Forum

dobar dan!



SANJAM

more se izlilo
sve do mojih vrata

predvorje
od podmorja
meduzama vrvi

nad uzglavljem
bijelim
galebi se gnijezde

zjene mi se tvoje
izlegle u krvi





(Vilin vrutak/Otkrivenje)

buongiorno! :)



SOGNANDO

il mare traboccato
fino alla porta

il vestibolo
del fondo marino
gorgogliante di meduse

sopra la testata
bianca
gabbiani nidificano

le tue retine
covate nel mio sangue

KRINKA

kao slomljen okvir
za poznatu sliku
tvoje tamne oči
sasvim su
bez lica

ožiljak je dubok
a na mjestu srca

uginula ptica




(Sjene i opsjene)

BAUTTA

come la cornice rotta
del famoso dipinto
i tuoi occhi scuri
quasi
senza il volto

cicatrice profonda
al posto del cuore

augelletti morti.

BEZDANI U NAMA

sjećaš li se, mili
kako smo osvajali
svoje ponore

svaki rožnat sloj
noktima ogulili
zatečeni beskrajem
bezdana u nama

bilo je prilično bolno
po njima rovariti
bez ikakve opreme

goli i blijedi
posve nježne puti
prianjasmo tijelima
uz oštre stijenke
ambisa
što zguliše nam kožu
mekanu i bijelu

ogoljelih grudi
duž žičanih ograda
zapinjasmo srcima
za odmorišta nade

raspinjasmo riječi
po sječivima bola

vadeći iz džepa
male oštre noževe
izranavljenim rukama
rezali smo grane
na kojima sjedimo

pomalo već pupave
od proljeća
što je ulazilo kroz
raskopan rov
na vrhu
provalije

po opasnim liticama
brali smo bukete
frezije
i bunike


krajnje podozrivi
prema svemu
što bi te nezajažljive
aveti
moglo zatvoriti

osim poezije
ljubavi
i muzike











(Marcipanski mjesec)

DLAKA I TRN

taj mrak
po kojem plovim
razgrćući tiho
teške skute noći

ujutro će liti
kristaliće svjetla
po pospanim otocima
stvarajući dugu

o, kako malo
vremena treba
da umine bezdan
što čini se sada
nepovratno crn

tek strpljivo čekat
trak svjetlosti
s neba

da zatvori ponor
i priveže tugu
koja se morem
bestidno valja

pa ukloni s moga
jezika dlaku
i iz vašeg oka
žuljeviti trn




;)


(Marcipanski mjesec)

GLOSA TINU UJEVIĆU


Sve će ove stvari jošte jednom doći
kao što su bile i kako su prošle,
i ti crni dani i te plave noći,
i ljubavi, čedne, strasne, dobrodošle;

Tin Ujević, Vječni prsten


Kad ljubavnog žara sjetiš se što minu,
dok studen ti lomi dušu u samoći;
ugrij se njime i osvijetli tminu.
Sve će ove stvari jošte jednom doći.

Blistave zvijezde iz visina nestat,
na uzglavlje tavno kako bi ti došle;
pa radostii bivat i žalosti prestat,
kao što su bile i kako su prošle.

Stog ne kloni duhom u nemilu trenu,
pohodit će opet u sjajnoj jasnoći;
ko vječiti prsten kog kuju u vremenu
i ti crni dani i te plave noći.

Otvori im dveri; kroz njih rad bi ušle
i ljubavi čedne, strasne, dobrodošle.



(Marcipanski mjesec)

noćašnji uradak. :)

PONOVO SNIJEŽI

Jutra su opet bijela i čista.
Kao da pohodi milost navijek
trenutak što sjajem iznova blista,
vraćajuć rijeci izgubljen tijek.

Porinut će brodove kraj snenih vrba;
iz valova isplivat izgubljen mir.
Očeve kosti iz sivoga groba
na svojim je plećima iznio vir.

O, ni u čem ja ne oskudijevam.
Pastir me tihanm morima vodi;
da krhkom dušom već ne obolijevam

i žuđeni spokoj nađem u vodi.
Pa o njemu pjevam, tuga dok bježi
iz srca kog zarobi more u mreži.

Kraj starih lipa ponovo sniježi.

28.1.2015.

(Marcipanski mjesec)

JEDNOM

Da l'' zabluda bješe ta ljubav iz snova,
mada još i sad je sanjamo iznova
il'' blijede sjene božanstva tog bjesmo,
što ovile žal svoj su oko te, pjesmo.

