Forum

prijatelji,
jeste li ikada posadili/uzgojili drvo?

kada? gdje? koje? koliko?

posjećujete li ta mjesta?

da li zagrlite/obujmite neko "svoje" drvo?

ja uzgajam jedan mladi orah i jednu mladu tresnju i zadovoljan sam njihovim rastom, pogotovo rastom oraha koji je zimus imao nezgodu u kojoj je izgubio sve grane i ostao je samo prcvoljak od stabljike. mislio sam da je moj orah gotov, ali sam se ipak nadao da ce se na proljece revitalizirati sto se i dogodilo. zapravo, dogodilo se i vise od onoga sto sam u najoptimisticnijim mislima mogao zamisliti! iz drvenastog prcvoljka od stabljike izrastao je zeljasti dio stabljike na kojem su izasli novi, lijepi i veliki listovi. i sad je taj moj orah 3-4 puta veci nego sto je bio prosle godine u ovo doba.

nikad nisam zagrlio drvo, ali bih volio to uciniti. ne usudim se zato sto bi me ocevidci vjerojatno smatrali ludim.

ja sam u šibeniku imao puno dvorište voćaka.
nisam ih sadio, ali volio sam ih. zagrliti
se dalo samo jednu veliku trešnju. sad mi je
žao što to nikad nisam napravio, jer više
nikad i neću. ne posjećujem to mjesto zato
što je prokleto

orah je vrlo žilavo biće, može godinama izgledati kao obična šiba, onda kada krene rasti,listati i granati se, ne staje. kada naraste

trešnja, krasno stablo za obujmiti, mirisati, distai pripijen uz nju.

posadio sam do danas dosta sadnica, gotovo pola ih nije uspjelo preživjeti više od 10 g., no još uvijek ih je više od 2000 živih, na raznim mjestima.
najveći broj njih sam posadio prije 15-20 godina, i danas je ta najveća grupa što sam ih posadio, lijepa šumica. nekada su to bila brdašca prekrivena papratima, koja su gušila zrak, i mnogu mladicu.
danas je prelijepo gledati mladu šumu kako buja, leći na iglice ispod crnogorice, i udisati svježi zrak.
tjelo obuzeto mirom, mozgu šalje sretne pozdrave iz humusne utrobe.

posadite koje stabalce, i ako već jeste, posadite ih još.

"najveći broj njih sam posadio prije 15-20 godina, i danas je ta najveća grupa što sam ih posadio, lijepa šumica."

to mora da je divan osjećaj

nema strašnijeg prizora od goleti...
za vrijeme rata vatra je požderala svo
raslinje oko moje kuće, uključujući i
prekrasne divovske borove i čemprese.
još i danas, nakon deset godina kiše i
vjetra, ne možeš sići do mora da se
ne uprljaš od gareži


Izmjenio - waiter in his 60s u 29.06.2003 13:40:48

žao mi je. jako.

ne znam dali možeš utjecati (osjećajno, pravno/imovinski, voljno i sl.),
no zamisli kako bi dobro bilo očistiti garež, i usaditit novi život.

vjerujem da ima načina da ti se pomogne u prevladavanju "prepreka".

grljenje i strah od očevidaca.

pođi duboko u šumu i zagrli to drvo.

više ne živim dole, ali, da, potrebno je
samo malo volje...

Na žalost živim u zgradi no imao sam u stanu "drvo života", ali nestalo je. Kad sam bio mladji pokušao sam uzgojiti nešto hortikulturalno no bez uspjeha.

Ja imam drvo u stanu.
Zove se Šime.
I buja ko ludjak.

marsovče,
mi,zemljani, neki od nas također žive u stanovima, i da ne povjeruješ, usudimo se otići do šume.

pozdrav sa zelenog planeta

g.gospdnetiću,
budite dobri pa nam recite, što nam je Šime po rodu?

Sjećam se jedne priče o nekom tipu koji je pjevao i svirao svojem drveću. A sve je počelo kako su znanstvenici išli istraživati da li biljke imaju osjećaje i mikroskopskim povećanjem se ustanovilo da približavanjem ruke biljka se odmiče (zašto se ne približava?). Istina živa, čovjek je od povjerenja.

E to bus mi ti rekel kad dodjes Morsky!
Ja ti se u to slabo kuzim...a dobio sam ga kad ej bio jako mali, od frendova kao poklon za Bozić.
Ima siroke, zelene listove sa zuckastim flekovima. I buja ko manijak. Nedavno sam se usro od straha dok sam cekao u redu u Raiffeisen banci, gledam neko ogromno drvo koje imaju unutra, podsjeca me na nekog...i sine mi, to je moj Šime! Tj. neki njegov rodjak....samo kaj je ovaj dosegao par metara u visinu, ima listove ko ekran od mog televizora.Tak da brijem kad dodje vrijeme, morat cu ga pustit u prirodu....ili nek se siri kod susjeda!

Morsky, kaj te nije strah? šalu na stranu, želja mi je kuća ili vikendica, pa voćnjak i kakvo drvo koje daje dbru hladovinu tak da se može smjestiti kakva ležaljka i uživat kad dodju ovakovi dani.

ad.)Šimino porjeklo ili rod;
- prema tvom opisu, a nakon konziljarnog sa ekipom specijalista dendrologa, (koji svako nedeljno popodne imaju konziljarni kod mene)utvrdili smo da se sa velikom vjerojatnošću radi o čarobnom grahu, poznatog iz priče ...."Cvrčak i mrav".

