|
|
Eh, došlo i ovdje, ha? (šalim se, šalim se)
Ovo me pitanje uvijek naživcira na osobnoj razini, jer u obitelji i među prijateljima imam nekolicinu gejeva, pa iz prve ruke vidim koliko ih jebe cjelokupno raspoloženje društva prema njihovom "izboru" (sarkazam, da ne bi bilo). Ono, nisam do sada uspio imati neki smisleni razgovor o toj situaciji sa ljudima koji se ne slažu, jer samo dođe do svađe (otprilike kao religija ili politika, ne možeš argumentirano raspravljati da se na glavu postaviš). Žao mi je što se ljudi uspjene čim netko spomene Drugačije, a i što im ne dopuštaju imati obitelj. Ono, ne znači nešto previše taj papir, ali da ti netko ne dopušta imati ga iz čiste zlobe i zatucanosti, ... ne znam. I ja bih prosvjedovao. Ono, zašto sam se ja mogao oženiti, a Adam i Stiv nisu?
Super mi je
http://www.youtube.com/watch?v=yMLZO-sObzQ
(sin dvije lezbike/lezbejke/lezbe/ne znam reći nikad priča o tome da nije ispao rogat ipak)
Ima još more vrlo dobrih kratkih stripova, priča i svašta nešta na tu temu na internetu, ali se svodi na to : čisto iz šupizma (bivanja šupcima) se ne dopušta određenom dijelu populacije da se službeno veže sa svojim boljim polovicama, u smislu nekih stečenih prava koja dođu tom zajednicom, a i čisto iz principa - zašto neki smiju ženit ljubavi svog života (ili sljedećih par mjeseci/godina u nekim slučajevima, nakon čega smiješ opet, jer je sve pet), a neki ne.
Blah, brbljam. Ali me to živcira. I žao mi je prvih gej roditelja koji će zajebati u odgoju, a bit će ih, jer će ispasti "zajebali su jer su gej", a ne "zajebali su jer su loši roditelji". Sve dok si hetero, valjda smiješ zapostavljati djecu, tuči ih i sve ostalo? (ok, o tom po tom, trenutačno se priča o braku i kako će odjednom hetero brakovi se raspast ako gej brakovi budu dopušteni)
|