Trenutak je vječnosti protkao duše.
Palače se dižu, a puti se ruše;
darivajuć tajnu neprolaznog sjaja,
koja nam usahla korita napaja.

Razlivši njedrima slap kano rijeka
pa takova milja nije za vijeka.
Stog prepuni vjere njoj zavjet smo dali,
jer unatoć sudbini dobro smo znali;

Dok bitak kroz bezdan se begzlavo kreće,
tek samo se jednom taj blagoslov sreće.


(Marcipanski mjesec)


valentinovski sonetić. ♥

VOLAK

Poklanjam se moru ponizno i krotko,
sluteć silu moćnu što se u njem skriva.
Biserjem je Neptun svoju krunu protko
dok jarbole, sidra, algama prekriva.

Puštam nevere i njegove pokore;
nek divljaju, lome i rigaju vali
kameniti žal, tamarisove kore;
mene su vihori vilom svojom zvali

koja iz virova izlijeva spokoj
pa zadjeva iglama oko svog struka.
Presvijetlo sunce u zori svibanjskoj,
što mi namijenjuje njegova ruka?

Da l'' to je tek kajanje i okus gorak
ili na dlanu bijel, dragocjen volak.

IV.

Ničice pasti pred prijestolje krasno,
dobrostivost njena daleko je znana.
O, dragi su njojzi što ljubeći strasno,
ne spoznaju milost kad bješe im dana.

U oprost se njen oduvijek uzdasmo,
al sita bje našijeh mučnih megdana;
ne užgavši ognjišta, odlazi časno,
nošena bajnim mirisom jorgovana..

Zasijasmo draču umjesto cvijeća
pa niknulo ništa u proljeće nije,
jer želja nam trebaše biti još veća.

Prizivati kišu da lišće joj mije,
suncem pogubiti studeni prijeke;
anđeli pohode jednom zavijeke.


(Sonetna kruna)

ZNAMEN

O, da mladost jošte pohodi me jednom,
i juvenu ljepost podari zasvagda;
milina bi tekla ka srdašcu bijednom:
Ne bile mu rane od žalosti igda!

Već ljubav što poji ga sladošću mednom,
za koju mi blagoslov milostiv Bog da;
I tonut će boli na postolju lednom,
kao da bijevale nisu i nigda.

Vazda ću ostat ja mladoga tijela.
Nek damar u njedrima radosno bije!
Čežnjama posuta put moja bijela,

uz tvoju se nikad privinula nije,
al zavjetni znamen će nosit zavijek.
Sve dokle vrijeme ne izgubi tijek.


(Marcipanski mjesec)


i


Molitva stihom (cuzamenšrajben XII. 2015. :)

MOLITVA

Tvoje ruke nježne još su i sad mlade;
u molitvu gdjegod sklapaju se noću,
zazivajuć milost što nam Gospod dade,
a mi umjesto nje birasmo samoću.

Od straha su često zamagljeni puti,
samo mračne slike vidjelo je oko;
mačevima oštrim sasjekli smo ćuti,
Mjesec je u more krvario duboko.

Snovima tvojim lagodno se gnijezdim,
zjenice su tvoje moje tajno mjesto.
Po njima u suton na pegazu jezdim,

pa zbog mene suze poteku ti često.
Ljubav vječnu dišem i pojim se tobom.
Ne čuše sirene naše zadnje zbogom.


21.1. 2016.

(Marcipanski mjesec)


pjesma po narudžbi za Valentinovo. ♥ :)

SOKOLI

U noćima hladnim bez snova i zvijezda,
kad tamu obavija tvoj meki glas,
upitah ja sokole što svijaju gnijezda;
mogu li vrijeme vratit za nas.

Pa posuti cvijećem sve tragove tvoje,
koje kriomice pratim i sad;
susreti naši na raskrižju stoje,
čekajuć vrijeme kad bio sam mlad.

O, kako prokockah sve dane naše!
Samo mi sjene staju na put;
mjeseca više mi noći ne znaše,

svjetla odnikuda, svud tmine skut.
Dok beznadno srce svo drhti od muke,
nad besanim uzglavljem tvoje spu ruke.

18.II.2016.

