|
|
...koje razgovaraju sa mnom
03:16 sati (upravo poljubih uru=) ), 13.06.2003., dobrinje, sarajevo
nadnevak (ili bolje, nadnocak) pocinjem pisati maltene gologuz (chega su samo na meni)
s dignutim roletama na balkonskim vratima. kad sam poceo pisati s cd playera je isla,
znakovito, kako funkcioniraju stvari, a sad vec daddy pjeva o hepiendu.
no, da krenem...
prije svega, da naglasim da nisam bas siguran da li stvari stoje ovako, ali to mi je upravo
mocno jer svi zapetljaji koji ce biti ovdje navedeni cine moj zivot onakvim kakvim ga ja trenutno
vidim. prvo sto zelim naglasiti jest da si mi ti od svih zenskinja koje cu ovdje navesti najprva
(sto rek'o vedo olovcic, moj komso, kad bi se u ratu u 6 ujutro nacrtao ispred bunara s 3000
kanistera i cekao da lik zaduzen za pumpanje prileti crpki negdje oko osmice). ne mogu
vjerovati samom sebi sto polako, ali sigurno, dolazim u stadij u kojem naklonost koju osjecam
prema bite ne uvjetujem istim uzvratom s tvoje strane. (samo da napomenem da je upravo
krenula porculan) koliko je u tome istine mozes ispitati recimo tako sto bi mogla istrenirati
svoje tuke i banuti zajedno s njima sa smajserom u stan na prvom katu lijevo u grada kalgarija 5
i pobiti sve clanove obitelji beslic, izuzev mene. (krenula 2x2) ako bih po saznanju te vijesti
bio potpuno miran ovo za uzvrat bi imalo smisla. jednostavno meni je samo bitno da te
gotivim ('ma daj, stvarno je pravo vrijeme: shvati da je bitan samo san, ma koliko ti znacilo' -
daddy, molim te, svirajte je iduci petak.) ali, pazi sad ovih zapetljaja. u proslu srijedu mi dolazi
novi broj ALBUMa, najbolji do sad (svaka cast, gos'n killeru). u njemu ado, dronsa, merdzada
i usisac i ja (krenula spava, ali ja necu =)). u cetvrtak darivam jedan primjerak nineli. to sam rekao
da cu uraditi jos onda kad me prosla (samo sekundu da ponovno stisnem plau eda bi krenula dobro)
jeza na rastanku s talijanima. naime, radi se vec o antologijskom ninelinom govoru o sarajevu
inspiriranom njezinim zajednickim penjanjem s talijanima i divjakom (u svojstvu predsjednika
fondacije obrazovanje gradi bih) na sedrenik i promatranjem cityja. sad se sjetih one konverzacije
s tebom, ali i s adom po pitanju patriotskih osjecanja apropo mjesne zajednice, opcine, kantona,
federacije i nazovi drzavne tvorevine (krenula susjedi) u kojoj skupa zivimo. u pravu si, sve je to
zivi *urac, i povijest, i prirodne ljepote, i sta ja znam, ulica u kojoj zivim, ako se izbrisu ljudi koje znam,
a koji zive sa menom u ovoj k'o frankenstein ustrojenoj drustvenoj zajednici. ('koliko je samo pistolja
u ovom gradu, a tako malo pameti' tutu ccc ccc tutu tutut...) elem, darivah joj album i napisah da cu
s posvetom nastavit putem maila. to i uradim. popisah sve po redu zasto joj zahvaljujem. izmedju ostalog,
napisah i onaj dio koji nije izasao u gde je tko u 19. broju: nikola beslic (1978., sarajevo) *ajebao se u izboru faxa,
ali definitivno nece u izboru bracne druzice.
isti ALBUM mislim darivati i ani (za bedz coexistencea), kao i vladi i jeleni (ako nalete na koncerat u ovaj dio
nase vukojebine) te kezi jer je on, ipak, glavni sporedni lik u pripovjesti paris - taize susret 28.12.2002. - 01.01.2003.
posto joj ga predadoh iza sastanka stipendista sprofonda dogovorih se s njom i draganom (draganina inicijativa
to bijase) da u subotu odemo do stelle. ('ja nisam bio ovdje kad je baka lucija solila more'). u petak se penjem milinkladskom
(zove li se tako ulica iznad hrasnog, a iza stanice zelenara (ili je granap?)?) s kolegom bosnjakovicem gdje kupijem original dres
argentinske reprezentacije. ne zato sto se lozim na canigu, maradonu ili batistutu vec zato da prizovem dolazak
'subote' i 'i tvoje majke takodjer' (zomri, moras mi prebacit divx /'guzva, guzva'/) u videoteke tropic home & videa.
'zato da prizovem dolazak 'subote'', ('slusaj, slusaj kako vjetar...') mislim, koji su to signsi - u subotu nam je bilo extra!!!
dje nece biti!!! bio sam happy vec u
|
