|
|
sve ovo sto citam dozivio sam krajem prosle godine kad sam se vratio sa 30-dnevnog boravka u los angelesu i new york-u. ali bas sve. i mucninu na pjesackom prelazu, i apstinenciju od odlaska u prodavnicu i apstinenciju od novina, televizije... s tom razlikom sto ja zivim u jos vecoj pripizdini (ako se to moze gradirati). vuk ne mozes postati, ako to vec nisi. stanje ne mozes popraviti civiliziranim stavom. zacarani krug! da li je kasno za otici preko bare? za mene mozda da. ali treba otici, promijeniti ime i prezime, popaliti sve materijalne tragove proslosti i poceti zivjeti - zbog djece koja treba da rastu u normalnoj okolini. ostati ovdje i uvaliti buducu djecu u ista (ili jos veca) govna samo zbog toga sto ces imati egzistencijalne probleme u pocetku, bilo bi jebeno sebicno. ja sam odlucio. a i viza mi traje jos 8 mjeseci. toliki rok dajem sebi.
|