(Marcipanski mjesec)

http://www.glas.ba/2016/10/29/fena-novost-iz-stampe-izasao-zbornik-poezije-pjesnikinja-regiona-u-mrezi-stih/

LUNAPARK

pogledaj se
svetice

nagnaše te vješto
da se gušiš sama
u jesenjim lokvama

raskalašni fakir
i cirkuski konferansijer
u predahu kratkom
humorne burleske
smislili su kako
taj gorući plam
privezat za splav
za ono malo svjetla
što sjalo im bijaše
prodali bi duše
samo kad bi htio
kupit ih mefisto
za promašen san
il dukata tuce
naiskap uz plan
popili su dan
sažvakavši mrak
pljunuli na sunce

eno lunapark
treperi na vodi
izdiže se gordo
potonuli grad

nad crvotočne trupce
nadvija se noć

odrezanu užad
krase luna
lopoč




(Marcipanski mjesec)

WALT I JA

Sjećaš li se, Walt?
Na crkvi je zvonio sat.

Oglasio je nas.
I vrijeme za dvoboj.
Omara i cvrčci, mirisi bora,
modri kristali u naručju mora.

Mogla bih uz tebe zaboraviti rat;
otopiti ga na suncu u bistru baricu,
koju će kasnije popiti golubovi.
A zalediti nas.

Negdje u sutonu grimiznom od vatre
bili bi kockica leda,
kojom bi hladili uzavrela čela
i usne suhe
od pustinje u nama.

U tvojim je zjenama zamrznuto sunce,
tirkizno nebo
i rub moje haljine.

Kroz studen odzvanja
krik galeba
i pjesma sirena.

Sjećaš li se, Walt?
Na crkvi je zvonio sat.




(Marcipanski mjesec)

SALOON

još uvijek hodam
negdje oko podneva
s rukama u džepovima
i palčevima na gotovs
kao john wayne
mada više nisam
u ratnom okruženju
navika dobrog vojaka
koji je pjevušio u nijemim
bitkama
plemenskih poglavica
preživio šamanske strijele
i napitke od vučje utrobe
prilično spretno
skidao uroke
običnim vijencem od luka
na dovratku kolibe
u surovoj borbi do
istrebljenja

-ah, debili - rekoh tiho
sebi u bradu
pijući omiljenu
julius meinl kavu
i pljucnuh kroz zube
na vrh mamuze
čiji sam sjaj
doveo do savršenstva
rukavom ćurka
na kojem su se klatili
vučji očnjaci

-ne znate vi
s kim imate posla-
ja rastem iz pepela-

pa popravih paunovo pero
za šeširom boje
plodne slavonske
zemlje

na kojoj sam
jedne davne srijede
rođen



(Marcipanski mjesec)

:D

KRILO

način na koji je
otvarao vrata
odavao je vitkog ljevaka

provlačenje
kroz ušicu igle
kojom je kasnije
šivao svod
rascijepan nad dvije
zaraćene zemlje

čizme su mu škripale
dok se uspinjao stubama
ka svom tajnovitom gnijezdu
iz kojeg su noću ispadale grančice
na našu terasu

ruksak na njegovim leđima
skrivao je čudan sadržaj
bućkao pri svakom
bučnom otvaranju vrata
i prolijevao se kod ulaza
poput klopke
za odlikovane bojovnike
neprijateljske vojske

kroz krilo se uvijek
provlačio s mukom

kao da je to bič

i kazna

pokora
za grijehe otaca





(Marcipanski mjesec)

Ssssssssssss :)


SUNCE

Sunce sveto, sjaji svud,
Skrušenima shrvaj stud.
Svijetlo Sunce svukud sja,
Siplje slaplje spokoja.

Sablast strvna sikće stravom,
Stišće sablju snagom svom;
Svjetlo sjajno, stani, stoj!
Slomi silu, satri soj!

Snopom silnim sažgi srži,
Slugu smutnje sjajem sprži;
Satkaj sreću stvoru svakom,
Sjene straha spali spartom

Svetost svoju svuda slavi,
Svud svjetlucaj,
Sijaj,
Sjaji.




(Šapćem šumi)

šššššššššššš! :)


ŠAPĆEM ŠUMI

Šimšir šumom Šimu šećem,
Šiblje šiba, šušti šaš.
Širok šešir šeboj šara,
Šampanj šafran šal šareni,
Šatirani, šivan šik.
Šarca šalje šumski šaman
Ševa šmugnu, škiljac škilji;
Šarcu šijom šljašti štras.

Šušur šuška,
Šumor šumi,
Šimo šuti.

Šapćem šomi.



(Šapćem šumi)