To sam si i ja mislil!!!
Naime, rekli su mi-nemoj ga pauno zaljevat, to ti je drvo bas za lijenu mrcinu ko ti.
I u pocetku sam ga zalijevo po receptu-casa vode svakih 3 tjedna. No nakon nekog vremena, postalo mi ga je zao, a postalo je i vruce, pa sam ga zalio dva puta u jednom tjednu. Tad je podivljo...pustio je 7 novih listova u tjedan dana i naraso 30 cm!
Sad sam opet uveo rezim-zalijevam ga jednom u tri tjedna, i izgleda zdravo i zadovoljno. A ak biljkama fakat pase mjuza,onda mu je kod mene super...blizu zvucnika je i naslusan je!!
A da zgleda i raste ko carobni grah, to je istina.

marsovče,

nažalost, ja sam morsky, a ne "čarobny", stoga ti ne mogu ostvariti želju(kuća,viksa isl.) sorry.

probaj na mail: harry.potter@hogwarts.uk

good luck

g.gospodnetić,

moram vas upozoriti: - provjerite moguće naslage silicijskog porijekla, na samom vrhu biljke.
u slučaju pozitivnog nalaza, hitno...HITNO, iznesite biljku na prostranu livadu, ili uklonite naslage.

Nikad zasadila drvo. Mada sam razmišljala da bi to bilo zgodno.
Nemam u sebi dovoljno strpljenja za biljke. Nikad me nisu privlačile.
k. mi je prije dvije godine poklonio drvo života. Dala sam mu ime Eduard, nadimak Edo, i to je jedina biljka koju njegujem s ljubavlju. Naime, K.-ova sestra mi je poklonila još 7-8 svojih kućnih biljaka (jer je otkrila da joj je sin na njih alergičan). Nisam imala srca reć da ih ne želim, al sam svojim nemarom za par tjedana ubila dvije ljubičice. Ostalo njegujem preko volje i čekam da malog nećaka izliječe pa da sve osim Ede otpremim otkud je i došlo.
Svu ljubav u sebi rezerviranu za biljni svijet ja sam preorjentirala na životinjski.

dobrodošla.

Niti ja ne vodim brigu oko stabala, koje posadim, to sam radio kada sam bio mali.

Zadnjih godina, samo posadim, i pustim biljku da živi. ili ne.

Ja nisam uopće poznavaoc, niti stručnjak za bilje. Jednostavno, neki dan sam tražio neke naslove na polici, pa mi je za oko zapela jedna knjižica, koja opisuje čovjeka koji je zasadio stotine tisuće hrastova. Pa me to podsjetilo na te moje sadnje.

ja sam vjerojatno i posadio koju voćku, ali se ne sjećam, jer su me starci natjerali da se bavim poljoprivredom na gruntu. oni uživaju u tome, a ja sam se mučio. draže mi je lijepo ležati doma u hladovini, jesti, piti i buljiti u tv.

i meni je to divno i krasno, samo me nemoj tjerat na ništa što ne želim. tako da mi se bilo kakav oblik poljoprivrede zgadio do daljnjeg. vjerojatno ću u poznim godinama okopavati kakav vrtić i saditi voćke po remizi ko moj stari i moji susjedi.

što se biljaka tiče, volim jedino i samo kaktuse. jedan od njih cvate već 4. godinu zaredom prekrasnim ogromnim crvenim cvijetovima

jest.
najljepše je u hladu, ležeći na zemlji, mirišući zemlju, drvo, lišće i iglice.
gledajući vrhove grana, i nebo povrh.


i ?

Morsky, kakav potter, trebao bi mi onaj iz gospodara prstenova, a i on bi mi se nasmijao i reko da je on čarobnjak koji spašava ljude od strašnih sablasti i zala a ne obični materijalista (BTW sjetite se drvobradaša, jezik im je nenadjebiv)
A biće valjda, igram loto. i 6/45 i 7/39.

I tako ti je to, ja bi. Pa makar lozu, i to je drvo.

"al sam svojim nemarom za par tjedana ubila dvije ljubičice"

nothin' like a woman's touch

"dobrodošla"

nema te tjedan dana i odma si nova

On je čuvar vremena, jahač mokrih valova...
Kao poštar lakog sna, on u snove dosurfa...

Nemam filing za biljke. Kaj se tiče životinja tu pak pretjerujem u ljubavi. Kad mi neko pokazuje cvijeće u vrtu pristojnost mi nalaže da se razveselim kak je to lijepo koliko truda..bla bla, ma svaka čast al mene tu niš ne puca. Šume i voda to je nekaj drugo.

"Šume i voda to je nekaj drugo." ,

- vrjeme je za drugi topic.


zumbule, znaš za onu:o drveću i šumama..

i one priče da ti kućno bilje cvjeta ko ludo ako razgovaraš s njim... to tvrdi moja mama. ona je nekad davno imala botanički vrt doma (u stanu!), a onda smo otkrili da je sestra alergična na pelud i sl. pa je mama sve morala maknuti i ostaviti samo kaktuse. sad kad sestra i ja više ne živimo tamo, opet su prozori i balkoni puni flore. mama sretna, susjedi zavidni :)

Izmjenio - dju u 01.07.2003 9:11:22

moje susjede se natječu tko će imati veći i ljepši... balkon