vrt kao jedan od bezbrojnih oblika manifestacije svemira. vrtlar kao[i]umjetnik[/i], zapravo [i]kanal[/i] Ideje koja se materijalizira njegovim angažmanom, čiji je produkt ograničen svim vrlinama i manama ljudskog formata pa i njega kao individue. sve se ovo slaže i s fruscianteom iz opće dobrote. ali to što mu vrt nije uspio kako je naumio, znači što? da su ga njegovi limiti ipak sputavali da dostojno kanalizira Ideju? ili je Ideja naprosto neuhvatljiva - točnije, naš posao ni nije da je hvatamo, jer je imanentna svemu što radimo i Ona uvijek [i]zna bolje[/i] od onoga što si mi umišljamo da znamo o njezinoj prirodi?
