Forum

bas neki dan govorim zlatici da sve, na kraju, prodje.
banalno, ali istodobno i tako tacno.
poslije volta, ko zna kamo.
eno,kazu lipsi razvalise ponajvise zato sto se vejn rastao od svoje ljubavi.
ko zna sta sutra nosi, ali totemi su tu i ostat ce zauvijek.
sve ostalo ce proci. kao i cucki pored kojih prolazimo svaki dan po gradu.:)
ali se i osmijehnemo jer ih vidimo. neka ih se drugi boje.
ljubav.♥

veliki i iskreni respekt. najjači si, jer si iskren sam sa sobom, grize te taj tvoj patuljak.
to je znak veličine.
razumjeti je teško, ali osjetiš kad je netko iskreno iskren.
siguran sam da ćeš opet biti nagrađen.
tako je to.
i zato sam uz bend ostao tako povezan.....
piči.

kakav zadnji odlomak... potaknuo me na razmisljanje i doveo do zaključka da je (moj) život u suštini potreba da svaki idući dan učinim boljim, potreba za izbjegavanjem monotonije koja je tako dosadna, statična i zatupljujuća. moj neki nepotrebni nagon da ponekad unesem nered u nešto savršeno zadovoljavajuće, čisto jer mi je to zadovoljavajuće postalo dosadno, jer vjerujem da iza ima nečeg boljeg, a uvijek ima. i često nema više natrag, i često me to dovodi u gora raspoloženja od prijašnjeg, ali iz nereda se rađa nešto novo, za vrijeme nereda se otvaraju oči...

možda sam još uvijek "prezelen", tj gotovo sigurno sam, i možda ću se jednoga dana smijati svojim razmisljanjima, ali valjda to tako mora biti. do tada, živio dnevnik!

ograničava me faq, pa ako može ovdje…

nisam ni ja išao s tim "veliko" u doslovnom/površnom smislu, već u smjeru ovoga što si opisao ( osobno iskustvo), jer kako si u dnevniku lijepo naveo, rastanak se dogodio i sada je to djelo pušteno da bude u svom najčišćem stanju, a ti tek sad vidiš njegovu stvorenost. i to je to, znaš da je trebalo biti, postalo je i sad kreće opet prepuštenost. sve je bilo iskreno. i vidiš da svaki put iznova dođu “ nagrade“ da opet osjetiš te mili sekunde vlastite sposobnosti, odabranosti sebe i na kraju odgovornosti sebe prema pošiljatelju nagrada. taj termin“veliko/veličina“ u tvom vlastitom svijetu stvaranja, ne ovom natjecateljskom, sa površnom ruljom ja sam veći pametni ljepši jači. zajebi to.

ovo što kažeš za privid i ne znanje, pa nije li upravo u tome najljepša bit svega, da znaš da ne znaš i da time samo dobivaš radost, jer tek trebaš da učiš/radiš da bi možda saznao, ono možda čeka?

ne pise daddy samo o voltu.. pise o zivotu.
a to se ne moze tek tako jednostavno napisati. odgovoriti.
ne znam, ali mislim da je ovo mozda prvi put da je dosao
ovakav osjecaj. kakav god on bio. a pise da je i radio sam,
ali sad bas sam. i poslije svega ljued nije briga. black mirror.
cecenija ili ceska, nebitno je, a opet bitno. e, sad silji o tom...
na kraju konca je mak.

znate di sad idem?
idem na miks "hbdmv", vjerovali ili ne.
za ploču će biti drugačiji.
jura i pavle.

(((: sretno!!!

ne pise daddy samo o voltu.. pise o zivotu.
a to se ne moze tek tako jednostavno napisati. odgovoriti.
ne znam, ali mislim da je ovo mozda prvi put da je dosao
ovakav osjecaj. kakav god on bio. a pise da je i radio sam,
ali sad bas sam. i poslije svega ljued nije briga. black mirror.
cecenija ili ceska, nebitno je, a opet bitno. e, sad silji o tom...
na kraju konca je mak.

i ne samo da je teško napisati odgovor, sigurno je još teže ga shvatiti, ma da je u njegovoj suštini uvijek sve tako jednostavno, al jebiga treba se naučiti čitati, vidjeti, a time i živjeti. vidiš kako je lijepo kad te netko uspije potaknuti na razmišljanje( dugo nije bilo dnevnika). djelovanje. nas je briga.
a ti ljudi, ta površnost, opteretiti se njima bi bila uvreda, njih nije briga ni za sebe, a kamoli za nešto drugo...

znate di sad idem?
idem na miks "hbdmv", vjerovali ili ne.
za ploču će biti drugačiji.
jura i pavle.

ah...;)

"zato…….ne bojte se ničeg.
sve će ionako proći."


