Forum

Deset godina je proslo. Vec. Neki dan me pita zenin buraz, ima 21 godinu, ko je bio Drazen. I ja sutim. Ne, ne mogu mu objasniti... Da mu pustim utakmicu, ne bi pomoglo. Ma da nabrojim gdje je sve igrao, koliko je koseva davao opet bi bilo dzaba...
Brojke i godine nikad nisu bile bitne. Sjecanja se sama vrte...

...Cibona igra svoje prvo europsko finale. U Budimpesti. Protiv Zalgirisa. Nacija sanja Sabonisa, Marculionisa, Homicusa... Naravno, u nocnim morama. Ja sam bio mali... I obozavao sam kosarku. I nisam mogo gledat utakmicu od muke (vec tada), nego sam izasao u dvoriste i ubacujem loptu kroz improvizirani kos, dok mi stari vice rezultat kroz prozor. Dolazi i buraz (bratic) - ne moze ni on gledat. Vec je mrak, nista ne vidimo, al zato igramo jedan na jedan ko pravi. Dajemo sve od sebe... I onda stari dodje na prozor i vikne: "Udarilo Nakica..."
Ne mozemo vjerovati, naravno, ne pada nam na pamet ici gledati utakmicu. Igramo jos zesce, do zadnje kapi krvi, u mraku, muski, mozda po prvi put stvarno muski. Naravno, Cibona je pobijedila...

... Mrzim Zadar i Boguesa. Jebiga, sorry, Zadar mi je jedan od najsimpaticnijih klubova, ali ona izgubljena titula, usred Zagreba, taman prije nego ce Drazen otici... To vam nikad necu oprostiti. I Bogues... 165 centimetara. I prvi i jedini put, u polufinalu SP 86, Drazen nije znao sto bi... Vidno sjeban. Dugo nisam mogao zaspati nakon tih utakmica. Meni srce nije puklo prvi put zbog zena, nego zbog kosarke...

... Drazen je prvi pucao direktno iz driblinga. Ako vas neko pita da znate. Drazen je legalizirao solo treniranje. Tih dana smo isli na kosarku i - sami... Primjer?
Naravno, moja prva trojka iz Mazuraniceve se klala sa ovima iz Nove ulice. A stvar je postala ozbiljna kad smo ugledali Ogija i Lepog kako treniraju - trice! Ogi suta, a ovaj stoji ispod kosa i dodaje mu... Bilo je to crno razdoblje! Rijetko smo ih dobivali...

...Ne sjecam se nikog ko se poistovjecivao sa Drazenom. Bilo je tu kvazi Aci, Nakica, Cutura, ali nikad nije klinac nije oponasao Drazena. To se:
a) nije smjelo
b) nije moglo
c) nije trebalo.
Tek kad je Dragon (njegov prvi NBA nadimak) otisao, skontali smo da je bio tu. Pateticno, ali istinito.

... Gimnazijsko polufinale. U osvit rata. Osjeca se vec na sve strane. Mi smo bili jedini 3. razred koji je uspio uci medju cetiri zadnja u povijesti te gimnazije. Tekma kaos. Cure iz njihovog i naseg razreda na rubu tuce. Za petama smo im cijelu tekmu. Svi pocinju navijati za nas... I 16 sekundi prije kraja, dodjemo na egal. Imamo loptu. Taman krenemo u napad, oni nam je oduzmu. Prodje desetak sekundi. Oni se spetljaju i mi smo opet u posjedu lopte. Ali ovaj put, naravno, mi istrcavamo kontru.
Rolja je presao centar, navukao dvojicu i bacio - meni. Ja ufatim loptu, igrac koji me cuva je daleko, dolje ispod kosa. Desno od mene moj suigrac. I tu se saserem I umjesto da se zaletim na dvokorak, da dam kos ili izvucem faul, ja sam loptu, ko zadnji papak, bacio suigracu. Koji se, naravno, spetljo i popio takvu bananu, da se danima o njoj pricalo. Nikad si to necu oprostit...

... Kum, Zoka i ja vracamo se s faksa. I tamo, iza Filozofskog ima mali terencic. I na njemu tri mladica, u kompletnoj NBA opravi, trce, zakucavaju... Izazivaju nas. Odlazemo torbe, skidamo kosulje, zavrcemo nogavice, stezemo pertle na cipelama. I tako, neobavezno, pocnemo igrati. I neko od nasih oponenata spomene dotepence... Nisu ni znali sto ih je snaslo. Nisu vise dali ni kosa. Samo su sutili, a mi smo igrali ko da nam zivot ovisi o tome. Ne znam, mozda je i ovisio. Ni to necu zaboravit cijeli zivot...

