|
|
KAD S DJECOM SPAVAS, POPISAN SE BUDIS
Muzika je poslanje, a ne posao
P: Uspijevate li razdvojiti privatni od poslovnog zivota?
O: Kod mene ne postoji linija izmedju privatnog i poslovnog.
Muziku ne shvacam kao posao nego kao poslanje. Moj zivot
je Pischipsvideoclips, i svi koje poznajem su u to involvirani.
Sve ovo je do krajnjih granica Privatno s velikim P.
P: Dubravko Ivanis Riper za deset godina!?
O: Nadam se da moj zivot i rad nece davati nikakvog povoda niti
ce postojati potreba za ovakvim nacinom prezentacije.
Dubravka Ivanisa Ripera, frontmena poznate hrvatske grupe Pips
Chip & Video Clips, nije potrebno posebno predstavljati. Rijec
je o covjeku koji je svoju muziku izdigao iznad zabokrecine
hrvatske estradne scene. Njegovi intervjui su zabavni i drugaciji.
Bez bilo kakve potrebe da se ulaguje i medijima i bilo kome drugome,
izdvojio je vrijeme za citaoce Expressa i odgovorio na nekoliko
pitanja.
P: Pips Chips & Video Clips su na sceni vise od deset godina. Kako
biste ocijenili svoju dosadašnju karijeru?
O: Pomalo je perverzno javno rekapitulirati svoju karijeru, posebno
u novinama. To ozbiljan covjek radi nasamo, medju cetiri zida.
Cini mi se bolesnim sebe uzimati preozbiljno, koristiti termine
poput 'karijera' i slicne. A imam i previse posla da bih se bavio
administracijom. Nisam ja sluzbenik iz Kafkinih romana, ne namjeravam
samog sebe evidentirati ni na koji nacin.
P: Za sebe uvijek govorite da ste muzicar, ane glazbenik sto je za
Hrvatsku prilicno neubicajeno. Zasto?
O: Nema to nikakve veze s Hrvatskom. Oduvijek govorim muzika, jer stvaram
muziku, a glazbu valjda sklada neki pedofilcic. Zvuk neke rijeci
presudan je u semantickom dekodiranju. Rijeci nista ne znace, rijeci
zvuce. Rijec muzika samo po sebi pjeva. Problem je kada mi prilikom
lektura i korektura redakcijske analfabete muziku mijenjaju s glazbom,
dokazujuci time svoju jezicnu erudiciju. No, sta da se radi? Kad s
djecom spavas - popisan se budis.
P: U javnim istupima jako puno psujete. Neke Vase kolege tvrde da to
radite jer zelite skrenuti malo vise paznje na sebe, iako Vam to
realno ne treba jer sjajno radite svoj posao.
O: Nemam ni snage ni vremena komentirati bilo cije gluposti. Uostalom,
mene novine traze, ne ja njih. Ja nisam maltretirano dijete pa da
mi treba takva vrsta paznje. Obicno se takva djeca pokakaju pred
gostima na parket.
P: S obzirom da ste odrasli u lijecnickoj familiji, kako su Vasi roditelji
gledali na muziku kao Vas zivotni izbor?
O: Odrastao sam u familiji muzickih sladokusaca. Moj djed je jedna od legendi
zagrebackog HNK-a, covjek koji je pojedine opere gledao preko stotinu
puta, a u kazalisnim i koncertnim dvoranama desetljecima imao svoj stolac.
I moj otac je bio slican. Ja sam logican nastavak loze, samo je moja
uloga aktivna, a ne konzumentska. Naravno, brinuli su, jer je ova opcija
vrlo nesigurna, posto zivimo u vremenu kada je najsigurnije biti pet
metara pod zemljom.
P: Novinari Vam zamjeraju namjerno plasiranje lazi o sebi, na koje oni
cesto nasjedaju, kao sto je svojevremeno bila prica o kupovini stana.
Zasto im to radite kada ste i sami nekad radili kao novinar?
O: Moraju nauciti razlikovati laz od zafrkancije, odnosno medijske diverzije.
Bilo je krasno slusati 'prijatelje' i raznorazne licemjere kako se brinu
za moje mentalno zdravlje jer kupujem stan od 40 kvadrata za 160 hiljada
maraka u najskupljem stambenom objektu u Zagrebu. Ko god je to 'popusio'
nevjerojatan je kreten, a mene kreteni istinski zabavljaju.
P: Koliko Vam kao muzičaru znače nagrade i koju biste izdvojili kao najdrazu?
O: Kad sam bio mladji, nagrade poput Porina i Crnog macka bile su mi abnormalno
bitne. Bog me cuo i rekao 'pa dobro, evo ti, jednog ces dana shvatiti koja
si budala bio.' Danas previse znam o p
|
