FAQ

koncertno urnebesno energično i atraktivno, al ono što sam slušao studijski je nakon par pjesama jednodimenzionalno i dosadno.

baš sam danas razmišljao da napišem jedan kratki. dobro si me podsjetio/la.

ps. svakodnevno administriranje sajta, fejsa i twittera popije mi svo vrijeme i nisam u formi za dnevnik koji je ipak malo zahtjevnija forma...pa ga zato, budimo iskreni,  nitko ni ne čita nit zna za njega.
al u njemu, istina je, onda mogu napisat ono što nigdje drugdje neću ili nije baš pametno.

nema nekih tajni, moj prijatelj je pustolov, kad bi gajio 35% njegove ambicije i hrabrosti nebo bi mi bilo limit.
isto tako, znamo, imam i spletom okolnosti i neke druge zanimljive prijatelje. ima tu "utjecajnih", ima i "partijanera", mada bi se i jedno i drugo moglo proglasiti malčice pretjeranim.
nisam imao negativnih prijatelja. sigurno da poznajem ljude s tim karakteristikama, ali nismo prijatelji tako da nema beda.

a ono....višnje, trešnje, kvalitetno grožđe, neke kruške, maline, marelice...lubenica, jel ona povrće?
uglavnom, to mi je zamjena za čokoladu.

o, da! ;)))

hrvatska nije najgora zemlja na svijetu, ni izdaleka. kopa se po smeću i u puno razvijenijim i sređenijim zemljama. ima rasnih/socijalnih nemira kakvih kod nas nema. nitko ne utvara da je ovo "uređena država".
realnost je da je, po mojem mišljenju, ovdje izuzetno loša društvena klima - ona je lošija od loše situacije u kojoj se zemlja nalazi!
odgovornost, svijest, ambicija, rad - to su ovdje nepoznate/nepriznate kategorije.
sustav vrijednosti je kompromitiran do krajnjih granica.
tako se ne može napredovati. tako se ne može živjeti.

dakle, zbog ovog što sam naveo - putuj, ako možeš, SAD!!!!
ali to podrazumijeva spremnost da naporno radiš, da budeš gladan dok se ne stabiliziraš, a to može potrajati!
nitko te vani ne čeka raširenih ruku, zapamti!
ali, za razliku od hrvatske, ako se jebeno potrudiš napredovat ćeš.

mi smo iza 23 sat i pol. nakon nas je abop.

da se razumijemo, ništa ja nisam "odlučio". ako si ne utvaram, možemo reći da me "odlučilo" kao takvog. da ne velim "izabralo".
starci su me potjerali na klavir u muzičku s 8 godina, ja sam htio svirat gitaru. eto, ni dan danas nemam pojma o gitari, al ima nekih prednosti znati svirati tipke.
s 9 godina sam komponirao prve stvari i trošio sve više i više vremena baveći se mjuzom, a sve manje muzičkom.
što sam postajao stariji, koliko god bio odgajan u duhu "da je baviti se muzikom,, imati bend neozbiljno i krajnje nesigurno" sve što sam radio u nekom drugom pravcu krajnje me nije interesiralo i postajao sam uzaludan i neuspješan.
nikad nisam pomišljao da ću zaista biti lider nekog benda, a kamoli frontmen jer sebe nisam doživljavao kao pjevača.
na kraju sam, negdje s 25 shvatio da moram biti lider inače će bend propasti, a najbolji interpret mojih pjesama sam upravo ja.
to bi bila kratka pretpovijest.

da, naravno. demo se zove demo zato jer je "zaleđena" situacija nekog trenutka. dakle, miksajući demo miksaju se i problemi.
velim, sad ćemo malo surađivati s "vanjskim suradnicima", vidjet ćemo što imaju za reći.
nakon toga odlučiti ću što ide a što ne ide na ploču.
trenutno se par dana mislim isfejdat iz ploče jer sam umoran.

prije skoro godinu dana našao sam neke fotke, slučajno. riječe je o frendovim privatnim fotkama, fotkala njegova cura.
čim sam ugledao tu "ekipicu" znao sam - to je to!
nije vrijeme da otkrivam više od toga.
moj plan je da je sam package nešto kod nas do sada neviđeno. kako još nisam išao u operacionalizaciju ideje ne mogu tvrditi da ću u tome naumu i uspjeti.
nije to ništa čudno vani, ovdje bi se moglo dogoditi, prvenstveno obzirom na izuzetno malu nakladu (ne gajim pretenziju naklade veće od 200-250 komada. o čemu pričamo???) da bude totalno preskupo.
čak ne koristim termin "neisplativo" jer je "neisplativost" unaprijed uračunata.
al jedno je biti lud, a drugo debil.