... Stari me probudio odmah, vec negdje oko pola osam, cim je cuo.
"Poginuo Drazen..."
Cekaj, kako poginuo, nije, ne moze on, zasto on, kako on, pa Europsko je za mjesec dana. Normalno, ne vjerujem starom, palim radio-Cibonu, kontam oni valjda znaju, a na radiju svira "Stairway to heaven". Sve je bilo jasno. I zato mi ne pustajte tu pjesmu, ako ne z

vlado, naježio sam se dok sam čitao ovaj tvoj tekst. okej, ja nisam baš veliki fan košarke, kad-tad pogledam neku tekmu. više volim nogomet, i pored tog što i nogomet i košarka ovde dole su totalno u kurcu! pa i nemaš baš što pogledati..
al uglavnom ne mogu zaboraviti dan kad je poginuo DRAŽEN! sjećam se ko da je bilo juče. već tjedan i po bio sam u bolnici, imao sam zapalenje pluća.. i kao svako jutro, tako i tog roditelji su dolazili u posjetu i nosili mi novine. nisam mogao povjerovati naslovnoj strani.. jako sam volio Dražena.. vjerujem da bio postao najbolji igrač u NBA ligi!
prošle su deset godine bez majstora.. Dražene nikad nećemo te zaboraviti! (1993-2003)
p.s. vlado, molim te upali jednu svijeću i u moje ime

On je čuvar vremena, jahač mokrih valova...
Kao poštar lakog sna, on u snove dosurfa...

Trazio da me puste s nastave da odem na sprovod. Manje vise odtad ne gledam sportske priredbe, sve su mi dosadne.

legenda

Evo, kontam(kak veli Vlado) vec pol sata da li da napisem nekaj na ovu temu, jer tek sam ju danas skuzio. I skonto sam da moram.
Rodjen sam 08.06. i do te 1993, obicno su mi asocijacije na rodjendan bile: jagode, kiša u Križevcima i Spravišće. Zacudio bi se kad bi neko znao kaj je Spravišće, no o tome nekom drugom zgodom.
Bio sam na svim Ciboninim utakmicama.Bio sam i u Budimpešti na finalu protiv Zalgirisa. U Zagrebu se moralo ulaziti u dvoranu 3 sata prije utakmice, jer je već tada Dom sportova bio krcat. Urlali smo i pjevali na tribini, neki su kartali belu, i kasnije sam tek shvatio da mi cekanje nikad tako brzo nije prolazilo kao na tim utakmicama. Bez obzira sto je Cibona i prije i poslije Drazena bila veliki klub i islo se na tekme, svo to ludilo bilo je tih godina samo zbog njega. Nikad nisam vidio ni jednog sportasa koji je toliko grizao, toliko mrzio izgubiti, toliko bio samouvjeren, drzak i genijalan u sprovodjenju svih svojih zamisli u djelo.Sjecam se Ituriage, jadnog Ituriage koji je najcesce morao cuvati Drazena. Tu i tamo bi se desilo da suci ne odsviraju neki faul, i vise no jednom sam skuzio da je Drazen mahnito pogledao suca, onda Ituriagu, i onda uzeo loptu i par napada za redom radio majmuna od jadnog Ituriage. Dribling iza ledja, pa jadnom Ituriagi kroz noge, lagano optrcavanje i polaganje...
Uredno bi se to zavrsavalo tako da Ituriaga skupi 5 osobnih u par minuta...ili sam trazi izmjenu. Sjecam se utakmice protiv Limogesa, za njih je tada igrao Ostrowski koji je bio stvarno vrhunski igrac, i frajer nam je u prvom poluvremenu utrpo sve kaj je puknuo. Oni su vodili na poluvremenu.U drugom poluvremenu je Drazen odlucio pobijediti. Kaj da velim...majstor je zabio 10 trica na toj tekmi, razvalili smo ih sa 15-ak razlike.Sjecam se i utakmica protiv Hapoela, kad je majstor u dvije tekme protiv njih zabio sto koseva. U Zagrebu 49 tamo 51.
Ovakvih prica, koje me i danas natjeraju na sjetni uzdah i nakon kojih su mi oci zamagljene, mogao bi ispricati bezbroj.
08.06.1993. probudila me mama, ona je znala koliko sam volio Drazena. I ona ga je neizmjerno voljela, cak je cesto isla i na tekme. Drazen je poginuo, veli mama. Kaj???
Nemoguce. Nevjerica. Zbunjenost.
-Nemoj plakati- rekla mi je. -To ti tak obicno bude s genijima.-
Skuzio sam da i ona place.
Nazvao sam Kasu, svog najboljeg prijatelja, cim se javio, pitao sam ga: Jel znas?
Znam.
Otisao sam do Kase, upalili smo tv, pili kavu i sutjeli. Nismo se plakali jer nam je valjda bilo neugodno jednom pred drugim, no nikad nisam popio tisu kavu s Kasom.
Navecer, pozvao sam cetvoricu najboljih prijatelja na proslavu rodjendana. Zamolio sam mamu da nam ispece pizzu, slozila je neku tortu i mi smo se okupili kod mene.
Bila mi je to najljepsa proslava rodjendana u zivotu. Mozda zvuci morbidno, s obzirom da je trenutak bio ispunjen neizrecivom sjetom, no mi smo moj rodjendan proslavili onako kako je to prilika i nalagala.
Sjedili smo u polumraku uz titraje svijeće za okruglim stolom moje blagavaonice u Travnom, pojeli kaj se trebalo pojest i cugali i pricali.
Drazen. Bio je u svakoj nasoj recenici, prozivjeli smo skupa sve one price koje sada nemam vremena ispricati a vec sam ih povrsno dotaknuo ranije. Osjecali smo da smo zapravo bili sretni i povlasteni jer smo imali priliku u zivo gledati majstora. Legendu. Kralja. Imali smo mi puno vrhunskih kosarkasa, vjerujem da cemo ih i imati, no za mene postoji samo jedan.
Drazen je za mene ne samo najveci kosarkas, nego i najveci sportas kojeg sam imao prilike dozivjeti. I u ovom trenu se osjecam malo jadno, jer sam svjestan da nemam tu sposobnost da prenesem sve ono sto osjetim kad god ga se sjetim.
Ja za Drazena palim svijecu na Dan mrtvih.
A vjerujte, svaki moj rodjendan zapocinje uz misao na njega. A danas kad se sjetim tog dana, te vijesti o njegovoj pogibiji i svih onih filmova koji su picili kroz glavu svima nama koji smo bili opcinjeni Drazenom, a i sportom op&

