|
|
u petak navecer sam trolu cekao pola sata. prvih petnaest minuta
od tih pola sata smo se tvoja kolegica s dobrinje (i s rodjendana)
i ja na stanici pravili da se ne poznajemo. onda se pojavio sanjo
sa svojim dzukcem i kao reminder na etf uveo nas u ponovno upoznavanje
prilikom ulaska u trolejbus. bas smo se fino ispricali. malo o faksu,
malo o irfanu, malo o rodjendanu. na grbavici sam izletio do keze i
ispravio njegove greske koje je napravija pisuci stihove it's no good
od depeche modea. opasno se lozimo na njih u posljednjih nekoliko
dana. pitanjce: da li si djoletu nadimak dala, izmedju ostalog, i po
nazivu njihovog posljednjeg albuma? bilo je bisera za cijelu ogrlicu.
tako je johnny umjesto eyes napisa eighs, umjesto cause - cose, umjesto
right - write. ovaj posljednji feler mi je bio najbolji jer u kezinoj
verziji stih ide: write next to me. prosli smo kroz nekoliko kafana
i klubova. 95% se keka u njima odmah u startu kod naseg ulaska pocelo
loziti na kezu, a bilo je i onih koje su se kao slucajno cesale o mene.
to cesanje je bilo najizrazitije u ag-u. dok sam u onoj gunguli
pokusavao skontati imali na popisu pjesama modea, jedna keka u roza
majici mi je konstantno tesala svojim lijevim laktom moj desni bubreg.
opet, ko zna, mozda se zbilja toliko razmahala ushicena ingenioznom karaoke
izvedbom ruzinavog broda marijana bana i (tada jos uvijek) daleke obale
od strane nekog, najvjerojatnije gluhog tipa. na kraju smo zavrsili
u country clubu. tamo sam bio po prvi put. prosto su me odusevile one zute
i crvene plahte prebacene preko lustera. sto se tice atmosfere u njemu,
ne bih previse filozofirao, vec bih citirao t-rex noela: i was looking
for some action but all i find was cigarettes and alcohol. kuci sam se
vratio komercijalom u pola jedan. jucer sam bio na kafi s dariom, anom
i kezom. keza me je izvjestija kako su se one tri iz countryja zvale
aida, amina i elma ili ela - ne znan. ali kakd sam im reka kako se ja
zoven odmah to nije vise bilo to. istina, zvale su mi jos tri runde piva.
ovih kezinih rijeci, kao i svojih iz crvenih dana, a i davorovih sjetio
sam se kad sam zatvorio jergovicevu naci bonton. stara, dobra prica o jatu.
uz nju se odmah sjetim i tete milimirke iz sprofonda koja svaki petak donosi
izvjestaj o stanju jata s farme koka. a kakvo je stanje s nasim nacionalnim
jatima podsjetio me je davor u troli prije mjesec dana: dusicin burazer godinu
dana hoda s djevojkom, koja o njemu nista nije rekla roditeljima jer je muslimanka,
a njezini nisu bas veseli kad ona hoda s nemuslimanom. koliko god se mi pravili da to nije vazno ,sve se to sad gleda. (a onda je uslijedila ona fantasticna recenica koja me svaki put ispuni jezom iza koje ne bih nista radio sedam dana vec samo pjevao:
i definitivno moram otici odavde...) svaka ptica svome jatu leti. uopce ne osudjujem
covjeka, jer tomu, ocito, jest tako. ali opet, meni je mocnija ona jeza koja
me je uhvatila kad sam procitao jerginu recenicu:
mirko kovac, recimo, zgadjen nad srpskim fasizmom, izabrao je rovinj,
a ja sam posao u zagreb jer sam poslom vezan za svoj jezik i jer su mi
srpski tenkovi (benzin je, kazu, bio hrvatski, a i upaljaci na granatama, ali nista nije
savrseno) bitno otezali zivot u sarajevu.
(e, nek' je neko iz mog jata ubacio u jednu svoju recenicu ovakvu beton zagradu.)
ustvari, ove dvije jeze su potpuno razlicitih vrsta. bojim se samo da me ona prva
kroz godinu ili dvije jednostavno ne bude vise obuhvacala. tad ce biti potpouno svejedno jesam li ostao ili otisao.
cheers!!!
johnny
p.s. moze pitanje za kraj? da ne bih zvao 125 niti gledao u donji desni cosak ovog cakla ispred sebe, mozes mi napisati koliko je sati?
|