ps. da, yaya, naravno i vlado šagadin ak će htjet. oni su najbolji!

povlačiš me za jezik.
samo ću reć da nit jedno dijete nikad na pitanje "što ćeš biti kad odrasteš" nije odgovorilo "htio bi biti kritičar". bilo kakav, bilo čemu.
dakle, ta pozicija sama po sebi je sumnjiva odnosno platforma je iskazivanju brojnih frustracija upravo zato jer nisu uspjeli postati objektom kritike, postati insiderom, postati aktivnim sudionikom.
tu ne treba zaboraviti odvajati žito od kukolja.
naime, poneki kritičari, oni koji drže do sebe barataju znanjima kao što su ona o povijesti umjetnosti (izuzetno težak fakultet!), a vjerojatno ih kao nus proizvode regrutiraju i svekolike akademije (glazbene, likovne, filmske). ako takvi još u sebi uzgoje i časnost kao neporecivu moralnu konstantu moguće je da njihove kritike budu hvalevrijedna djela: pravi pokazivači, usmjeritelji, edukatori....mada sami nisu aktivni umjetnici.
ipak, složit ćemo se, nemoguće je biti kritičar i osobno nepoznavati metodologiju, nemati baš nikakvu praksu o onom što jest predmet kritike.
to je doslovno ko kad ja pričam o autima a nemam vozački ispit. dragi moji, mogu ja puno toga pročitati, načuti, baratati podacima, usporedbama......al ja sam jebeni ne-vozač. samim tim nisam relevantan.

o glazbenoj kritici u hrvata mogu reći da je neuka frustrirana žgadija - svi od reda, s par iznimki, odnosno par ljudi kojima se na prvi pogled vidi da naprosto obožavaju muziku, pa kad već nemaju druge kvalitete ova ih naprosto miljama izdvaja od ostalog smeća.

hvala ti.
uvijek kad pol milijarde nekoga/nečega stisne prstić na nešto ja se nekako grozim da to slijedim.
ne vjerujem u silu, a pogotovo pamet pola milijarde ikoga ičega ikada.
vjerujem samo da treba navuć ogromni kurton na tijelo ili iron manovo odjelce kad ta polmilijarde banda krene.

ja samo znam da je to neka zajebancija na društvenim mrežama. NITKO u mojoj blizini NIKAD nije ni spomenuo tu pjesmu.
ne znam, jel sam nešto bitno propustio u životu?
nemoj mi odgovoriti ;)

po prvi puta uspio sam na "waltu" posoliti pjesmu zagrebom. mada je zapravo potpuno nepretenciozni kontekst, odnosno pjesma nije o zagrebu. valjda mi je zato i uspjelo.

pitanja su bila odlična!

nemoguće je uspoređivati zagreb prije i poslije tzv. domovinskog rata.
dakle, upotrijebit ću jedan strašni, letalni termin za bilo koju društvenu tvorbu: diskontinuitet.
današnji zagreb nije kontinuitet grada od prije rata.
to nije isti grad. i to ne na način da je evoluirao, pa je drugačiji.
on je doživio težak moždani udar. dobio je novu, potpuno neprikladnu glavu na tijelo koje je posljedično u potpunom kolapsu.

rat je sociopatološka situacija u kojoj se osim katastrofalnih ljudskih žrtava i ogromnih materijalnih šteta događa i cijeli niz nepopravljivh sociopatologija.
ratom se preko noći, na izuzetno neprirodan način mijenja struktura stanovništva, u ovm slučaju pričamo o gradu, o zagrebu..
dakle, u njega bježe u nekom trenutku ljudi koji mu ni na koji način ne pripadaju, kojem on nije dobrovoljan odabir nego nužda. grad je za te ljude neprijateljsko okruženje, a osuđeni su živjeti u njemu. oni grad ne poznaju, ne poštuju. oni ga prilagođavaju ideji na kojoj su dojeni. i to u svakom pogledu. ti i takvi doje nove generacije degenerika koji sebe već tehnički mogu nazivati zagrepčanima.