DRAZEN JE NAJVECI!

Apsolutno. I to u prezentu...

Nedavno citam intervju sa Stojakovicem u jednom srpskim kos-novinama (ne, Airball, nije Kos ;) ), i najkrace pitanje i odgovor glasi (obratite paznju na mnozinu):
...
- Uzori?
- Drazen.
....

Hvala G.

sjecam se tog dana, te '93 sam bila u tuzli, rat, grad u okruzenju, u rijetkim trenucima kad imas struje na tvu samo gledas vijesti tipa 15 mrtvih, 25 mrtvih, ne zna se...
ali to vecer dnevnik u 19.30 je poceo starom snimkom sa cibonine utakmice, drazen.
mama, tata, sestra, ja samo gledamo
i ne vjerujemo.

hvala ti gospodnetić. ježio sam se dok sam čitao. volio sam dražena ko brata. hvala ti.

Btw, Gospodnetic, taman kontam da sam ti propustio cestitat rodjendan, al buduci da si bio na gigu taj dan, kontam da ti ne bi bolji poklon skontao ni da sam planirao mjesecima...
Kako stvari legnu...

vlado karta je rezervisana, a jel idemo na tekmu u srijedu?!? mislim jesi sredio kad ce pocet koncert?

Ne da mi se na tekmu. Idem u KSET.

Tek sad sam procito sta si me pito, pa jebemu ZV, KAKO BI JA MOGO SREDIT KAD POCINJE KONCERT?
Ti stvarno nisi normalan...

Sta, da uletim u svlacionicu s naoruzanjem i da drzim tamo band na nisanu dok mi ti ne javis da stizes? Ili da iskopcam struju u cijelom bloku, ali tako da Cibonina dvorana ostane netaknuta, pa da na poziv pritisnem sklopku? Ili, recimo, da tempiramo dojavu o bombi, tako da sve prodje taman dok ti, saljivko jedan, ne dogegas na koncert?
Ili da ti sapnem na uho: "Jebo te sentiment. Cekam ovo godinama."

da.
da.
pa moze i tako.
okej.

uopce ne sumnjam da je sredjeno i da nece koncert pocet prije devet i cetrdeset pet. a i opcenito nema sanse da pocne koncert prije. bez obzira na tekmu. a vlado ljencino bas si trebo ic na utakmicu. i bas sam mislio neki dan da je drazen jedan od mozda trojice ciju bi sliku bez bada nosio na majci. svi su drugi malo a-a...

počet ćemo svirati u 22h.

