|
|
Stojim na vrhu neke zgrade, grad ispred mene taman, i nekako stiliziran, sve neke ravne linije. Lagano se spusta vecer, nebo je predkataklizmicno crveno. Na tv-u zastrasujuce vijesti, a moje lice ukoceno u nevjerici. Odjedared se u daljini vidi neki bljesak i za neko vrijeme lagano pocne puhati vjetric neki, odnikuda. I imam osjecaj da je vjetric nekako prljav, bolestan. Dalje se ne sjecam, znam da je u nastavku bila totalna lomljava, orkan, spasavanje zivota i psovanje Busha i Soddoma. Ovo sa Irachanima i Amerima mi se uvuklo u snove.
I jedan ludi san, stojim negdje na moru, i vidim u daljini da mi se priblizavaju neki baloni. Samo se iz zraka koso spustaju prema kuci. "Kako lijepo" izustih dok prolazishe mrcine tiho pored mene i kroz kucu. Kadli, jedan ide pravo na mene, lupi me, uhvatim se, i dize me. I onda ono, sto vise se premisljam dali da ga pustim, to je on vise. Etogana.
Ajte sad vi vase snove uzasa i katastrofe iz malog ducana strave.
|