drugo, još bitnije, rat je način lakog prekonoćnog bogaćenja krim miljea koji ne preza od ničeg. oni, ustoličeni ratnom politikom vrlo brzo stječu pozicije za koje se inače u svom "fahu" moraju boriti desetljećima i na puno sofisticiraniji način. (svaka se mafija, ne zaboravi, kad tad "legalizira"  i postanu "ugledni građani" kojima se povijest "prvog miliona" briše lako kao rukom odnešeno) oni su u ratu, prisjetimo se, praktički političkom voljom ozakonjeni. dofurali su svoje ljude jer drugačije, logično, ne bi mogli vladati. postavili su svoje zakone, zakon krvožednih beštija. morali su tako, tako su i huni palili i ubijali sve pred sobom.

sve to dovodi do egzodusa najboljeg kadra (kultura, znanost) koji bježi po svijetu glavom bez obzira. to su svi oni "prljavi", intelektualci/građani/svjesni/znajući koji više u ovakvom okruženju nisu mogli opstati. dakle, grad dočekuje te novopridošle seljačine s vrlo oslabljenom "prvom momčadi" i ovi ih dobijaju na prepad više golova razlike. bum bum, gotovo!
divlji su tako potjerali pitome.
samo se u kaosu ovakve stvari mogu dešavati preko noći.
karakteristika grada je, svakako, da je multikulturalan, svih rasa i vjera, to je svakom velegradu njegova snaga i veličina.
ali kako do toga dolazi, dakle puštanjem samo kvalitetnijeg, stručnijeg kadra od domicilnog, to bi bila normalna priča.
ovako, ovo je potpuno nenormalna priča i moje je da klincima koji su rođeni 90ih kažem istinu.

sve što vrijedi u ovom gradu, a što nisu uništili "huni" postavili su židovi i prije austrougari. to je i golim okom  vidljivo. sve ostalo je barbarizam s ponekom iznimkom od pravila.
slijedom svega, ja zapravo ne pripadam više svom gradu, ja sam stranac, nepoželjan i nadasve nenormalan.

uh, odlično!

dan, mrak (ferlin)
narko (ferlin, gonzo)
porculan (ferlin) / na putu prema dolje (ferlin)

sve to su prejebeni spotovi.

ne slušam svoje ploče, nisam izštekane slušao od 2010. kad sam slagao usb diskografiju.
fora mi je tamo "rosita" u akustičnoj obradi. to smo baš morali obraditi jer jednostavno prebacivanje elektrike na akustiku nije bilo izvedivo.
ne znam jel mi se dalo il mi se nije dalo, al u svakom slučaju je bila moja ideja da to izdamo ;)

nemam top 3. uopće ne razmišljam na taj način,. pogotovo bi to značilo da sam u te neke 3 pjesme dostigao razinu koju nisam uspio u drugima, a to ipak nije tako drastično, bar meni.

ma sve kužim, super je pitanje.
gle, slušao sam ja azru, npr., sa 13 godina i bile su mi je super neke pjesme. neke sam, recimo, skužio nakon raspada jugoslavije. štulić je, recimo, godinama prije skužio raspad jugoslavije kad to baš nikoga nije brinulo, a bogme ne brine ni danas nikoga ;)))
ima milion primjera i ne tiču se poetike, tiču se i muzike same.
ja sam ko mlađi prezirao klasiku (a morao sam je svirati jer sam išao u muzičku), danas imam sasvim drugi stav. (oke, ne volim operu i dalje....)
jesi li primijetio da ti ko klincu neka jela nisu pasala, a danas su ti u najmanju ruku oke, da ne velim možda i favoriti.
pa tako je i s mjuzom.
mada ne volim ništa s "ključem", npr. filmove koji se pozivaju na neke druge filmove koje ako nisi vidio ne možeš uopće upratiti i kurca ti nije jasno u čemu je u konkretnom djelu fora. to preseravanje fakat mrzim. to je drkica i nemoć autora da napravi djelo samo po sebi, samostojno, na vlastitim nogama.
s druge strane, nije tako jednostavno.
ja sam naslušan mjuze koja utječe na mene, ma više to nije ni osvješteno, ona mi godinama nakon prestanka intenzivne konzumacije dolazi ko uljez, iznenada, često mi je urnebesno smiješno kad skužim da se totalno nesvjesno referiram na nekaj kaj nisam čuo 20 godina, recimo.
i onda bježim od toga, naravno......al di pobjeć? to moje nasljeđe postalo je dio mene, mogu samo dograđivati stvari, izvrtati ih nutra van, preispitivati, MUTIRATI.
i da, to jest AUTORSTVO, to jest novi original.....al da mislim da sam izumio toplu vodu - nisam.
pa nije ni dylan, nije ni damon, nije ni lennon onomad...nije nitko......al to ne govorim zato da bi se izjednačavao s njima, ni govora, to govorim zato jer postoji čarobnost Ideje, ona se provlači kroz prostor virjeme, ne možeš je zajebat. mi, nositelji ideje nebitna smo mala govanca. odnosno, bitni smo da je dostavimo, jer moramo, do sljedećeg nositelja. mi smo poštari.

