|
|
iz kruga kakti "okej" ljudi na ovom forumu, moram reći da mi je Daddyjev dnevnik opako iritantan zadnjih dana. Mislim koje pišljive vesele tete u dućanu, koji sistem samopunećih vrećica, pa zar bi to trebao bit kriterij za procjenu sretnog života? Svi se smiju, jaka stvar, i ja se uglavnom smijem, ljubazna sam i rijetko se žalim, ali me zbog toga nitko ne smatra superpoželjnom ženom/susjedom/prijateljicom, možda tek pozitivnom osobom. Ne osporavam nečiju ideju/iluziju/uvjerenje o tom da je drugdje bolje, ali iz samopoštovanja ne dopuštam da me se uvjerava tim banalnim argumentima. Mislim, šta, tamo su Dave i co. procijenili da Pipsi rade dobru muziku. A mi ovdje nismo? Mi visimo na forumu zato što smo zaljubljeni u Dudu/Yayu/Radmana itd. Zato što smo ružni, debeli i bubuljičavi, koristimo ovaj virtualni prostor da promoviramo svoje nevidljive komparativne prednosti. A fuka nam se za Rippera i njegovu muziku.
Daddyjevi su zapisi zadnjih dana prepuni kontradikcija, djetinjastog jogunjenja, durenja, neutemejene idealizacije i isključive osude, ja to više ne mogu ni čitati.
Nisam uljuljana u vlastiti život, ne umišljam da je moja varijanta jedina moguća, ne utvaram si da bi drugdje bilo ni gore ni bolje, samo mislim da se o drugim svjetovima ne može govoriti samo na osnovu jednog zimskog ljetovanja, ma koliko ono ugodno bilo.
|
