|
|
Pips, Chips & Videoclips – jer šutljiva je sudbina
mixer -->, [KOLUMNE], [Rock tragovi] 07/03/2012
piše: Petar Hrstić
Što reći o bendu koji je himnu kluba izradio na takav rokerski način, ali i takvim gardom da je svojevremeno bila zabranjivana? A opet, simbolu Dinama nije bio problem odraditi svoj prvi veći koncert kao predgrupa Miši Kovaču na prepunom Poljudu? Može izgledati kao paradoks, ali i kao trezveno i neisključivo razmišljanje u burnijim vremenima. Iako Ripper i njegovi astronauti trenutno ulaze u konceptualnije vode, možemo se prisjetiti kako je krenulo s novozagrebačkim bendom koji je svoju popularnost iz „prokletstva Zapruđa i Utrina“ proširio na cijelu državu.
Pipsi nastaju samim početkom devedesetih, a prvi singl izdaju u travnju 1992. (singlica Dinamo ja volim/Krumpira). Na spotu za himnu bubnjeve svira Denyken, kultna rock producentska figura u novijoj rock povijesti. U originalnoj postavi su sudjelovali: Dubravko Ivaniš – Ripper (vokal), Alen Kraljić (gitara), Igor Paradiš (bubnjevi), Mario Boršćak (bas). Prvi album Pipsa izlazi u prosincu 1993. Iako su se na albumu našle većinom prerade („Mala fufica“ – The Troggs „With a girl like you“,“Ja sam sve što vole mladi“ – The Clash „Complete control“, „Krumpira“ – Madonna „Justify my love“) album je jako dobar, jer unikatnost Ripperovog zajebantskog izričaja starta upravo na ovom albumu. Osim navedenih pjesama, „Tintilinti“, „Reci svim svojim frendicama“ i „Eustahije“ odišu garažnim rockom sa stihovima koji možda ne idu u vrhunac poezije, ali sigurno imaju onaj gotovo pankerski stav koji Pipsima otvara vrata publici koji će iskoristiti na jedinstven način, a balada „Gume na kotačima“ najavljuju Ripperov stihovni potencijal. Osim himne „Dinamo ja volim“, kao singlovi izlaze „Gume na kotačima“ i „Krumpira“.
Drugi album Pipsa, „Dernjava“, izlazi u prosincu 1995., te taj album pokazuje ono što je Simpoo najavio. Kao najveći hit na albumu se pojavio „Poštar lakog sna“, prerada Poguesa „A rainy night in Soho“. Čeznutljivi način na koji je Ripper i društvo to preradio jednostavno je prekrasan, a spot u kojem js nalaze najveće figure hrvatskog rocka (Bare, Gobac, Bogović, Alen Marin iz Kojota itd.) samo je upotpunio dojam. Ostali hitovi s albuma su antiromantična „Ljubav“ (još jedan singl), „Bolestan“ (singl), te možda najbolje pjesme s albuma: jedna od najboljih balada s ovih prostora „Malena“, filozofska „Novac“, te tugaljiva „Pjevač Beatlesa i Stonesa“. Kao kruna te godine Pipsima dolazi u ruke i Porin za najbolji album alternativne glazbe.
Trećim albumom, izašlim 1997., „Fred Astaire“ Pipsi napokon dostižu mjesto u hrvatskoj rock povijesti. Izlazak albuma pratila je i prva autorizirana biografija jednog hrvatskog rock benda, knjiga “Dugi vikend u zemlji čudesa”. Dotad najkompletniji album spojio je žestoke gitarističke riffove s Ripperovim stihovima o ljubavi, nostalgiji i sarkazmu prema više-manje svemu (politici, školi, životu). Pjesme kao „Supermama“, „Seks u školi“ „Ljeto ’85“ dokazuju da je rock još živ nakon raspada velikih bendova, a „Plači“ (suradnja s Rundekom), „Mrtav čovjek“ i „Na putu prema dole“ daju emotivnost albumu. Album daje i nacionalni hit „Nogomet“, rapsodiju o najvažnijoj sporednoj stvari na svijetu. Album je zaradio 4 novinarske rock nagrade „Crni mačak“ (za rock album, spot “Sex u školi”, pjesmu “Sex u školi” i vokalnu suradnju s Darkom Rundekom u “Plači”). Grupa album okrunjuje 1998. solo koncertom u Domu sportova pred tri tisuće ljudi.
Ako je “Fred Astaire” dokazao ozbiljnost, četvrti album 1999., “Bog”, ju je doslovno zacementirao. Vjerovatno najbolji album benda, stvorio je takav pop/rock ugođaj da se s pravom može smatrati jednim od najboljih albuma u Hrvatskoj ikad. Pjesme “Dan mrak”, “Narko” i “Sao Paolo” nastavljaju ubadati u srce, a “Rosita Predingo” i “Motorcycle boy” praše kao da ne postoji sutra. Pipsi izdaju i pet spotova s albuma (“Mars napada”, “Motorcycle boy”, “Bog”, “Dan mrak”, “Narko”). “Bog” osva
|
