|
|
merdzada i usisac
(tragicna jednocinka)
scena prva:
(avram i domagoj se voze u peglici, nastojeci naci mjesto za parking, konstantno prelazeci mostove:
onaj stari (skoro obnovljeni) ispred vijecnice s kojeg je nele pokazivao na istu u nadrealistima
i talno je nekom strendzeru za 20.000 us uraca i onaj
friski, napravljen pred koncert manu chao da bi ljudi iz cijele ex-juge mogli preci preko istog. ovaj drugi je napravljen
pod pokroviteljstvom gradimira gojera, koji je na skorasnjim izborima izgubio fotelju na mjestu ministra kulture zivljenja
kantona sarajevo. ta ista fotelja se moze naci na kantonalnom odlagalistu (boba je falila da napisem
odgajalistu) smeca sarajevo, iliti kantonalnoj deponiji uz usisac 'gradimir' kojeg smo od milja nazvali gojer i zguzvane
postere mlade pjevaljke merdzade.)
avram: nigdje mjesta, jebo te.
domagoj: mozda je rjesenje da probamo preko imaginarnog.
av: mislis, zamisljenog?
dom: ja budale, jebo te. pa to ti je isto.
av: tebi su paradajz i paprike isto.
dom: mislis na onu emisiju kruske i jabuke?
av: memamo mi licencije za prikazivanje te emisije!
scena druga:
(buducnost, 2014. gudura na otvaranju mosta 'domagoja i avrama' (napravljenog na inicijativu
novo-starog ministra kulture zivljenja gojera, a sve u cilju bespotrebnog povezivanja
likovne akademije i radiceve i ljubavisanju mladih na tom mostu, eda bi sarajevo
i s te strane, pored milijun mostova na svaki dva'es metara preko miljacke, slicilo veneciji.))
gudura: avrama i domagoja sretoh nekad davno. bijase to u godini kad zaginuse.
cesto su znali praviti krugove, a bez da su ijednu cigaru u zivotu zapalili.
ipak taj imaginarni dim koji je izlazio iz njihovih usta zaudarao je na vonj belog luka i rakije.
ujedno, legenda kaze da su se koplja njihovih filozofskih raspri nerijetko lomila na znacenju rijeci imaginacije
i zamisljenosti.
scena treca:
(domagoja i avrama ustopira lik sav u sljivama.)
av: sta bi s tobom, pasha?
reva: nisam ja pasha, ja sam revizor gras-a.
dom: ali mi nemamo karte.
reva: ma nije to problem, mozete li me povuci za kurac... aaaaaaa,
(reva se hvata prstima
za dio glave izmedju ociju, nosa i cela u stilu aziza beshlagica.)
mislim do ovog mosta gore. vidio sam da kruzite.
av: upadaj, mada mi nije jasno zasto, pa to je samo stotinjak metara.
reva: (ulazi) ufffffffffff kako me bezveze nalaushishe oni penzioneri.
mora da su bili prava jalija u svoje vrijeme.
dom: bijase li medju njima jedan sa istetoviranim indijancem na nadlaktici i zihernadlom u nosu?
reva: oni kontali, ja pismonosa.
av: mislis golub.
reva: garant radi fuzije pio i mio, mirovina i penzija.
(reva izlazi iz auta. spuca ga cigla u glavu na kojoj pise: dosta nam takvih.)
scena cetvrta:
(oni nastavljaju dalje i srecu nekog lika s shalom fk hrida kako pimpla loptu i stopira.)
av: sta je ba ovo, nismo mi taksisti.
dom: sta ce ba, sirotinja neka garant. vjerovatno je lopta sve sto ima na ovom okrutnom dunjaluku.
av: ma ja, nije ni moje srce od kamena.
(staju mu.)
dom: ulijeci.
hloptica: hvala momci, garant se razumijete u nogomet.
av: mislis fudbal?
hloptica: kako god.
dom: sta to ti zadajes s tom hlopticom?
hloptica: takav mi imidz, brata.
av: dokle ti?
hloptica: ne znam, sviju mi. momci, za koga navijate?
dom: ma nije ni bitno.
hloptica: kako nije bitno, ja sam se poistovjetio s hridom.
nekako mi je srce sraslo sa tim klubom, i s tom njegovom istorijom, dapace.
av: ma jebo te fudbal!
dom: lopta je okrugla. sad izadji.
(hloptica izlazi i nalazi pare na cesti:
'pruzena mi je sansa da pomognem svom klubu.' hloptica se krece prema masi navijaca koji
se vracaju sa utakmice. oni ga pocnu nositi
i u po frke ga bace u miljacku.)
scena peta:
(av i dim se i dalje voze. u susret im dolazi vejsil koji je malo popio.)
av: daj ba, necemo valjda i ovom stati? vidis da je p'jan ko guzica.
(vejsil im se preprijeci i pocne im udarati po haubi.
oni staju.)
dom (
|