E moj ZV. Ne nasmijavaj me.
Ja u novcaniku nosim originalnu NBA-card Drazena...
E vidis ako ce ovi u 22h, onda bi i mogli na tekmu...

Ma hvala tebi daddy! :)
Sud bum stigo i na jedno i na drugo!
Btw, rezerviro sam u Ksetu kartu za sebe i za prijatelja iz Londona koji taj dan dolazi u Zagreb. To je jedan divan covjek koji je tu zivio za vrijeme rata, bavio se humanitarnim radom i na kraju ozenio Zagrepcanku, moju prijateljicu! :)
Zivio je u Utrinama u neboderu pokraj placa, mi smo ga naravno prihvatili kao svojeg, i postali smo stvarno super frendovi.Kad neko kuzi Hondu, onda kuzi! Sve...mjuza, nogomet naravno(vatreni navijac Tottenhama), a dobar je covjek...jako. U to doba, "ucio" sam muziku od Ariela, on je dosao iz Londona i posto covjek stvarno voli glazbu i jako je puno slusao i vidio koncerata, bio nam je nepresusan izvor gomile kvalitetne glazbe za koju mi do tada nikad nismo culi. Inace, njegov je obicaj bio snimati emisiju od John Peal-a sa BBc-a na kasete, zatim te kasete preslusavati, izabirati najbolje stvari i raditi kompilacije(za osobnu upotrebu!), te eventualno pratiti na gigovima te novospoznane bandove! :)
To te ja pitam!!
Kasnije su se uloge malo promijenile, posto je on zivio ovdje gdje nema tih muzickih poslastica ko u Londonu, mi smo njega poceli cjelivati glazbom s kojom je on u medjuvremenu izgubio direktni kontakt. Bez imalo potrebe da ikome podilazim, Ariela su oduvijek najvise od svega u Hrvatskoj zanimali Pipsi. Bio je i na nekoliko koncerata u Zagrebu. Bio je i jedan od rijetkih kome se oduvijek svidjalo kako daddy pjeva! :) Kupio je i ovaj album, naime covjek sad sa zenom zivi u Splitu jer tamo imaju kucu od njenih roditelja i besplatno im je stanovanje. Reko mi je da ga je malo iznenadilo koliko je album lagan, da njemu malo fali one sirovosti, no sve u svemu, odma je skuzio da se to treba slusati vise puta. I eto prilike da to cuje i uzivo!
Ja se bas veselim tome...vjerujem da se i Ariel veseli isto.
No dobro...vidimo se u Ksetu.
Sretno!

NEkako se u magli sjećam tog dana kad je poginuo, znams amo da smo kod kuće svi nekako bili tužni jer tata mi je bio veliki fan,a i bilo je to vriejme rata itd..
Al mi smo u srednjoj često išli u ZAgreb sa našim profesorom koji je tamo studirao pa je obožavao na naš trošak posjetit svoj studentski grad.Uglavnom plan izleta je uvijek bio isti, Mirogoj + idi-di-oš-vrati -se-u-6-ispred-katedrale. I tak sam čak dva puta tamo susrela Draženove roditelje , i baš su bili dragi. Pružili su ruku svima s osmijehom.
Čovjek je najjači. sad i uvijek.

nisam dražena nikad vidio uživo. samo snimke koje mi ne mogu to sve dočarati ni približno kao ovi vaši postovi.
a najviše mi smeta što ga nikad nikad nikad nikad nikad nisam vidio da fula šut. kad mu ne ide da se digne jači i bolji nego ikad.

Eh da... To je ono što se pogubi dugotrajnim ignoriranjem...

i je li itko bio sinoć?