u jebote, skrenuo sam s teme.
dobro.
simli je ovako: dakle, kad se rodiš, buraz, prvo cicaš cicu, onda jedeš kašice, onda ti mama malo meseko nasjecka, onda malo počneš pit i vodicu.....tek kasnije počneš sokiće, pa colu, pa malo težu hranu šireg spektra, pa alkohol, pa pljuge, pa duvanje, pa trip, pa spid, pa dopa malo, pa se vuče i kokica....i tak......onda dođe vrijeme da ti je svega pun kurac, pa ohaneš sa svim tim. pa malo paziš i na ishranu, pa ne cugaš baš ko manijak, cola je isto smeće, i to smanjiš...pokušaš prestat pušit, al jebiga onda ćeš se udebljat i tak.......
u međuvremenu skužiš da za sve ima svoje vrijeme.
kad točno, to je individualna stvar.
kod pipsa...kajaznam, ima tu svega. mislim da za neke pjesme moraš imat godinice, al opet i ne moraš.

svaka dobra pjesma, čak i teška pjesma ima jedan svoj emocionalni i energetski život koji slušatelju daje potpunu slobodu vlastitog doživljaja.
puno se bavim tom dimenzijom i smatram da je se ne smije kontrolirati niti manipulirati.
jebote, to ti je kad ti se nekaj sviđa, a da nemaš pojma zašto.
jednostavno te uzme. moguće da te nešto sasvim treće od pipsa uzme za 10 godina jer sad nisi spreman i stvarno nema veze.
razvijamo se. dešavaju nam se stvari. upijamo. starimo. idemo. stojimo. padamo. ustajemo.
i sve nas to kad tad u nekim pjesmama čeka. strpljivo.
pjesme imaju pun kurac vremena da nas pričekaju!
to je to.

tip bi mi išao na živce.

ne mogu vjerovati da sam ovo pročitao. ponosan sam.
epur si muove, rekao bi jedan koji se peko na roštilju zbog svojeg (sa)znanja.

ja razmišljam ovako: sigurno nije zanimljivo kad nemaju baš ništa za pitati.
ako su već na ovom sajtu, dakle nitko ih nije priveo, imaju neki osnovni interes.....valjda zbog toga što radimo.
ne vidim drugi razlog, teško da sam im lijep.
dakle, kroz faq mogu saznati puno toga što im nitko od mojih kolega nikad neće provaliti.
naravno, nekom su to zaista nebitne stvari i ja se mogu složiti, al opet ponavljam: svatko je ovdje samovoljno, tak da mislim da preko faq-a možemo imati interesantnu dvosmjernost.
i urednije mi je od foruma. na forumu kao formatu uvijek je buka, uvijek je šum.

nisam od dnevnika, iskreno.
ponekad da, ali najčešće ne.

imam staž i socijalno.
socijalno ko što i svatko drugi u ovoj zemlji ima, a mirovine se bojim jer mislim da bi bio kandidat za pučku kuhinju ako računam na nju.

status se dobiva ako uz zadovoljene tehnikalije (minutaža - najmanje 200 min objavljenog opusa, protok godina - najmanje 10 godina profi bavljenja. sve mora biti dokumentirano) zadovolji i najjebeniji kriterij - da ministar kulture potvrdi, a nakon što to predloži hrvatsko društvo skladatelja u mojem slučaju, da je moj OPUS VAŽAN DOPRINOS HRVATSKOJ KULTURI.