Danas sam tek vidjela ovaj dnevnički zapis. I danas sam ga baš trebala vidjeti. Danas je prekretnica. Danas ostavljam iza sebe ono što sam možda već davno prije trebala. Danas sam preuzela odgovornost, ali s njom i strah.
Danas puno znači kad pročitaš rečenicu da će sve proći, jer već dugo se čini da si se naselio u limbu i da ne znaš naći vrata.

Uz Walta će svakako biti lakše odlimbat.

Sry što me malo odnjelo :)

i ne samo da je teško napisati odgovor, sigurno je još teže ga shvatiti, ma da je u njegovoj suštini uvijek sve tako jednostavno, al jebiga treba se naučiti čitati, vidjeti, a time i živjeti. vidiš kako je lijepo kad te netko uspije potaknuti na razmišljanje( dugo nije bilo dnevnika). djelovanje. nas je briga.
a ti ljudi, ta površnost, opteretiti se njima bi bila uvreda, njih nije briga ni za sebe, a kamoli za nešto drugo...

da.

ovo o usamljenosti i soulmateu...
iznenadilo me, zar čovik koji ima ženu i dite može bit usamljen? zar srodna duša stvarno mora bit istog spola (ko u onom stihu hladnog piva)? jesmo li svi mi pipsofanovi usamljeni (valjalo bi napravit anketu:))? ima li smisla nadat se da jednog dana nećemo bit? mislila san da ću sve riješit tako da se udan i rodin par komada dice. eto, iman 26 godina i ne znan ništa o životu. :)

daddy misli na istokontove vizavi nastanka muzike, mislim.
naravno da nije usamljen vizavi jajsona i nejači.:)))

miroslav krleza:
u drustvu je toplo, ali smrdi.

niče:
da bi uistinu mogao govoriti, prednuj egzil

http://bs.wikipedia.org/wiki/10_zapovijedi_slobodnog_uma

a sad se setimo jajsona i sentence: "ovi tvoji su drugaciji".
fanovi pipsa nisu usamljeni, oni imaju svoje glave.;)

http://static.musictoday.com/store/bands/1782/product_medium/BGCTNE06.JPG

uvijek sam sam sa sobom.
i treba razlikovati samoću od usamljenosti.
samoća je stvaralački zid. vlastiti odabir, potreba. neodgodivost... evo nedavno je daddy odlično pisao...

"samo gurati dalje, ne sustajati, ne se prepuštati.
pritom je samoća logični sudrug.
ništa što se dešava meni nama vama njima ne dešava se po prvi puta.
desilo se milioe puta mnogima. možemo nešto naučiti iz toga, zar ne?
u toj "poteškoći" krije se ljepota, istraživanje, razmišljanje.....i ono možda najbitnije - emocija.
ako se poželite riješiti takvog "tereta" upitajte se je li vam lakše ako ste dio grozote.
bitne stvari uvijek se dešavaju u mikrokozmosu.
to nije bajka, nije utjeha, to je tako.
razmislite."

usamljenost u smislu da nemaš nikoga ko te potpuno razumi. da postoje neke stvari koje nikad nikome nećeš moć objasnit, bez obzira šta imaš ljude koje voliš i koji te vole. (tu-ru-ru-ru! - popravak :))

samoća je, naravno, nešto sasvim drugo. pretpostavljan da je za većinu nas ovde ona osnovna fiziološka potreba.

hm... sad se sjetih. kako sam od ponudjenih, maturski sastav pisala na temu ''otudjenost i savremena knjizevnost'' koju btw niko drugi nije uzeo jer im se vise svidjalo ''pisem o tebi tebi u cast''.......
a zapravo htjedoh reci samo ovo: život je jebiga pojedinacni sport.