evo prikaza koncerta iz pera mog prijatelja davida,stalnog suradnika naseg foruma.malo kitnjast stil kako neki kazu ali otprilike nelos.za moj prikaz(puno simplificiraniji :)) dodjite na forum.link ce bit negdi doli ispod teksta.vald.
"Koncert je bio prije nekih mjesec dana, cijena ulaznice 16Eurona...
Dakle, Lamchop su viseclani band iz Nashville-a (preko 10 clanova), i sviraju nekakav americana mix alter-countrya (shodno gradu iz kojeg dolaze) i soula (od 'What Another Man Spills', gdje se nalazi obrada Curtis Mayfielda 'Give Me Your Love', preko albuma 'Nixon', soul je u njihovoj muzici sve zastupljeniji).
Koliko se country moze vezati uz njih, u tradicionalnom shvatanju tog zanra, vrlo je u njihovom slucaju tesko reci (ili, bolje, zanemarivo) - da bih priblizio onima kojima nisu upuceni u rad tog banda, mozda najbolja deskripcija njihove muzike, onako komparativno, a ja se najvecim dijelom sa njom slazem, govori o njima kao o 'USA, folk Tindersticksima', s tim da licno vise preferiram Lambchop u odnosu na te Brite (oslobodjeni pretencioznosti i manirizma koje posjeduju Tindersticks).
Dakle, na stejdz su te veceri izasli njih desetak Lambchopera - dvije akusticarske gitare, Kurt i Deanna (koja je povremeno svirala i sax), jedan lo-fi lookalike mladac na el-gitari (noise production), basista, bio je tu i klavir, bubnjar, jedan decko sa gitarom 'havajkom', jedan momak sa loopovima (apokalipticno-filmskim samplovima zahuktavanja tajfuna).
Vecim dijelom je bila to akusticarski lagana svirka (ocekivano), Kurt je bio dobro raspolozen - sto je pomoglo da se kamerno-komorna populacija bar malo opusti (OK, OK - bio je to za neke prvorazredni 'art-happening', statusno-gradskog znacaja da se pojave na koncertu, kasnije cu saznati), na stejdzu se cugalo pivo i pusilo (iako mu se jedan album zove 'How I quit smoking') - sexa na njemu nije bilo...
Ono sto je meni, mislim, licno'n'osobno'n'personalno na koncertu 'zasmetalo', bilo je odsustvo, po meni, nezaobilanih stvari 'za obligatorno sviranje na koncertima' - 'Life No#2' ili 'Scamper' sa 'What another man...', 'Life's little tragedy' ili 'All smiles and mariachi' sa 'How I quit...', ali smo zato - bilo bi to i malo razocarenje da nije tako bilo - ipak dobili 'Grumpusa' i 'Up with people' sa 'Nixona', Cutris Mayfieldov cover, itd.
Zadnji album nemam, preslusao sam ga ali mi se ucinio dosadan
(reciklaza stila, sa nesto duzim i time dosadnijim pjesmama).
Apsolutno najugodnije iznenadjenje vezano za koncert bila je jedina zena u bandu, vec gore pomenuta Deanna Varagona, koja, kao sto rekoh, osim sto je svirala drugu (tankocutniju) akusticnu gitaru, svirala je povremeno i saxofon, kao i bojila stvari predivnim background vokalom.
Deanna ima i solo-projekat, a o tome se mozete informisati ovdje:
http://www.deannavaragona.com/
Dakle, Lambchop su (tiho) otprasili svoj repertoar spremljen za tu vecer, i naravno da im se desio bis - a u njemu, pored druge dvije stvari, kao zadnja pjesma, cover, hm, u stvari posveta njihovim teenage, punk uzorima...
Kao i mojim, jel': jedina stvar gdje je Kurt odstupio od svog tihog nacina pjevanja, sjeo na naslon svoje stolice, odlozio gitaru i proderao se - Buzzcocks i lamchoperski, i to vrlo silovito odsvirana 'Why can't I touch it?'. Briljantno!
Generalna ocjena: worth to see them, so don't miss it!
Par fotki sa koncerta ( (c) maj frend Mile The Lemi);
band:
"
Link
na foto stranici su fotke sa koncerta...
