skakala dva sata i smijala se ko luda! a kaj je najbolja brija, svaki put kad se sjetim tog koncerta baš mi dođe nekak toplo oko duše..kako to napuni baterije, malo stvari se može usporedit s tim osjećajem,bar za mene..baš ti zavidim, al brijem da ću na idući najbliži koncert pepera ziher ići..fala na opisu!

dobro je već to što ne osjećam nikakvu potrebu da ih pokušam razumjeti. uotalom, nema se tu što razumjeti. sebičnost i jeftina pravila. ne seri i ne filozofiraj (izvan te krilatice nema toga što se može provući pod podnošljivo, a da govori o nečemu što ne sadržavaju njihovi zatvoreni krugovi naive). ljudi, da ti mali sebični ljudi.
ubiti homoseskualce, srbe, crnce i židove. ubiti životinje. pogaziti slabe. ma hvala im, njihova mržnja uništit će svaki pokušaj, ali... uvijek postoji ali

pada kiša. tiha, smiješna i jednostavna. odmaram se, doma sam, u ovoj virtualnoj kući, tu, gdje ima mjesta čak i za ovoliko praznine. zadovoljstvo, adrenalin, euforija, il kak se već zove taj ples... o kako samo dubravko dobro zvuči sretan.
događaji-stvarnost.
da zvuči odlično, nadahnjujuće. poput sna kojem smo posvetili ismijavanje drugih. poput isprike kojom smo od istog odustali, barem što se privida tiče.
ma nemožeš od sna odustati. nema tog načina koji umije obrisati bol koja je učinjena da se mala trunka prašine ovog svijeta pomakne.
i to je dobro

POZIV

Ne zanima me od čega ľivią. ®elim znati za čim ľudią i imaą li hrabrosti
snivati o ispunjenju ľelja srca svoga.
Ne zanima me koliko ti je godina. ®elim znati jesi li spreman riskirati da
ispadneą budala zbog ljubavi, zbog svojih snova, zbog ove pustolovine koju
nazivamo ľivotom.
Ne zanima me koji planeti djeluju na tvoj mjesec. ®elim znati jesi li
stigao do srediąta vlastite boli, jesu li te ľivotna razočaranja otvorila
ili si se skutrio i zatvorio od straha da ponovno ne osjetią bol. ®elim
znati jesi li u stanju trpjeti bol, moju ili svoju, a da pritom ne moraą
skrivati ili ublaľavati ili izbrisati.
®elim znati znaą li se radovati, zbog mene ili sebe, i moľeą li divlje
zaplesati i pustiti da te ekstaza preplavi sve do vrąkova prstiju, a da nas
pritom ne upozoravaą neka budemo paľljivi, realni, svjesni ljudskih
ograničenja.
Ne zanima me je li priča koju mi pričaą istinita. ®elim znati jesi li
spreman razočarati drugoga kako bi bio iskren prema sebi; jesi li spreman
podnijeti optuľbe za izdaju, a protom ne iznevjeriti sebe; moľeą li biti
izdajica i samim time vrijedan povjerenja.
®elim znati jesi li u stanu vidjeti ljepotu pa i ako nije lijepa, svakog
dana, i moľeą li svoj ľivot nadahnjivati njezinom prisutnoąću.
®elim znati jesi li dovoljno snaľan da ľivią s neuspjehom, svojim i mojim,
i da svejedno stojią na rubu jezera i ushićeno vičeą prema srebrnom punom
mjesecu: «To!»
Ne zanima me gdje ľivią i koliko novaca imaą. ®elim znati jesi li sposoban
ustati, nakon noći ispunjene tugom i očajem, umoran i do kostiju izubijan,
i učiniti sve ąto je
Potrebno kako bi nahranio svoju djecu.
Ne zanima me koga poznajeą i kako si dospio ovamo. ®elim znati hoćeą li i
dalje sa mnom stajati u ľaru vatre i ne posustajati.
Ne zanima me gdje si ili ąto ili s kim si studirao. ®elim znati ąto te u
tebi samom gura naprijed u trenucima kad se sve ostalo ruąi.
®elim znati moľeą li biti sam sa sobom i volią li uistinu osobu koja jesi u
trenutcima praznine.

ORIAH MOUNTAIN DREAMER

koliko je potrebno biti sjeban da se ponovno vratiš na mjesto gdje odavno ne priznaju vjetrove koji su izvan domene njihovih aparata za percepciju?!?!
moj život hod je po groblju. točnije, po marginama. lagano praznim tupim korakom obilazim tišinu konačno iskrenih.
groblje...moj jedini učitelj.
ima li života prije smrti?