Izmjenio - clifton u 19.06.2003 16:37:11

Jesmo. Airball, gospođa i ja u crvenom sektoru, a ZV i ekipa vjerojatno u nekom jeftinijem, što je i normalno, oni su studenti. ;)
Bilo je super...
Stari su majstori, kad je klapa pjevala za Dražena, oni svi zagrljeni, prava ekipa. Da ne kažem da ih jedno troje-četvero i dalje može igrati u repki...
Novi su dobri, samo su mladi, Pop i Gira su napaljeni do daske, onaj Kasun nije loš, o Šundovu ne znam šta da mislim, ali fakat da im je Rađa, mogli bi svašta napraviti...
Otišli smo nakon treće četvrtine na koncert, ali nismo zaboravili ni Daddyja, kojem smo ponijeli majicu (na leđima Dražen 10), i predali mu je po završenom koncertu.
I tako...
Bilo je lijepo, neko fino, pametno i obrazovano pleme je tu večer bilo u Ciboni, puno tata sa sinovima, da bi se sve nastavilo kasnije u KSET-u.
Ista priča, drugi tonalitet...

kako sam ja plakao.čovječe.a kolko sam imao godina, 9?isuse bože. a stari čitav dan bio u kurcu.
vlado i gosponetić volim vas.

bilo je jebeno.

Dražen je zaista najveći!
ja sam premlad ('86), ali isto se sjećam
stari mi je bio u kurcu i svi, svi su bili tužni
je, nepravedno je, jebeno nepravedno..
ali kako je samo Dražen trpao
Najveći
sadrzaj je izmijenio/la - gogolj u 07.06.2006 u 18:49:04

prosto nevjerojatno!!!:)))
cera, dronsonja i ja spomenusmo coveka danas na kafi.
srao sam nesto tipa:
'..nebitno, daj mi argumente cera! konkretne cinjenice po cemu je bosna dobar kosarkaski klub.
sta ja znam, drazen petrovic je bio najbolji tricas nba lige, imao je najvise dodavanja ili, sta ja znam, u onoliko
minuta koliko je igrao na terenu imao je najbolji prosjek opaljenih i trca koje su uletjele u kos. a ti sjedis i gledas tekmu bosna - siroki brijeg i navijas, za jedan ili drugi tim - nebitno, sve u nadi da ce tvoj favorit biti prvak. i sta? jedan mora otpast,:) a drugi postane prvak. i onda u prvom krugu nekog od eurokosarkaskih liga nas nazovi prvak zijani od karabaja odnekud iz azerbejdzana s 20 razlike. necu da trosim vrijeme na nekakvocu!:) radije cu pogledati intervju s lakom ili kakav dobar film na nekom drugom kanalu, a ne navijati za sranje po osnovama regionalnog, nacionalnog ili mahalskog gotivljenja. kvalitet tipa drazenovog nisam, ima vremena, upratio na ovim nasim prostorima. kad ga taj neki novi podere, i bude bolji u jednoj ili u svim kategorijama koje sam ti maloprije nabrojao skinut cu kapu i reci: drazen pada, a nas sadasinjac ga preskace.'

raspisah se ja, sve poukan slucajem danasnjeg izbijanja ovog topica na vrh jednog od podforuma:) i mojeg, kao sto citate, nerviranja zbog supka svijeta u kojem zivim, za koji je neno 58 godina a najbolji kosarkas lige markovic kao neko mjerilo kvaliteta, a da ne govorimo o gigantu tipa drazen.
bice bolje, neko vice.
al' u kurcu!:)

jedan moj frend(zd) veli da on mrzi cibonu više od zvezde i od svih klubova itd. i bla i bla
on je kao ufilman u taj rivalitet i on će navijat
kad cibona igra protiv npr. efesa protiv cibosa
zašto??
glup si frende, glup
jebem takvo razmišljanje

ili jutros na kavi jedan moj pajdaš
tvrdi da on nikad ne bi dopustio da za repku
igraju igrači koji nisu hrvati, izričito moraju biti hrvati, hrvatine
pritom cilja na da silvu
pa mu ja kažem da pogleda našu repku(ima bosna, australija, njem. itd.) i da to nema veze baš previše, ako je dečko zaslužio nek igra(pa u hrv je već 10 godina mater mu jebem)
ali ne, on mora biti hrvat, veli on dalje da su ovi iz naše repke svi zakleti hrvati
ma jebem ti mater, debila, debila, sve mi se gadi
moga bi ovako do sutra, ali nema smisla, nema

nema na kraju ovo veze s ovim topicom, al jebiga
kad me živciraju

heh, uvijek me zatekne ovaj dan...
a kao što reče vlado, prva koja mi je slomila srce(i to ne jednom) bila je košarka.

Jucer sam prvi put gledao one isjecke i nisam plakao.
Ne znam, al ima veze sa sinom.

:)

najveći

muzej je najmanje sto je trebao dobiti
fenomenalan sportas, izvanredan covjek