Prièica
Danom rođenja i u nadolazećim mjesecima upoznavao sam rodnu planetu s njenog lica, njene površine. Navršivši punu godinu, djelovanje gravitacijske sile na moju osobu postalo je dvostruko slabije nego nakon rođenja, tako da sam povremeno radio skokove ili korake veće od 2-3 m. S osam godina sam dosizao orbitalnu visinu od 80 kilometara, gdje sam kružio slijedećih godinu dana. U devetoj sam zaželio spustiti se prema prema gušće naseljenim orbitama, "među ljude", jer se na osamdesetici baš nisam imao prilike družiti, a druženje me veselilo. S vremenom sam shvatio da mijenjanje orbita zahtijeva više uložene energije od rezervi koje uspijevam apsorbirati i pohraniti, stoga sam počeo rotirati na onoj koja mi se činila najprimjerenijom raspoloživim resursima, na 40 km visine. Gustoća suputnika u zraku bila je dostatna tek za povremena druženja, pa nisam bio siguran imam li dovoljno energije za željenu visinu od 100 km odakle "puca" pogled na tamna prostranstva i golemu plavu kuglu, a gustoća susreta je rijetka. No i sa 40 km sam imao lijep pregled na najdruštvenije i najživlje orbite između 20 i 30 km, gdje su susreti najčešći i najslikovitiji.
|
|
Koja bi bila vaša idealna orbita(doseg) ?
|