svakih 6 godina se radi umjetnička revizija, a svake 3 financijska.
dakle, moraš svakih toliko imat novih 200 minuta i moraš biti bogec jer ako dobro zarađuješ neće država da te socijalno i mirovinski pomaže kolko god ti važan i kulturan bio.
tko ne razumije; ja osim mirovinskih i socijalnih doprinosa ne dobivam nikakve novce od države, dakle kaj zaradim sam - zaradim.
da mi neko ne bi bio zavidan možda ;)))

očito želim odgovarat/razgovarat, očito namjerno pišem preopširne odgovore jer mi je bolji drive da me netko nešto pita nego da sam počnem pisat dnevnik.
i očito je da imam srca.
puno.
volim i kad meni sa srcem pristupe, makar se ne slagali.
bar smo živi, nije zombijada.

sve oke.
uzet ću u obzir ovu tehnikaliju na faq-u. u pravu si, treba biti normalniji prostor za pisanje.

maksimalno si u pravu.
jedino....ni tvoja dosadašnja javljanja nisu baš u faq maniri, ponajmanje. dapače, ti čak nisi imao ni pitanja, samo komentare!
a zanimalo me čime se točno baviš, nakon što si sam, ničim izazvan naglasio da ti je muzika struka, zato što je akademija, na žalost, rasadnik kastrata.
naime, svojstveno je kastratima da su učeni, pače i mučeni, ali da njihovo znanje nikad nije dobilo onu oplemenjenost, špicu koja se dobija svakodnevnim brušenjem, odlaskom "do kraja". špica se dobija riskantnom odlukom, ali jedinom mogućom i ispravnom. kastrat se na kraju preda, izabere easy way. no, to ga ne sprečava da drži predavanje. on istinski ne osjeća stvari, on ih ne cijeni jer "on može bolje od svih", al ga je kruta sudba nevoljom sklonila s puta da to i dokaže.
kastrat je tehnički neispravan poluproizvod, nema završnu obradu koju zovemo "srce".
samo onaj tko se jebeno porazgovarao sam sa sobom, dugo i puno, može odvaliti "ne dam biserje pred svinje".
u suprotnom bi bio jadnik, frustrirani idiot. a ja to nisam.
svakodnevno se, svaki jebeni dan, suočavam s vlastitim (ne)znanjem i limitima. ne mogu napredovati ako ih grubo ne konstatiram, nema opraštanja!
stalno radim i gluposti i nesavršenosti i puno loših songova koje nitko nikad neće čuti. al zato znam i kad je nešto biser. znam jer je taj biser isto preispitalo vrijeme, grizlo ga i ujedalo. ipak je ostao sjati. i nema tu relativizacije onda. ne postoji.
jednostavno i ja sam u svom životu u mnogočemu "svinja" i neam pojma; recimo slikarstvo.
al to eto i javno priznajem.
i naravno, ni o muzici nemam pojma, al na jednu malo interesantniju foru koju može znat svako tko se nečemu bez odmaka i uzmaka posvetio za lifetime.
samo takav me može razumjeti.

ma ništa se i nikom ne izrugujem. a ti mi nisi rekao čim se baviš. to bi mogla biti trakavica od čekanja odgovora.

već sam rekao. moguće je umočiti nešto extra samo u zg.
i to u klubu, ne u šatoru, ne na poljani nekoj, čak ni u zg. format je jako jako bitan za ljudski rod.
ja to ko performer imam vrlo osvješteno.
kad kažem "moguće je" mislim "moguće je imati uspješan gig, emocionalnu obostranu ispunjenost publike i benda".
i od svega nabrojanog samo je "foxtrot" issue. ovo sve ostalo i inače sviramo osim bum tres i mafiju koje nam koncertno nisu napete.
dakle, to bi bio odgovor na konkretno pitanje.

ono što sigurno mogu potvrditi je da na 90% gigova točno osjetim na stageu mogu li povest trupu u avanturu ili ne. naime, gig dobije nakon par songova energetsku dimenziju/smjer, prepoznaš to tako jasno i precizno, da jednostavno iskakanju ma kako ono lijepo samo po sebi bilo, nema mjesta.
ako nisam jasan, to je većinom takva energija u dvorani/dvorištu/šatoru/poljani gdje se mi svirajući foxtrota ili porculan osjećamo poniženo.
doslovno.
pa kaj će to meni, malo sam si prestar.
ja stojim i iza svega drugoga što otpridimo, al da mi je malo glupo - je, ne bumo se lagali.